Nevidljivi svijet IB

ŠTA JE TO GAJB?

Gajb je sve ono što je skriveno od čovjeka. Gajb ne podrazumijeva ono što je vidljivo, što oči vide i o čemu svjedoče. Sve to ne smatra se gajbom koji treba da bude daleko od očiju. Kada čovjek pogleda svoj život, naći će da je ono što poznaje sasvim beznačajno u odnosu na mnogobroj nost onoga što mu je skriveno. Za nas je vidljivo ono što se tiče nas i našeg života, a to predstavlja vrlo usko područje. Ako tome pridodamo ono što gledamo na televiziji i čujemo putem drugih medija koj i nas izvještavaju o dalekim događanjima i to što iz toga saznamo, i pored mnogobrojnosti tih vijesti, jeste beznačajno u odnosu na događanja koja se dešavaju u cijelom svijetu. Nekada budemo na jednom mjestu, ali u odvojenoj prostorij i, pa nam bude skriveno ono što se dešava u susjednoj prostorij i. Nekada sjedimo u društvu s nekim osobama, s njima razgovaramo, gledamo u njih, ali nam je skriveno ono što je u njihovim glavama i grudima. Tako je to u našem svakodnevnom životu. Ono što nam je vidljivo beznačajno je u odnosu na mnogobrojnost onoga što nam je skriveno. Stoga je Uzvišeni u Svojoj časnoj knjizi rekao:

A vama je dato samo malo znanja.

(Al-Isra, 85)1

Pri prijevodu ajeta koristili smo prijevod Kur'ana od rahmetli Besima Korkuta. Prim.prev. Ukoliko se ta malenkost ljudskog znanja tiče znanja o pojavnom svijetu, onda je ono beznačajno, a ukoliko se tiče znanja o općim pitanjima, i onda je beznačajno. Ne postoji ni jedno pitanje koje je bilo predmet istraživanja i kojim su se bavili ·istraživači, a da u vezi s tim pitanjem neke stvari nisu spoznali, dok su im pak neke druge ostale skrivene. Ti nećeš naći ni jedno ovosvjetsko pitanje ili ovosvjetski zakon koj i nakon malo vremena neće zahtijevati korekciju ili promjenu. Zašto je to tako? To je zbog toga što su oni koji su proučavali to pitanje ili postavili određeni zakon neke stvari poznavali, a neke druge su im ostale skrivene. Kada je proteklo određeno vrijeme, te stvari koje su im bile skrivene postale su očevidne i zahtijevale su korekciju. To je prirodno jer svako vrijeme ima svoje zakone i probleme. Svako vrijeme otkriva stvari koje su bile skrivene onima koji su živjeli u prethodnom vremenu i proizvodi nove probleme koji su do tada bili nepoznati.

Ali zbog činjenice da je jedino Uzvišeni Allah zakono davac, da jedino Njemu ništa nije skriveno, da je Njegovo znanje oduvijek i da zna sve ono što je u univerzumu i prije nego što to stvori -od Njega nije daleka i nije mu skrivena ni najmanja sitnica na Zemlji ili nebu.

Rješenje ovosvjetskih problema slijeđenje Allahovog puta Ukoliko želimo rj ešiti neki od ovosvjetskih problema na način koji neće zahtijevati promjenu ili korekciju, preuzet ćemo to rj ešenje iz Allahove jasne upute. On je Taj Koji je stvorio i bolest i lijek, Koji je stvorio čovjeka, Koji zna ono što će mu donijeti dobro i ono što će mu nanijeti štetu. On je Taj Koji je stvorio univerzum i Koji zna ono što je za njega dobro kao i ono što mu nanosi štetu. U našim ovosvjetskim poslovima mi se usmjeravamo ka proizvođaču nekog uređaja ukoliko ga želimo popraviti, jer je On Taj Koji ga je prozveo, i On poznaje taj ne onoga što je proizveo. Ukoliko je pak teško da se svi ljudi zapute samom proizvođaču uređaja zbog obimnosti proizvodnje i razgranatosti distribucije po čitavom svijetu, onda proizvođač obučava tehničare načinu popravljanja uređaja koji proizvodi. Proizvođač štampa milione primjeraka kataloga koji ljude upućuju na način popravke tog uređaja.

Ako odemo čovjeku koji se posredstvom proizvođača nije obučavao za popravljanje tog uređaja, nije čitao katalog koji bi mu pomogao pri popravci, on će ga pokvariti, a ne popraviti. Ako odeš kod stolara da ti popravi televizijski aparat, on će ti ga pokvariti, a ljudi će te prekoriti zbog toga što se nisi obratio proizvođaču ili stručnom čovjeku prilikom popravke tog aparata.

Dolazimo do Allahovog životnog programa, a onda ga ostavljamo

Tako postupamo u stvarima koje se tiču naših svakodnev nih materijalnih problema, ali taj način rješavanja problema ignoriramo kada su u pitanju planetarne stvari. Zasigurno znamo da je Allah tvorac svijeta, da je on stvoritelj čovjeka, da je postavio jasan program i način života u tom svijetu i nama ga prenio. Ali mi, i pored toga, dolazimo do Allahovog puta i načina rješavanja problema, i onda ga ostavljamo. Sami sebi propisujemo postupke činjenja nekih stvari na osnovu naših kratkovidih umova i ograničenog shvatanja, a zatim bivamo u uvjerenju da na taj način popravljamo, ali, ustvari, kvarimo � • Muhammed M. Ša'ravi stvari. <?stavljamo ono što nam je dao Stvoritelj, a donosimo nove stvari koje smo sami izumili s uvjerenjem da smo moćniji i sposobniji od samog porizvođača u stvarima koje se tiču njegovog proizvoda. O tome je Uzvišeni rekao:

Kad im se kaže: "Ne remetite red na Zemlji!", odgo varaju: "Mi samo red uspostavljamo!" "Za r?!" A uistinu oni nered siju, ali ne opažaju.

(El-Bekara, ll, 12)

Sve aktivnosti popravljanja stanja koje su udaljene od Allahovog puta predstavljaju sijanje nereda i kvarenje poretka na Zemlji, jer su udaljene od Stvoritelja, Koji sve zna i zato što su rezultat promišljanja stvorenja koje samo malo zna. Sve stvari koje je stvorio Allah nužno produkuju samo dobro u univerzumu. Sunce, primjera radi, osvjetljava svemir milionima godina, a, i pored toga, nikada nije produkovalo nered i destrukciju koj u su za samo nekoliko godina izazvale fa brike i ispusni gasovi automobila.

Uzvišeni Allah stvorio je usjeve da bi planeti dali čisti vazduh koji joj je potreban. Čovjek je na mjesto usjeva podigao tvornice i gradove. To je izazvalo zagađenje vazduha i rupu na ozonskom omotaču, što predstavlja prijetnju cjelokupnom čovječanstvu. Dakle, ono što nam je gajb, skriveno, jeste mnogobrojno, a ono što nam je vidlj ivo malobrojne je u stvarima koje su tiču ovoga svijeta. Domen poznatoga sužava se dodatno ako tome pridodamo druge svjetove koje nam je Uzvišeni učinio skrivenim, koje ne vidimo i ne poznajemo: svijet džina koj i nam je skriven, svejedno da li se radi o dobrim ili lošim džinima, šejtanima. Uzvišeni je Allah u Kur'anu rekao: Apsolutni gajb jeste onaj koj i poznaje samo Uzvišeni Allah, i on podrazumjeva stvari koje nisu izašle u javnost da bi vršile svoju ulogu u svijetu. Svaka stvar na svijetu ima svoju ulogu i svaka ima svoj početak i svoj kraj. I napredovanje čovječanstva ima svoj početak i kraj . Ta osobina nije svojstvena samo čovjeku jer sve stvari na svijetu imaju i svoj početak i svoj kraj. Naprimjer, naučne teorije imaju svoj početak a kasnije vrše svoju ulogu na Zemlji. Ukoliko ta naučna teorija naiđe na istraživača koji za njom traga, Allah će je njemu i otkriti, a ukoliko ne naiđe, Allah će je otkriti onome ko traga za Njegovim znakovima na Zemlji, kako mi to kažemo, slučajno.

Često nalazimo da istraživač istražuje neku određenu stvar ili teoriju, a da se njegovo istraživanje završi na potpuno drugoj stvari za kojom nije tragao, ali ga je Uzvišeni Allah uputio na nju. To, mi ljudi, nazivamo slučajnošću. Nekada Uzvišeni učini da istraživač zapazi nešto što prije svoga istraživanja nije nikada zapazio, pa to bude uzrokom da se okrene u drugom pravcu.

Izlječenje od bolesti također ima svoje vrijeme i svoj početak, a to se desi onda kada Uzvišeni Allah dopusti da se ono desi i kada uputi ljekara na bolest, otkrije je, pa je on dijagnosticira, a potom je liječi, te čovjek, uz Allahovu pomoć, biva izliječen. Nekada bolesnik odlazi najvećim i najpoznatijim ljekarima, ali ne biva izliječen, pa potom ode kod mladog ljekara koj i je nedavno zavšio školovanje pa ga on pregleda, uspostavi dijagnozu, liječi, i bolesnik bude izliječen!! Da li taj ljekar početnik koj i je nedavno završio školo vanje posjeduje veće znanje od profesora medicine koji su ga učili? Naravno, ne jer je od njih stekao znanje. Mladi ljekar pregledao je tog bolesnika i uspostavio ispravnu dijagnozu u trenutku ili početku izlječenja koju zna Uzvišeni Allah, Koji mu je ukazao na bolest, pa ju je on liječio, a onda se upotpunilo izlječenje.

'�

Dakle, relativni gajb znaju drugi ljudi, ali ga ja ne znam. To je npr. Slučaj ako sam, primjera radi, na putovanju, a na nj emu me prati prijatelj koji zna datum mog povratka i koj i se vrati prije mene na nekoliko dana i kaže da ću se ja vratiti toga i toga dana. Kada se ja stvarno vratim na dan koj i je on naveo, da li ću zaključiti da je moj prijatelj znao gajb? Naravno da neću. Tako je sa svim stvarima koje mi nazivamo gajbom, a ustvari to nije apsolutni nego relativni gajb. Sve navedene stvari ljudi mogu znati. Pomoću tih stvari varalice i drugi koji se potpomažu šejtanima pokušavaju navesti ljude na pomisao da oni znaju gajb. Međutim činjenica je da ga oni ne znaju. Događaj i o kojima su izvijestili ljude desili su se stvarno, ali su bili skriveni od osoba koje su se o njima raspitivale. Istinski gajb, ili, drugim riječima kazano, apsolutni gajb zna samo Uzvišeni i Hvaljeni Allah.

Allah je nas je obavijestio o onome šta je u srcima licemjera Uzvišeni je Allah iznio na vidjelo ono što je u srcima licemjera, onda kada su došli Poslaniku, s.a.v.s., da posvje doče da je on uistinu poslanik. U suri El-Munafikun Uzvišeni kaže:

Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: "Mi tvrdimo da si ti, zaista Allahov poslanik!" I Allah zna da si ti, zaista, Nj egov poslanik, a Allah tvrdi da su licemjeri pravi lašci.

(El-Munafikun, l)

Licemjeri su, dakle, došli da posvjedoče da je Mu hammed Allahov poslanik, a Allah zna da je on Njegov poslanik. To znači da se riječi licemjera slažu sa svjedočenjem Uzvišenog Allaha. I pored toga što se ta dva iskaza poklapaju, Uzvišeni u istom aj etu tvrdi da su licemjeri lašci. Kako su lašci kada svjedoče isto ono što svjedoči Uzvišeni Allah? Odgovor leži u tome da su licemjeri to izgovorili svojim jezikom i posvj edočili da je Muhammed Allahov poslanik, ali su njihova srca to negirala i nisu vjerovala u Allaha i u Njegovog Poslanika. Kur'an je iznio na vidjelo ono što je u njihovim srcima i razotkrio njihovo licemjerstvo, čak i onda kada se radi o njihovom svjedočenju o poslanstvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Časni K ur' an otkrio nam je veo gajba s prošlog vremena, ispravio ono što su ljudi iskrivili i pridodati prethodnim Allahovim knjigama, otkrio nam gajb ljudske duše, iznio na vidjelo ono što nevjernici i licemjeri skrivaju u svoj im srcima, nakon čega su se zbunili i nisu bili u stanju odgovoriti i opovrgnuti riječi Kur'ana. Kur'an je također otkrio veo budućeg vremena, obavijestio nas o stvarima koje će se desiti za nekoliko dana, o stvarima koje će se desiti godinama i stoljećima poslije. Sve su se ostvarile, što ukazuje na to da je časni Kur'an otkrio veo s cjelokupnog gajba da bi ljudi znali da je Uzvišeni Allah Onaj Koji govori i Onaj Koji čini, da za Njega nema gajb, nepoznate, stvari i da ništa ni na nebu ni na Zemlji ne izmiče Njegovoj pažnji.

Dakle, bilo je teško u psihološkom smislu, za tvoj u dušu, a to predstavlj a najspecifičniji oblik težine.

"A težak će biti nebesima" Uzvišeni Allah ističe da će trenutak nestanka svijeta biti težak nebesima, na kojima su meleki, koji nemaju informaciju o tome kad će se zbiti taj događaj. Allah je melekima naredio da učine sedždu u znak poštovanja Ademu, prvom čovjeku, i obavezao neke od meleka da budu u funkciji čovjeku. Meleki su radosni kada imaju priliku vidjeti na Zemlji poniznog i poslušnog čovjeka, a neveseli su kada Zemljom hode nepokorni i osioni ljudi.

Oni zato jedva čekaju da nastupi Smak svijeta, kako bi onaj pokorni čovjek dobio prikladnu, zasluženu, nagradu, a onaj nepokorni, zasluženu kaznu.

Taj trenutak i njima je težak, jer osjećaju tjeskobu zbog toga što grešnik uživa u ljepoti Božijih blagodati, iako nastavlja sa svojom neposlušnošću i griješenjem prema svome Gospodaru. Zato meleki priželjkuju što skoriju kaznu za njega, a u isto vrijeme svjedoci su brojnih iskušenja i teškoća kroz koje s uspjehom prolazi vj ernik na ovome svijetu, pa željno iščekuju trenutak kraja vremena, da vj ernik bude nagrađen za dobro koje je radio.

Dakle, Smak svijeta bit će težak Zemlji, jer će se veliki događaji, tom prilikom, na njoj desiti, i svako ko vj eruje u taj čas, boji ga se.

Težak će, kao što vidimo, biti i nebesima, zato što meleke ispunjava srdžba zbog neposlušnosti ljudi prema Bogu, pa oni jedva čekaju da se on i desi.

Taj događaj desit će se veoma neočekivano, a to potvrđuje i sljedeći hadis Božijeg Poslanika: "Smak svijeta neće nastupiti sve dok sunce ne izađe sa zapada,a kada se bude otuda pojavilo, svi će ljudi povjerovati. Međutim, vjerovanje onima koji do tada nisu uzvjerovaH, ili uradili dobra kao vj ernici, neće biti od koristi. U trenutku njegova događanja dvojica ljudi neće stići obaviti kupoprodaju odjeće, a čovjek koj i je krenuo da se napije mlijeka od kamile, koju je netom pomuzao, neće to uspjeti uraditi. Taj će trenutak nastupiti, prije nego što čovjek stigne popiti i kap vode iz bunara koj i je dovršavao, krečeći ga kako ne bi puštao vodu. Smak svijeta nastupit će prije nego što čovjek ubaci u svoja usta zalogaj koj i je pripremio." Smak će se svijeta doista zbiti bez bilo kakve najave, i niko neće moći, ni na par minuta, prije nego što se desi, prozrijeti da će se desiti. Svi će ljudi biti iznenađeni.

Opskrba je, uistinu, isključivo u Božijoj vlasti, bez obzira na sve polemike i rasprave koje se otvaraju na tu temu, a Božiji Poslanik, a.s., u vezi s tim veli:

"Zaista opskrba traži čovjeka, kao što ga smrt traži."

Opskrba je u potrazi za čovjekom, i ona ga pronalazi, dok čovjek ne zna gdje je ona, a što potvrđuje i činjenica da ćemo pokucati na desetine vrata tražeći je, ali nećemo uspjeti ništa naći.

Međutim, ona će pronaći nas kada to ne budemo uopće očekivali, jer ona je u vlasti Božijoj.

Neki ljudi kažu da se stjecanje opskrbe temelji na radu, zalaganju i osiguravanju neophodnih uvjeta za nju. Naravno, mi ne želimo opovrgnuti činjenicu da je na našoj planeti Uzvišeni uspostavio sistem uzročno-posljedičnog slijeda događanja, ali moramo istaći ono što je On u Kur'anu u vezi s ovom temom apostrofirao:

... Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke.

Neki orijentalisti smatraju da je ovaj aj et prouzročio dekadencu muslimana, a s tim se mi, ni u kom slučaju ne slažemo, pa im želimo samo postaviti pitanje: kako to da neka veoma siromašna zemlja u svijetu preko noći postane jednom od najimućnijih, nakon što se otkriju ogromna naftna nalazišta na njenoj teritoriji?

Koje su to pretpostavke i neophodni uvjeti koje je poduzela ova zemlja da bi postala, iznenada, jednom od najmoćnijih zemalja na svijetu!?

Također, neka nam objasne fe nomen vezan za opskrbu pojedinih zemalja, koj ima je Uzvišeni darovao naftna izvoriš ta, nalazišta dijamanata, zlata i drugih vrijednih metala, što ih je učinilo najimućnijim zemljama svijeta, dok drugim zem ljama tu blagodat nije ukazao.

Šta su ove zemlje poduzele na planu stvaranje neophod nih uvjeta, koje ljudi smatraju neophodnim, da bi ostvarili spomenuto blagostanje, ili šta su zemlje koje na svojoj terito rij i nemaju zlatnih nalazišta propustile poduzeti da bi i one imale to blagostanje?

Odgovor na postavljeno pitanje nalazi se isključivo u kur'anskom aj etu:

... Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke.

Nafaka koju je Bog spustio ljudima ima različite puteve u svijetu, a što mi nismo u stanju u potpunosti nikako razotkriti i staviti pod našu kontrolu.

Allahova je odredba o ovom pitanju ključna, mada mi to nismo u stanju primijetiti, ali smo svjedoci njenih različitih manifestacija, te tako cijene na tržištu iznenada opadnu, pa oni koji su posjedovali veliko bogatstvo ostanu bez igdje ičega, ili se desi pak da cijene na tržištu porastu, pa oni siromašni postanu imućni, izmijeni se struktura društva, a "bosi čobani" počnu se nadmetati u građenju visokih građevina. Tako, ovi ljudi postanu vlasnici najvećih i najreprezentativnijih građevina i u svojim rukama drže najveći kapital na svijetu.

Ovakvi slučajevi dešavaju se gotovo svaki dan u našem okruženju, a ja se sjećam jednog izuzetno imućnog čovjeka koji je nakon pada vrijednosti dionica na Njujorškoj berzi izgubio sve, a potom uzeo pištolj, ubio svoga agenta koji ga je zastupao u trgovini na Berzi, i, na koncu, izvršio samoubis tvo.

Ovo je nekima poslužilo kao argument za tvrdnju da je Kur'an u suprotnosti s modernim naučnim otkrićima, jer je utvrdio da je atom nedjeljiva čestica.

Želimo im poručiti da oni nisu razumjeli Kur'an, jer tamo u aj etu stoji:

... ni manje od toga ... , a to jasno ukazuje na postojanje sitnijih čestica od atoma, čak sitnijih od ovih do kojih je trenutno nauka uspjela doći, a što tek treba da se desi.

Naravno, Allahovom znanju nija mogla izmaći ova činjenica, jer je On poznavalac svega. Njegovome znanju ne promiče čak ni ova sitna gorušica, koja ima svoje mjesto i važnost u ovome ogromnome univer zumu. Prema tome, trebamo potpuno biti sigurni u činjenicu da Allahovome znanju ne izmiče ništa, čak ni najsitniji detalj i.

Allah je Svoga Poslanika upoznao s nekim stvarima iz gajba

Apsolutni gajb zna samo Uzvišeni Allah i Njegovo znanje o tome nije izašlo putem riječi: "Budi" da bi obavljalo svoju ulogu na Zemlji. Zbog toga ćemo pročitati riječi Uzvišenog:

U Nj ega su ključevi svih tajni, samo ih On zna ... 59) To je apsolutni gajb, koji zna samo Uzvišeni Allah. Ali Poslanik, s.a.v.s., ipak nas je obavijestio o nekim stvarima koje su se već desile, a bile su nam nepoznate, gajb.

To su mali predznaci Sudnjeg dana koji su se ostvarili u današnjem vremenu kao što su: gubitak povjerenja; nadmetanje bosih i golih ljudi u izgradnji zgrada; nepokornost djeteta prema ocu i majci; ljubav čovjeka prema supruzi, a raskidanje veze s majkom; škrtost kojoj se ljudi predaju; širenje nemorala na Zemlji; životi ljudi postaju nezaštićeni usljed velikog broja eksplozija, atentata i građanskih ratova; ukrašavanje džamija; nevjerovanje i odsustvo imana u srcima ljudi; uzdizanje licemjera na visoke položaje; davanje funkcija ljudima koji ih nisu dostojni.

Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je o navedenim kao i o stotinama drugim stvari iz gajba koje su se ostvarile. U času kada je Poslanik, s.a.v.s., ljude obavještavao o tim događajima, oni su bili skriveni, gajb, a potom su se obistinili. Ovdje nam se nameće pitanje da li je Poslanik, s.a.v.s., poznavao gajb? Uzvišeni je Allah Svome Poslaniku u časnom Kur'anu rekao:

Reci: "Ja vam ne kažem: 'U mene su Allahove riznice', niti: 'Meni je poznat nevidljivi svijet, 'b " ' ga ; ...

(El-En'am, SO)

Uzvišeni Allah naredio je u ovom ajetu Svome Poslanik u da nas obavijesti da on ne poznaje gajb, dok se nama istovremeno nameće pitanje: "Kako nas je onda obavijestio o mnogim stvarima koje su se u budućnosti desile?" Poslanik je, s.a.v.s., u Bitki na Hajberu, u trenutku kada je vidio borca kako se u redovima muslimana hrabro bori, što je zadivilo muslimane, rekao: "Ovaj je čovjek jedan od stanovnika vatre!" Ebu Hurejra, r.a., prenosi: "Bili smo s Allahovim Poslanikom u Bitki na Hajberu, kada je rekao: 'Ovaj je čovjek jedan od stanovnika vatre.' Kada se rasplamsala borba, taj se čovjek hrabro borio tako da je zadobio mnogo rana. Jedan od ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., došao mu je i kazao: 'Jesi li vidio čovjeka za koga si kazao da je stanovnik vatre. Borio se hrabro na Allahovom putu i zadobio mnogobrojne rane.' Poslanik je na to kazao: 'On je doista jedan od stanovnika vatre.' Neki su ljudi gotovo posumnjali u istinitost Poslani kovih riječi. Taj šta je to relativni gajh? Nakon govora o apsolutnom gajbu, u našem istraživanju dolazimo do relativnog gajba. šta je to relativni gajb? Relativni je gajb onaj koji poznaju ljudi. To su one stvari koje ja ne poznajem, ali ih poznaju drugi ljudi. Naprimjer, ukoliko se od mene ukrade neka stvar, ja ne znam ko je kradljivac. To je od mene skriveno. Ni policija ne zna ko je kradljivac, ali onaj koj i mi je to ukrao zna da je on kradljivac. Onaj kod koga su sakrivene ukradene stvari zna ko je kradljivac, onaj kome su prodate ukradene stvari zna ko je kradljivac. Ili, naprimjer, vladar ili ministar potpišu odluku o mome imenovanju na određenu funkciju. Onaj ko je potpisao tu odluku to zna, to zna šef njegovog kabineta ili onaj ko je bio prisutan kod njega u trenutku potpisivanja odluke. Da kojim slučajem ta osoba stupi sa mnom u kontakt i kaže mi da ću biti imenovan na taj i taj položaj, a da skrije od mene da je prisustvovao potpisivanju odluke, da li ću ja kazati da on zna gajb? Naravno da neću.

Predvidanje i gajb

Predviđanje ili oštroumnost također spadaju pod rela tivni gaj b. Primjer za to ·jeste to kada na osnovu običaja i karaktera nekog čovjeka znam da će se uznemiriti zbog određenih razloga. Ukoliko ne voli neku osobu i ne želi da mu ona uđe u kuću, pa ona ipak uđe u nju u vremenu kada je on odsutan, pa ja onda kažem: "Ukoliko on sada dođe, desit će se svađa", potom čovjek stvarno dođe i uistinu se dogodi svađa, da li sam ja to rekao zato što poznajem gajb? Nekada vidim da moj sin ne uči, već otvara knjigu, gleda u nju, ali ništa od sadržaja ne usvaja. Ili nekada se pak pretvara da uči, zatvara vrata svoje sobe, ali ne uči, pa ja onda kažem da će moj sin pasti. Kada dođe vrijeme ispita, moj sin uistinu padne. Da li to znači da ja znam gajb? Ili su pak prethodne radnje ukazivale na rezultate? Ako pak porazgovaraš sa sveučilišnim profesorom koji predaje studentima na univerzitetu i upitaš ga: "Ko će od njih proći, a ko pasti?", on ti to može kazati. On je čak u stanju da ti kaže ko će biti prvi, ko drugi, a ko treći po uspjehu. Kada dođe ispit, rezultati studenata budu u skladu s pretpostavkom profesora. Da li to znači da taj profesor zna gajb? Naravno da ne znači, jer je on samo iskoristio svoju oštroumnost, · inteligenciju i iskustvo prilikom prognoze rezultata ispita.

Zapreke gajba

Postoje tri zapreke ovosvjetskog gaj ba: zapreka prošlog vremena; zapreka budućeg vremena; zapreka mjesta.

a) Zapreka prošlog vremena

Ukoliko se nešto desilo u prošlosti u kojoj nisam živio, onda je to skriveno od mene, i ja to ne poznajem. Svi su nam historijski događaji prije našeg rođenja skriveni, gajb, i informacije o njima dobivamo od pripovjedača koj i su nam ih prenijeli od drugih ili su ih pak vidjeli. U toj situaciji mi ih prihvatamo kao vij est, i nismo u stanju reći da li je ta informacija istinita ili ne. U knjigama historije postoje kontradiktorna predanja, stvari koje nisu pripisane svoj im stvarnim akterima, stvari koje su pridodate historiji, a nisu se uopće desile. Niko nije u stanju reći gdje se nalazi istina, a gdje laž? Mi ih uzimamo pozivaj ući se na one koj i su ih naveli: prenosioce ili historičare. Mnogo je historij skih događaja koj i su prepuni krivotvorenja i fa lsificiranja. U savremenoj historiji, pa i '� u vremenu u kojem živimo, nalazimo jasne primjere za to. Kada umre neki lider ili vladar, nalazim one koji pišu njegovu biografiju i pripisuju mu slavne radnje, dok mu drugi, pišući njegovu historiju, pripisuju najgora svojstva. Neki kažu da je bio pravedan, a neki da je bio pokvaren i nemoralan čovjek, a neki da je bio nasilnik. Svi se oni u tvrdnjama koje su naveli u svojoj knjizi pozivaj u na neke dokumente i potvrde. Učenjaci koji se bave historijom kažu da je u historiji čovječanstva bilo više krivotvorenih nego istinitih historijskih dokumenata. Čak ni nebeske knjige nisu oslobođene falsificiranja. Lj udi su sakrili neke njihove sadržaje, a ono što nisu sakrili-iskrivili su. Potom su napisali vlastite riječi i kazali da su Allahove, i pored činjenice da one to nisu. Uzvišeni je o tome rekao:

A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha", da bi za to neznatnu korist izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju! (El-Bekara, 79)

Zar se vi nadate da će vam se jevreji odazvati i, vama za ljubav, vjernici postati, a neki među njima su Allahove riječi slušali, pa su ih, pošto su ih shvatili, svjesno izvrn uli.

(El-Bekara, 75)

Iz navedenih nam je aj eta jasno da su ljudi u prošlosti izvrtali riječi Uzvišenog Allaha i da su pripisali Allahu ono što On nije rekao govoreći: "Ovo je od Allaha." Treba obratiti pažnju na dio ajeta u kojem se kaže: ... pošto su ih shvatili . . . , iz čega proizlazi da oni nisu izvrnuli i promijenili riječi Uzvišenog iz neznanja ili zbog nerazumijevanja. Tada bi imali opravdanje da nisu znali ili pak razumjeli. Ali oni su ih promijenili nakon što su ih potpuno razumjeli. Dakle oni su ih namjerno promijenili i izvrnuli. Ako se to dešavalo s riječima Uzvišenog Allaha, šta se tek dešava s događajima i riječima ljudi. Uzvišeni je Allah prethodne objavljene knjige povjerio na čuvanje Svojim robovima koji su ih trebali čuvati od bilo kakve izmjene i izvrtanja. Oni su Allahu pripisali riječi koje On nije rekao. Uzvišeni je Allah poslije odredio da će On Svojom moći čuvati časni Kur'an, o čemu govori i sam Kur'an:

Mi, uistinu Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! 9) Tako je Kur'an Allahovom svemoći bio i ostao sačuvan, i on se neće izmijeniti do Dana sudnjega.

b) Zapreka budućeg vremena

Drugi zastor koji stoji između gajba i ljudi jeste buduće vrijeme. Niko od ljudi ne može znati šta će se desiti u budućnosti. Vremenska barijera učinila nam je skrivenim buduće događaje, sve dok oni ne postanu sadašnjost, pa ih tada upoznamo. Mi ne znamo šta će se desiti sutra:

A čovjek ne zna šta će sutra zaraditi ... (Lukman,34) Tako je budućnost za sve nas ostala zatvorena knj iga. Mi ne znamo šta će se desiti u budućnosti, ni šta će se desiti nama samima, niti ljudima oko nas niti šta će se desiti cjelokupnom čovječanstvu.

'� e) Zapreka mj esta Treća zapreka ili zastor jeste zastor mjesta. Ukoliko sjedim na nekom mjestu, ja ne znam šta se u isto vrijeme dešava na drugom. Zastor mjesta ne dozvoljava mi da to znam. Ako, naprimjer, sjedim u Kairu, ja onda ne znam šta se dešava u Londonu, Njujorku ili nekom drugom dijelu svijeta. Svi ti događaji skriveni su od mene. Ako čak sjedim u svom uredu, ja tada ne znam šta se dešava u mojoj kući, niti znam šta se dešava u susjednoj prostorij i. To je zbog toga što je zastor mjesta jedan od zastora gajba u odnosu na čovjeka.

Kur'an je došao i skinuo sve te zastore: zastor prošlog i budućeg vremena i zastor mjesta. To je Kur'an učinio prilikom brojnih poznatih događaja. Niko nije u stanju to poreći, pa čak ni neprijatelji ove vjere. To je nadnaravnost Kur'ana, koji posjeduje nadnaravnosti koje se neće iscrpiti do Sudnjeg dana.

Drugo poglavlje

KUR'AN l GAJB Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu nadnaravnosti koje se neće iscrpjeti do Sudnjeg dana. Svakoj generaciji Ku'an daruje i otkriva neke nadnaravnosti. Prolazi vrijeme, svijet se mijenja, ali Kur'an ostaje mudžiza2, Kur'an ostaje nadnaravan.

Kur'an je objavljen kao jezička mudžiza za Arape. Arapi su se naročito isticali u svome poznavanju stilistike i umjetnosti riječi. Stoga je došao Kur'an i izazvao ih onim u čijem su se poznavanju posebno isticali. Mudžiza od Allaha treba izazvati ljude u onome u čemu se naročito ističu. Ukoliko bi ih izazvala u onome što oni ne poznaju ili u nečemu čime dobro ne vladaju, oni bi kazali: "Da smo to naučili i da to dobro poznajemo, mi bismo učinili više nego što je donijela ta mudžiza." Ali Uzvišeni Allah uputio im je izazov da načine nešto slično u domenu koji su poznavali i koj im vladaju. U tom području Arapi su bili dospjeli do vrhunca civilizacije svoga vremena. Nakon toga, Uzvišeni im upućuje izazov mudžizom koju ne mogu ni dostići ni Riječ mudžiza predstavlja nešto što je nadnaravno, što prevazilazi ljudske snage i mogućnosti i nešto što ljudi nikada ne mogu napraviti. Ljudi su potpuno nemoćni da načine nešto slično toj stvari na što ukazuje i doslovno značenje trokonsonantskog korijena ajn-džim-za. Prim.prev. premašiti, da bi pokazao njihovu nemoć i slabost pred svemoći Uzvišenog, i da bi nakon toga vj erovali.

Faraonov narod bio je poznat po sihru, magij i, i dobro su vladali njenim tehnikama. M udžiza im je došla upravo iz područja koje su dobro poznavali i u stvarima kojima su dobro vladali. Narod Isaa, a.s., isticao se u medicini, pa je mudžiza Isaa, a.s., bila iste vrste kao i njihova nadarenost. Arapi su bili ljudi stilskog izraza i čistog jezika, koji su se natjecali u pj esništvu i ponosili svojim pj esnicima. Priređivali su saj move na kojima su se okupljali ljudi da bi slušali natjecanja pjesnika u poezij i. Stoga im je Kur'an uputio izazov u domenu u kojem su se isticali. Izazov se postepeno uzdizao od toga da načine Kur'an sličan ovome, zatim da načine deset ajeta, ili da načine bar jedan ajet. O tome je Uzvišeni rekao:

A oni govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa dajte vi jednu suru kao što je nj emu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vj erujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite."

(Junus, 38)

Ali da je kojim slučajem Kur'an samo jezička mudžiza, on bi bio začahuren, jer je poslanstvo Muhammada, s.a.v.s., pečat svih poslanstava, koje je upućeno čitavom svijetu, a ne samo Arapima. Jezička mudžiza jeste izazov za Arape zato što je Kur'an objavljen na njihovom jeziku, ali u odnosu na muslimane nearape taj izazov ne postoj i ukoliko bi mudžiza Kur'ana bila ograničena samo na nadnaravnost jezika i izraza.

Dakle, izazov mora biti upućen svim ljudima, a ne samo Arapima. Stoga je Kur'an došao i skinuo zastor gajba do Statistika je potvrdila da se vremenom broj ljudi tokom historije povećavao, što znači da se broj ljudi smanjuje ukoliko se vratimo unazad u prošlost. Danas na svijetu žive milijarde ljudi, a prije nekoliko stoljeća taj je broj iznosio samo stotine miliona. Nekoliko stoljeća prije toga iznosio je desetine miliona. Ako se još više vratimo u prošlost, prim jeti t ćemo da je broj ljudi bio još manji i da je iznosio nekoliko hiljada, a potom nekoliko stotina. Nakon svega, doći ćemo do osnove: muškarca i žene, Adema i Have. Tako je časni Kur'an skinuo zastor s prošlosti čovječanstva i ispričao nam istinitu priču o početku stvaranja i počecima čovječanstva. Kur'an je isto tako skinuo zastor budućnosti obavještavajući nas o ljudima koji će se pojaviti i govoriti da je čovjek majmun, da je osnova života ta i ta stvar, o ljudima koji će iznjedriti lažne teorije. Ne slušajte ih jer oni dovode u zabludu i žele da vi budete u zabludi. O tome je Uzvišeni rekao:

Ja nisam uzimao nj ih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje, ni neke od nj ih prilikom stvaranja drugih, i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put up ućuju.

(El-Kehf, Sl)

Ovo se predskazanje budućnosti doista obistinilo. Došli su oni koji vode u zabludu i govore da je čovjek nastao iz te i te osnove, ali oni o Allahu izmišljaju laži. Svi ti ljudi pojavili su se da potvrde istinitost Kur'ana. Da kojim slučajem nisu donijeli svoje teorije koje ljude vode na krivi put, mogli bismo kazati da nas je Kur'an obavijestio o ljudima koji će se pojaviti i druge dovoditi u zabludu, koj i će raspravljati o stvaranju nebesa i Zemlje, a njih nema. Mogli bismo postaviti pitanje: "Gdje su ti koji ljude vode u zabludu o kojima nas je obavijestio Kur'an." Oni su se pojavili onakvi kakvim ih je Kur'an opisao, što nas potiče da kažemo: "Slavljen neka je naš Uzvišeni Gospodar", Koji nas je obavijestio o ljudima koj i će raspravljati o stvaranju nebesa, Zemlje i čovjeka, pa se to obistinilo. Tako je Uzvišeni Allah upotrijebio nevjernike i ljude koji dovode druge u zabludu u svrhu potvrde vjerovanja i istinitosti Kur'ana.

Mudžiza stvaranja i Allahova obavijest o njoj

Uzvišeni nas je obavijestio da je sve stvorio od muška i ženska:

I od svega po par stvaramo da biste vi razmis lili.

(Ez-Zarijat, 49)

... i da On par, muško i žensko, stvara.

(En-Nedžm, 45)

Primjetit ćemo da riječ "zevdž" ne podrazumijeva dvije potpuno odvojene jedinke, kako to pada na pamet nekim lj udima, već podrazumijeva jedninu koja se očituje u dvije stvari koje su slične po osnovi stvaranja, a različite po svoj im ulogama u životu. Nalazimo ovakav poredak kod svih stvorenja Uzvišenog Allaha. Sve životinje, biljke, insekti nastaju od para: muška i ženska. Ne postoji ni jedno stvorenje koje je nastalo samo od muška ili od ženska bez muška, izuzev ako se radi o nadnaravnostima putem kojih je Uzvišeni želio potvrditi Svoj u moć u univerzumu i stvaranju. Adem je stvoren bez muškarca i bez žene, Uzvišeni ga je stvorio direktno. Havu je stvorio od muškarca bez žene jer ju je stvorio od Ademovog rebra. O tome je Uzvišeni Allah rekao:

O lj udi, bojte se Gospodara svoga, Koj i vas od jednog čovjeka stvara, a od nj ega je i drugu njego vu stvorio, i od nj ih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao.

(En-Nisa, l)

Uzvišeni je Isaa, sina Merjeminog, stvorio od ženska bez muškarca. Tako su se upotpunila četiri stadija stvaranja: stvaranje bez muškarca i žene; stvaranje od muškarca, a bez žene; stvaranje od žene, a bez muškarca; stvaranje od muškarca i žene.

Sva bića u univerzumu stvorena su od muška i ženska, i mora se desiti oplodnja da bi došlo do rađanja. I moderna nauka došla je do tog zaklj učka. Kada ljudi hoće uništiti neku pošast ili neke insekte oni unište ili mužjake ili ženke, pa ta pošast ili vrsta insekata izumre. Ukoliko bi pak ostao i jedan par, pošast ili insekti iznova bi se pojavili u još jačem obliku.

lzabiranje onoga ko će sc brinuti Merjemi

Konstatirali smo da je Kur'an skinuo zastor s gajba koj i se tiče stvaranja. Pored toga, Kur'an je skinuo i zastor prošlosti i obavijestio nas o stvarima koje niko nije poznavao. Pročitat ćemo ajete kojima prethodi riječ:

Nisi bio ... da bi nam postalo očevidno kako je Kur'an skinuo zastor gajba.

Uzvišeni je rekao:

Ti nisi bio medu nj ima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji će se od nj ih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio medu nj ima kada su se prepirali.

(Alu-Imran, 44)

Komentar aj eta glasi: Muhammede nisi bio prisutan kada su bacali kocku radi Merjeme da bi izabrali onoga ko će se Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni nj egov savremenik.

(El-Kasas, 44)

Komentar aj eta: Ti nisi bio tamo kada je Allah razgovarao s Musaom na zapadnoj strani Sinajske gore.

A ti nisi boravio među stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše, nego ti mi o nj ima kazujemo vijesti.

To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljuj emo; niti ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome ništa znali ...

Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati.

(El-Kamer, 45)

Kada je ovaj ajet objavljen, Omer b. Hattab rekao je: "Koja skupina, pa mi smo potlačena manjina!!" Prošle su godine, muslimani su odselili u Medinu, i dogodila se Bitka na Bedru, prva bitka u kojoj su nevjernici poraženi, a muslimani bili pobjednici, i pored činjenice da su nevjernici bili velika skupina, a muslimani malobrojna. Broj nevjernika u ovoj bitki iznosio je gotovo hiljadu, dok je broj vjernika iznosio samo tri stotine. I pored toga, nevjernici su poraženi. Tada je Omer b. Hattab, r.a., zaplakao i rekao: "Istinu si rekao, Gospodaru: 'Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati."' U isto vrijeme, K ur' an nije skinuo zastor gajba s događaja koj i dolaze od Allaha i u kojima čovjek nema izbora, i u tome je potvrda Njegove moći. Nasuprot tome, Kur'an je skinuo zastore gajba u stvarima u kojima čovjek ima slobodu izbora, tako da može to uraditi ili ne uraditi shodno vlastitoj volji.

Uzvišeni Allah želio je da čovjek o pitanju vj erovanja ima slobodan izbor, tako da može da vj eruje ili ne vj eruje.

Čovjek je u stanju iskazati svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik ili pak izgovoriti riječi nevjerovanja, neka nas Uzvišeni od toga sačuva, shodno vlastitom izboru.

Pa ko hoće-neka vj eruje, a ko hoće -neka ne vj eruje! (El-Kehf, 29)

Kur'an je govorio o imanu koji je rezultat slobodnog izbora da bi raskinuo zastore gajba. Uzvišeni je također rekao:

Neka propadne Ehu Leheb, i propao je! Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao, ući će on sigurno u vatru rasplamsalu, a žena nj egova koja sp letkari; o vratu njenu bit će uže od ličine isukane! (El-Leheb, 1-5)

Ova sura govori o Ehu Lehebu, amidži Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da bi obznanila da će umrijeti kao nevjernik i da će ući u vatru. Ajet se tiče pitanja koje je rezultat slobodnog izbora, a to je pitanje vj erovanja.

Šta se moglo desiti kada je objavljena ova sura i kada ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio vj ernicima? Da je kojim slučajem Ehu Leheb sabrao arapska plemena i kazao: "Muhammed je u Kur'anu, za koj i tvrdi da mu se objavljuje s neba, rekao da ću umrijeti kao nevjernik i da ću ući u vatru, a ja evo pred vama obznanjujem svoje prihvatanje islama. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je M uh am med Njegov poslanik, da biste znali da se Muhammedu ništa ne objavljuje i da su to njegove, a ne Allahove riječi." Da je to Ehu Leheb koj im slučajem rekao lažno i licemjerno, srušio bi vj eru iz njenog temelja. Ali i pored toga što je Uzvišeni Allah u ruke jednog od najvećih neprijatelja islama stavio stvar koja može srušiti cijelu vj eru, Ehu Lehebu nije palo na pamet da to učini.

Tako je Kur'an raskinuo zastore gajba budućeg vremena, čak i u stvarima koje su rezulat slobodnog izbora. Bilo je moguće da i Ehu Leheb prihvati islam kao što su to učinili mnogi nevjernici. Uzvišeni je iz nevjerovanja u vj erovanje uputio Omera b. Hattaba, r.a., Ehu Sufjana, Halida b. V eli da, · Amra b. Asa, !krimu b. Ehu Džehla. Svi su oni prije toga bili prvaci nevjerovanja, ali ih je Uzvišeni uputio u vjerovanje, upotpunio njihov islam, tako da su postali ljudi koji su pomogli vj eru i radili na njenom širenju po čitavom svijetu.

(El-Kasas, 45)

Komentar aj eta: Ti nisi živio među stanovnicima Med jena da bi znao šta se desilo Šuajbu, a.s., i ono što je govorio svome narodu onda kada ih je pozivao na Allahov put.

{Hud, 49)

Tako je Uzvišeni Svoga poslanika obavijestio o onome što nije znao ni on niti bilo ko od njegovih sunarodnjaka da bi time potvrdio da je Allah Taj Koji je skinuo zastor s gajba koji se tiče prošlog vremena. Kada je Uzvišeni Allah Svome poslaniku otkrio zastor prošlosti, pokazao mu je stvari koje su ljudi željeli sakriti. Kur'an je također ispravio izmišljotine o vj erovjesnicima koje su stavljali u opticaj jevrejski svećenici, kao što je tvrdnja da je Sulejman, a.s., vladao pomoću sihira i onoga što su mu šejtani govorili. Uzvišeni je svome Vjerovjesniku objavio vijesti koje ni on ni njegov narod nisu poznavali. Da to nije tako, nevjernici bi mogli reći da je Poslanik te obavijesti uzeo od tog i tog čovjeka. Objava je donijela stvari koj e nije znao ni sam Poslanik, s.a.v.s., ni njegov narod da bi ispravila ono što su vračari i drugi pripisali Allahovom putu, da bi svi znali da je ta ispravka došla od Uzvišenog Allaha, Koji je tako potvrdio istinu, a dokinuo neistinu, i da nakon toga više niko ne bude u stanju o tome raspravljati. Uzvišeni je rekao:

To su nepoznate vijesti, stvari koje su bile gajb i koje niko nije znao, pa ih je On otkrio Svome Poslaniku, s.a.v.s.

Ispravka onoga što su prethodne vjere pridodaJe Allahovim riječima

Uzvišeni Allah skinuo je veo s prošlog vremena da bi ispravio prethodne vjere i objelodanio način na koji su im neke stvari pridodate i lažno pripisane Allahu. Potom je Kur'an pred svoj im Poslanikom raskinuo veo mjesta riječima:

Nj egovo je ono što je na nebesima, i što je na Zemlji, i što je izmedu nj ih, i što je pod zemljom.

(Ta-Ha, 6)

Obratimo pažnju na riječi Uzvišenog: '� ... i što je pod zemljom.

Mi danas znamo da se u unutrašnjosti Zemlje kriju bogatstva koja su veća i mnogobrojnija od onih na njenoj površini. Tako je Uzvišeni obavijestio Svoga poslanika u Kur'anu, koji se neće mijenjati do Dana sudnjega, o onome što se nalazi u unutrašnjosti Zemlje, a to je bilo skriveno svim lj udima. To je bio gajb mjesta, jer niko u trenutku objave Kur'ana nije znao ni zamišljao da se u unutrašnjosti Zemlje kriju ogromna bogatstva. Kur'an je skinuo veo s gajba mjesta i obavijestio nas o onome što je u unutrašnjosti Zemlje, na šta trebamo obratiti pažnj u.

Uzvišeni je Poslaniku otkrio i drugu skrivenu stvar koja se tiče mjesta, riječima: "Bizantijci su pobijeđeni u susjednoj (najnižoj ) zemlji .. . "3 U vrijeme objave Kur'ana riječ "edna" (najniža) tuma čena je i shvatana kao zemlja koja je blizu zemlje Arapa. Mnogo poslije pojavile su se geološke karte, snimljene pomoću vj eštačkih satelita, koje su potvrdile da je područje u blizini Jeruzalema na kojem se desila ta odlučujuća bitka najniže područje na Zemljinoj površini. Tako nam je Kur'an i drugi put otkrio gajb koji je vezan za mjesto. Činjenica da je područje na kojem se desila bitka između Perzijanaca i Bizantijaca najniže na Zemljinoj površini postala je poznata tek nedavno.

Uzvišeni je Allah u Kur'anu naveo još jednu nadnarav nost koja je vezana za mjesto:

Riječ u zagradi predstavlja autorovo tumačenje rječi "Edna" što odgovara doslovnom značenju riječi, dok je tumačenje ''susjedna" navedeno u prijevodu Kur'ana od Besima Korkuta. Zbog lakšeg razumjevanja i praćenja autorovih misli doslovno značenje stavili smo u zagradu. Prim.

prev.

Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cj elina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vj erovati?

(Al-Enbija, 30)

Kur'an nas je, dakle, obavijestio o činjenici da je osnova nebesa i Zemlje istovjetna, da su bili jedna cjelina i da je kasnije izvršeno njihovo razdvajanje.

Vjerovatno se još uvijek svi sjećamo iskustva čovjekovog uspinjanja na Mjesec, kao i toga da su znanstvenici prije okončanja tog eksperimenta snivali da će na površini Mjeseca naći neke nepoznate i strane sastojke, rude i hemijske tvari koje prije toga stanovnici Zemlje nisu poznavali. Tvrdili su da će se, ukoliko se te tvari pomiješaju s tvarima prisutnim na Zemlji, stvoriti nove supstance koje čovječanstvo dotad nije poznavalo. Snivali su o tom novom otkriću koje će promijeniti svijet. Mašta se rasplamsavala, a glave su bile prepune snova. Šta se desilo poslije toga?

Čovjek se popeo na Mjesec, hodao po njegovoj površini i donio uzorke stijena sa i ispod njegove površine. Kada se vratio na Zemlju, laboratorije su počele aktivno raditi, a rezultati analiza i ispitivanja pokazali su da je površina Mjeseca satkana od istih elemenata kao i Zemljina površina, i da njegove stijene imaju istu konstrukciju kao i Zemljine. Putovanje se završilo. Američki su zvaničnici te komade stijena počeli darivati značajnim gostima Sjedinjenih Država, ali je i to prestalo jer niko od posjetitelja nije želio imati stijenu koja postoji i na Zemlji. Nakon toga, putovanja na Mjesec prestala su potpuno. Oni koji su se popeli na Mjesečevu površinu potvrdili su da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Njegov poslanik. Potvrdili su nadnaravnost '� Kur'ana i činjenicu da ih je Kur'an prije četrnaest stoljeća obavijestio o Istini. Kada su se popeli na Mjesec, na njemu su našli kur'ansku istinu.

Možemo dugo i dugo redati primjere kako je to Uzvišeni Svome poslaniku, s.a.v.s., otkrio gajb-mjesta, i to ne samo na Zemlji, već na nebesima, morskim i zemaljskim dubinama. Prije Objave čovjek nije ništa znao o tim mjestima, i ona su mu bila gajb. Potom je Uzvišeni Allah čovjeku otkrio dio Svoga znanja, što je taj gajb učinilo vidljivim i stvarnim.

Kur'an je otkrio veo s ljudske duše

Kur'an je također otkrio i drugi veo gajba, veo s ljudske duše. Uzvišeni je obavijestio Svoga Poslanika o onome što su krile grudi licemjera i nevjernika, a što oni nisu javno iznosili: U sebi govore:4 ''Trebalo bi da nas Allah već kazni za ono što govorimo."

(El-Mudžadela, 8)

Ovaj se ajet odnosi na licemjere i nevjernike. Riječi Uzvišenog: Govore u sebi . . . jesu dokaz da su oni te misli sakrili u sebi i da o tome nisu nikoga obavijestili. Da kojim slučajem nije bila istina da su oni to u sebi rekli, oni bi, želeći da napadaju i ruše ovu vj eru, kazali da je Muhammed govorio da smo u sebi kazali to i to, tvrdeći da je to objavio Uzvišeni Allah, a mi nismo kazali te riječi niti su nam one ikako naumpale. Ali Kur'an je otkrio ono što je u njima Ostupili smo od prijevoda Besima Korkuta: I među sobom govore ... i pribjegll doslovnom značenju I u sebi govore ... koje se uklapa u autorovo tumačenje. Prim.prev. samima, što ih je zapanjilo. Bili su toliko iznenađeni istinom da im čak nije palo na pamet da lažno tvrde da to u sebi nisu kazali.

Ukoliko čitamo suru Et-Tevba, naići ćemo na brojne ajete u koj ima Uzvišeni Poslanika, s.a.v.s., obavještava o onome što je u grudima licemjera:

Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata.

(Et-Tevba, 58)

Ima ih koji vrijeđaju Vj erovjesnika govoreći: "On vj eruje što god čuje!"

(Et-Tevba, 61)

Potom je stigao izazov Uzvišenog koj i se odnosio na sve ono što su licemjeri skrivali i smatrali da je to Vjerovjesniku, s.a.v.s., i vj ernicima nepoznato. Uzvišeni je rekao:

Licemjeri se plaše da se vj ernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono što je u srcima licemjera. Reci: "Samo se vi rugajte, Allah će doista na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite. "

(Et-Tevba, 64)

Tako je Uzvišeni Allah Svome Poslaniku putem Objave otkrio ono šta je u srcima licemjera, a da se pri tome niko od njih nije usudio da te Allahove obavijesti proglasi lažnim.

UZVIŠENI NEKE SlVARI POKAZUJE,

A NEKE OSTAVLJA SKRIVENE Uzvišeni Allah poznaje gajb prošlog i budućeg vremena. Mnogi ljudi pokušavaj u otkriti veo taj ne s gajba budućeg vremena i saznati događaje koji će se u njemu desiti. Zbog toga pribjegavaj u prorocima, astrolozima i drugim ljudima trošeći na to mnogo novca, a da pri tome ne shvataju da je jedan od vidova Allahove milosti to što je budućnost učinio nepoznatom svakom čovjeku.

Ali ljudi žure i pokušavaj u saznati sudbinu koju je Allah od njih sakrio. Da imalo shvataju, oni to ne bi činili, i pali bi na sedždu zahvaljujući Allahu zbog toga što im je sakrio događaje iz budućnosti. Da nije tako, život bi bio bezvrijedan i postao bi pakao.

Primjera radi, da nam je Uzvišeni Allah otkrio veo budućnosti, kako bi se onda osjećala majka koja unaprijed zna da će njen sin umrijeti kada dostigne dvadeset godina života? Kako bi se osjećala ta majka koja svaki dan gleda svoga sina znajući šta će mu se desiti? Kako bi mogla uopće živjeti? Kakav bi bio njen život kada bi i jutrom i večeri gledala svoga sina kako raste i stasava u muškarca znajući da će ga izgubiti tog i tog dana, te i te godine. Kakav bi bio život te majke? Zar nije Allahova milost to što joj je sakrio događaje iz budućnosti, da bi živjela sretna, snivala i planirala svoj živut, sve dotle dok ne stigne Allahova odredba. Tako će joj biti darovano dvadeset godina sreće umjesto dvadeset godina nesreće i iščekivanja neumitne odredbe.

Kako čovjek može gledati svoj u budućnost znajući da će njegovo bogatstvo propasti i da će postati siromah? Ili da će ostati bez svoje službe i postati nezaposlen, ili da će ga njegova dj eca ostaviti samoga kada doživi starost ili ga smjestiti u starački dom. Kakav bi bio život tog čovjeka, kako bi on uopće živio? Nada da će budućnost biti bolja od današnjice daje nam životnu snagu da podnesemo napore i teškoće koje život nosi sa sobom. Mi se nadamo da će naredni dani ukloniti naše teškoće i pred nama otvoriti sva zatvorena vrata. Ta nada ispunjava naša srca, a životni događaji prolaze, nekada dobri nekada zli, nekada slatki, a nekada gorki.

Ta nada u bolje sutra podstiče nas na rad, na kultiviranje zemlje, i na sve postupke koje iziskuje ovosvjetski život. Da koj im slučajem znamo buduće događaje i nedaće koje nam oni nose, mi ništa ne bismo radili, a možda bi nas to saznanje, Bože sačuvaj, dovelo do samoubistva da bi se riješili onoga što smo unaprijed saznali, a nismo željeli da ostanemo u životu da nam se to ne bi desilo.

Dakle, iz svega navedenog postalo nam je očito da je Uzvišeni Allah iz Svoje milosti od nas sakrio naše buduće doživljaje, da bi živjeli život ispunjen nadom, a ne bolom, da bi uživali u našim životima umjesto da nesretno živimo. Tu milost mnogi ljudi odbijaju, uporno troše novac da bi pokušali saznali šta će im se desiti u budućnosti! U odredbi Uzvišenog Allaha uvijek je milost, pa šta bismo da znamo našu sudbinu, a da izgubimo milost? U svakoj Allahovoj '� odredbi i određenju jeste mudrost, ali je mi nekada ne zapažamo. Skrivanje budućih događaja od ljudi predstavlja milost za čitavo čovječanstvo.

Kako je Kur'an otkrio veo budućnosti?

Postoje neke druge stvari s kojih je Kur'an skinuo veo gajba. Počet ćemo s primjerom rata između Perzijanaca i Bizantinaca. Naime, za vrijeme Objave buknuo je rat između Perzijanaca i Bizantinaca, u kojem su Perzijanci pobijedili. Nevjernici su se radovali tom ishodu zbog toga što su Perzijanci također nevjernici, dok su Bizantinci sljedbenici Knjige, kršćani. U isto vrijeme, taj je događaj rastužio muslimane.

Rat koji je buknuo između dvije tada velike države nije imao nikakvu vezu s islamom niti s njegovim jasnim putem, ali je Uzvišeni potvrdio pravilo i zakon u univerzumu -da će onaj u čijem srcu irna irnana pobjediti nevjernika. Perzijanci su obožavali vatru, dok su Bizantinci bili kršćani-sljedbenici Knjige. Uzvišeni je tada Svome Poslaniku objavio riječi:

Elif-Lam-Mim. Bizantinci su pobijeđeni u sus jednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti, za nekoliko godina -prije, i poslije, Allahova je odluka -i tada će se vj ernici radovati Allahovoj pomoći, -On pomaže kome hoće, On je silan i samilostan.

(Er-Rum, 1-5)

Ovaj je ajet obznanio da će Bizantinci za nekoliko godina pobijediti. Nevjernici su tada kazali da su to Muharnrnedove riječi i da Bizantinci neće pobijediti. Vjernici su kazali da su to Allahove riječi objavljene Muharnrnedu, s.a.v.s., i da će Bizantinci biti pobjednici.

Rasplamsala se je rasprava i stigla dotle da su se nevjernici opkladili da Bizantinci neće pobijediti, a muslimani da će oni ipak biti pobjednici. Jedan od onih koj i su se opkladili bio je Ehu Bekr es-Sidik, r.a., čiji su zalog bile četiri deve na pobjedu Bizantinaca koja će se desiti za sedam godina.

Prošlo je sedam godina, bitka se nije desila, a Bizantinci nisu pobijedili. Nevjernici su se obradovali i počeli izazivati sumnju kod muslimana prema Kur'anu i njihovoj vjeri. To je Ehu Bekr spomenuo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji mu je rekao: "Koliko je kod vas 'nekoliko godina'?" Ehu Bekr je rekao: "Manje od deset." Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je: "Idi i produži rok", pa ga je on produžio za još dvije godine. Za manje od dvije godine Vizantinci su pobijedili Perzijance. Muslimani su se radovali, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je Ehu Bekru i drugim ashabima da uzmu novčani zalog op klade rekavši im da je islam ne podržava i ne dozvoljava.

Moramo se zapitati: "Ko je mogao odrediti rezultat bitke koja će se desiti za devet godina? Ko je mogao odrediti ko će u njoj biti pobjednik, a ko pobjeđen? To je objavio Kur Kur'an je objavio neke stvari koje su znane samo Allahu, na koje ukazuje, ali ih potpuno ne razotkriva. Kur'an nam je objelodanio svoju odredbu u vezi s bitkom koj a će se desiti za devet godina, mada niko nije mogao prognozirati ishod ni na početku ni u samom toku bitke. Svaka strana ulazi u bitku s uvjerenjem u vlastitu pobjedu. Da nije tako, ne bi se ni upuštala u rat. Potom događaji teku i ishod bitke bude u skladu s Allahovom odredbom. Time je časni Kur'an raskinuo veo gajba budućeg vremena u vezi s bitkom koja će se dogoditi za devet godina, da bi ljudi znali da Uzvišeni Allah zna tajne nebesa i Zemlje i da čini ono što hoće.

Harf "Sin" u Kur'anu

Kur'an nastavlja sa skidanjem vela gajba budućeg vremena. Svaki kur'anski ajet koji počinje riječima: Sin. Se ··· ukazuje na to da će se događaji desiti u budućnosti. Kada kažeš Se ef alu (Uradit ću), to znači da to još nisi uradio jer, u protivnom, ne bi upotrijebio harf Sin, koji ukazuje na događaj koji će se desiti u budućnosti, a koji se nije desio u prošlosti niti se već događa u sadašnjem vremenu.

Uzvišeni je Allah u Svojoj Jasnoj knjizi, govoreći o pitanju promjene kible, rekao:

Neki lj udi kratke pameti recz ce: "Šta ih je odvratilo od kible nj ihove, prema kojoj su se okretali?

(El-Bekara, 142)

Uzvišeni je u navedenom ajetu kazao:

Neki lj udi kratke pameti reći će ...

što znači da to nisu bili rekli u trenutku objave ajeta, ali je Allah znao da će oni kazati te riječi. Uzvišeni je Allah otkrivanjem onoga što će nevjernici reći u budućnosti iznio jednu vjersku tvrdnju pred neprijatelje vjere koji su u mogućnosti da je ruše ukoliko se suzdrže od izgovaranja tih riječi o kojima nas je Allah obavijestio. Nevjernici su bili u stanju da o promjeni kible ne kažu ništa, a da potom vjernicima kažu:

O tome niko nije rekao ništa, Kur'an je rekao da ćemo to reći, a mi to nismo kazali.

Ali oni su to ipak kazali i time potvrdili jednu od tvrdnji vjere koju su u isto vrijeme željeli uništiti, zato što je Kur'an skinuo zastore gajba.

U razradi teme dolazimo do časnog ajeta objavljenog u Meki, dok su muslimani bili nemoćna manjina koja nije imala ni snage ni moći.

Otkrivanje zastora budućnosti s ljudskog tijela

Uzvišeni je Allah otkrio zastore gajba budućeg vremena s ljudskog tijela. Časni Kur'an spomenuo nam je razvoj zametka u stomaku majke krajnje precizno, što ni savremena medicina nije u stanju učiniti.

Uzvišeni je Allah rekao:

Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sj emena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sj emena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenu/i, a poslije ga kao drugo stvorenje, oživljujemo, -pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj! (El-Mu'minun, 12-14)

Kur'an je podrobno opisao proces stvaranja. Na prvom mjestu spomenuo je da je čovjek stvoren od zemlje koja je prisutna na svakom mjestu planete. Znanstvenici su izvršili analizu zemlje i uvidjeli da se sastoji od 18 elemenata. Neki od njih su: željezo, kalijum, magnezij um, natrijum. Znanstvenici su također uvidjeli da se ljudsko tijelo sastoji od istih elemenata od koj ih se sastoji zemlja. Potom su, nakon otkrića savremnih naučnih uređaja, promatrali i snimali unutrašnjost materice majke i uvidjeli da razdoblja razvoja zametka do kraj njih granica preciznosti odgovaraju onima koji su spomenuti u časnom Kur'anu.

Uzvišeni nam je otkrio gajb koji se tiče razdoblja stvaranja unutar materice majke, što nije bilo poznato nikome, niti je iko za vrijeme Objave Kur'ana mogao doći do tog otkrića. To otkriće zahtijeva korištenje preciznih uvećavajućih uređaja koje svijet prije 14 stoljeća nije poznavao.

Jedna od nadnaravnosti Kur'ana jeste i to što je Uzvišeni, obavještavajući nas o stanovnicima Pećine i njihovom dugom spavanj u, rekao:

Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu.

(El-Kehf, 18)

Mnogo godina poslije objave Kur'ana savremena je medicina utvrdila da se bolesnik koji je pogođen bolešću koja mu je oduzela moć kretanja i vezala ga za bolesničku postelju na dugo vrijeme mora okretati na desnu i lijevu stranu da se ne bi otvorile rane na njegovom tijelu, što bi mu izazvalo opasne zdravstvene probleme.

Uzvišeni nas je također obavijestio o još jednoj tajni ljudskog tijela, a to je činjenica da su živci čovjeka smješteni direktno ispod kože. Ukoliko se spali koža čovjeka, on više neće osjećati bol. Uzvišeni je, govoreći o stanovnicima vatre i kazni u kojoj se nalaze, rekao:

Kad im se kože ispeku, zamijenit ćemo im ih drugim kožama da osjete pravu patnju ...

(En-Nisa, 56)

Savremena je nauka nakon preciznih studija o živcima čovjeka, potvrdila da se predjeli osjetila nalaze direktno ispod kože. Ukoliko se ona spali, čovjek više ne osjeća bol. zbog toga što je naučna činjenica lažna; 2.

zbog toga što je kur'anski ajet pogrešno shvaćen ili pogrešno protumačen.

Uzvišeni je rekao:

A Zeml ju smo prostrli .. .

(El-Hidžr, 19)

Kada je objavljen ovaj aj et, nije postojala nikak proturječnost između onoga što oči vide i onoga što spominje časni Kur'an, jer čovjek pred sobom vidi Zemlju, koja je prostrta. Poto Je Uzvišeni Allah otkrio Svoj im stvorenjima taj ne univerzuma koje je On htio, pa je nauka utvrdila da je Zemlja okrugla. Zatim je čovjek krenuo u osvajanje svemira, pa su istraživači napravili snimke Zemlje koji su potvrdili da je ona loptastog oblika. Neki učenjaci vj ere uzrujali su se, i onoga ko je tvrdio da je Zemlja loptasta optužili za nevjerstvo, jer nisu razumjeli suštinu o vog kur'anskog ajeta. Uzvišeni je rekao:

A Zemlju smo prostrli, ali nije rekao kako i koji dio Zemlje. Stoga, kad god dođeš u neki dio Zemlje, naći ćeš je da je pred tobom prostrta, što nije moguće osim kada je Zemlja loptasta. Da je koj im slučajem u obliku šestougla, četverougla, trougla ili u bilo kojem drugom obliku, došao bi na svom putu do njene ivice, i ne bi je našao rasprostrtu ispred sebe. Samo kada je Zemlja u obliku lopte, možeš je naći ispred sebe prostrtu Ovih dana određeni broj ljudi, neznalica, iznosi u javnost informacije da su ove Božanske tajne, ili jedan dio njih, do sada dostupne samo Njemu, otkrivene i postale dostupne cjelokupnoj javnosti. A prva od tih stvari, čija je tajnovitost, po njima, razotkrivena, jeste trenutak Smaka svijeta.

Čak su neki predskazivači budućnosti u Sjedinjenim Američkim Državama i Indiji pokušali utvrditi tačan datum tog događaja, pa je tako, prije nekoliko godina u SAD-u, nekoliko astrologa izvijestilo javnost o "tačnom" datumu Smaka svijeta, a u to je povjerovao veliki broj ljudi. U danu, koji su oni "odredili" za Smak svijeta, veliki broj ljudi napus tio je svoje domove i uputio se ka visokim brdima gajeći lažnu nadu da ih visoka brda i planine mogu spasiti od Allahove odredbe. Ti su ljudi ispustili iz vida činjenicu da će i brda biti zdrobljena i da će nestati, kao i sve drugo, kada taj trenutak nastupi.

Ovaj postupak ljudi, koji odbacuju vjeru, nije se nimalo promijenio od početka života na našoj planeti, i on je u svojoj suštini neutemeljen, i nema argumente koji govore u prilog njegove održivosti. A na kraju, on je i ljudski proizvod, pa ga i ta dimenzija ograničava.

Ova skupina ljudi, koja je potražila spas u planinama, bježeći pred Smakom svijeta, postupila je isto onako kao što je postupio sin Nuha, a.s., kada se desio Potop, koj i je spas odlučio potražiti na vrhu brda. Kada ga je N uh pozvao da se ukrca u lađu, zajedno s onima koji su vj erovali, a koja je bila u tom trenutku jedini put spasa i izlaza, on je odgovorio da će se skloniti od potopa odlaskom na neko veliko brdo. O tom događaju nas Uzvišeni u Kur'anu, izvještava:

I ona ih je panijela na valovima kao brda i N uh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjer nicima!", a on reče: "Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi. " "Niko danas od Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!", reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi. (Hud,(42)(43) Jasna su nam, dakle, razmišljanja nevjernika, koj i misle da se mogu spasiti od Allahovog određenja, i razmišljanja vj ernika, koji stoje u čvrstom uvjerenju da niko ne može pobjeći od onoga što je Allah odredio da se desi nekome.

Lj udi u SAD-u, koj i su bježali u planine od Smaka svijeta, nimalo se ne razlikuju od postupka nevjernika u Nuhovo vrijeme. Kur'an, preko svoga Poslanika, iznosi viziju i razmišljanje vj ernika o navednoj temi u sljedećim riječima:

Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao ...

Laž astrologa

U Indiji, također, astrolozi su destine puta predskazivali trenutak Kraja vremena, pa se nije ni jedno njihovo predska zanje obistinilo. Međutim, ono što je neobično u ovo naše vrijeme, jeste to da se pojavio određeni broj ljudi koj i koriste Kur'an kao argument da bi "precizno" utvrdili datum nestanka života na Zemlji. Tako su po svojoj logici i razmišljanju iznosili brojeve, koji navodno odražavaju vrijednost harfova koj ima se otvaraju kur'anska poglavlja, pa su izvodeći računske operacije s njima, dobili godinu u kojoj će se to i desiti, te je kod jednih to 2000. godina, a kod drugih 2013. godina.

Osim ovih, tu su još i mnoge druge gluposti, koje imamo priliku čitati ovih dana, a koje nisu ništa drugo do očita laž.

O ovome nam Uzvišeni govori u sljedećem tekstu: Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.

(Lukman, 34.) U ajetu je Uzvišeni nabrojao pet, isključivo Njemu, poznatih stvari, tajni, koje nikome drugom otkrivene nisu, a koje su predmet naše detaljne analize u ovome, sljedećem poglavlju, ako Bog da.

Pitanje Smaka svijeta nije uopće novo, već je rasprava o njemu otvorena od početka života na Zemlji. Tako su poslanici pitani o tome, a ljudi i dan-danas, uporno otvaraju raspravu o tom pitanju, iako su njihov životni vijek i vrijeme koje provedu na ovom svijetu kratkoga daha. U tom kontekstu, Božiji je Poslanik u hadisu rekao: "čovjeku kada preseli s ovoga svijeta, već je nastupio Kija metski dan."

Ovo treba razumjeti u svjetlu čovjekovog, već tada, susreta i viđenja onoga što pripada svijetu gajba, kao što su, Džennet, Džehennem, meleki i drugo. Dakle, jasno je da pitanje postavlja neko ko vjeruje u taj čas. I upravo to su pitali jevrej i, koj i u svojim svetim knjigama čitaju da je taj čas jedino Uzvišenome Bogu poznat,i nikome drugome, pa su na ovaj način željeli staviti na ispit Muhammeda, a.s, nadajući se da će im dati precizan odgovor i tačan datum tog događaja.

Ovo bi im poslužilo kao izlika da optuže islam, poku šavajući prebaciti Božijem Poslaniku neautentičnost i neute-'� meljenost Objave. Poslanik, koji prenosi ljudima Božiji sistem i plan, ne stidi se utvrditi da mu nije poznata činjenica o Času posljednjem, jer to ne šteti njegovoj misiji, već ide u prilog savršenstvu i potpunosti znanja {Jzvišenoga, Koji mu dostavlja Svoju Riječ. Dočim, oni koji ljude pokušavaj u pridobiti za svoj ovozemaljski program govore da imaju kod sebe sve znanje svijeta, a to predstavlja očitu obmanu i laž.

Kraj vremena i jevrej i

Jevreji su postavljali Poslaniku, a.s, pitanja koja se tiču duše, Zulkarnejna, pa im je on dao iste one informacije o tim stvarima, koje mogu pronaći u svojoj knjizi, Tevratu. Jedino im je drugačiji odgovor dao na pitanje o mladićima iz pećine Kehf, a o čijem je broju godina, provedenih u tom prostoru dao Uzvišeni u ajetu:

A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina.

(El-Kehf, 25)

Jevreji su bili začuđeni brojem tri stotine i devet, pa su konstatirali da im je broj od tri stotine godina jasan, ali ovih dodatnih devet godina predstavlja nepoznanicu za nj ih.

Njihovom znanju izmakla je činjenica da je Allah za proračun uzeo mjesečev (lunarni) kalendar, koj i je najtačniji kalendar, te da je Njegova odluka da to bude kalendar Muhammedovog, a.s., ummeta.

Broj dana u godini po ovome, lunarnome, kalendaru manji je za jedanaest dana i jednu trećinu dana od broja dana po sunčevo me kalendaru, pa je zato broj od tri stotine i devet godina računajući po lunarnom kalendaru ravan broju tri stotine po sunčevome računanju vremena. U ovom slučaju jevreji su postavili pitanje o Smaku svijeta i tačnom trenutku njegovog događaja. Poslanikov je odgovor glasio da znanje o njemu pripada isključivo Allahu, dž.š., i da će samo On otkriti trenutak njegovog događaja, i to onda kada već dođe vrijeme da on nastupi.

A značenje da će taj događaj "biti težak", kako se spominje u ajetu, znači da masa bude teža i veća od onoga koj i je nosi. Poznato je, naime, da kada masa nečega bude lakša od onoga ko je preuzima na sebe, onda to ne predstavlja problem.

Naprimjer, ti kada preuzimaš u ruke nešto čija je masa jedan kilogram ili dva, nećeš u tome naći nikakve poteškoće, jer je snaga tvoj ih ruku mnogo veća od preuzete kilaže.

Međutim, ukoliko težina nečega što želiš podići bude stotinu kilograma, onda ćeš naići na prepreku i nećeš to moći, jer to nadilazi tvoju ukupnu masu.

Ali kada govorimo o težini, onda nam je, naravno, poznato, da je riječ o nečemu što je konkretno i materijalno, pa kako da taj događaj bude težak nebesima u tom materijalnom smislu, kao što o tome Uzvišeni izvještava?

Pojam težine može se posmatrati s tri različita aspekta: materijalnog, idejnog i intelektualnog.

Tako, naprimjer, ako damo studentu prve godine studija na arhitekturi zadatak koji je po planu i programu predviđen za apsolventa, on ga neće biti u stanju riješiti, pa će utvrditi da je taj zadatak težak za njega. Dakle, njegove razumsko intelektualne sposobnosti neće biti u stanju odgovoriti na taj problem, a u isto vrijeme to će imati psihološku težinu i pritisak za njega.

Isto tako, kada se nađemo u društvu s čovjekom, koga ne volimo i prema kome osjećamo odbojnost, kazat ćemo, nakon što završimo sa sijelom, da je ovo bilo teško društvo.

Uzvišeni Allah govori Svome Poslaniku:

Pitaj u te kao da ti o njemu nešto znaš.

Termin hafiyy, označava onoga koj i je uporan u traženju nečega, pa oni koj i pitaju Poslanika, s.a.v.s., izgleda, misle da on navaljuje na svoga Gospodara, konstantno Ga pitajući o tačnom trenutku Smaka svijeta.

Puhanje u sur (rog) i smak svijeta

Uzvišeni je Allah svim Svoj im stvorenjima uskratio informaciju kada će se desiti Smak svijeta, pa čak i Svojim bliskim melekima.

Boži ji Poslanik u had isu veli: "N akon što je Veličanstveni Allah završio sa stvaranjem nebesa i Zemlje, stvorio je sur (rog) i dao ga Israfilu. On drži sur u svojim ustima, pomno gledajući prema Aršu, i očekujući trenutak kad će mu biti izdata naredba da puhne u njega." A Allah u Svojoj cijenjenoj Knjizi ističe: I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.

(Ez-Zumer, 68)

Jasno nam je, dakle, da čak ni Israfil, melek koji je zadužen da puhne u rog i obznani kraj života na Zemlji, nema informaciju o trenutku kada će se to desiti, iako do trenutka izdavanja mu dužnosti puhanja u rog on gleda u Arš i čeka znak od Allaha.

Pa kako onda neki astrolog ili obični varalica može uzeti sebi za pravo da kaže da će se Smak svijeta desiti u taj dan ili te određene godine, ako ta stvar nije ni meleku Israfilu poznata? Naravno, sva ta nagađanja i predskazanja o danu, ili godini, kada će se on desiti, jesu obične laži i ništa više.

Znaci blizine kraja vremena

Činjenica da je Uzvišeni učinio nepoznatim trenutak Smaka svijeta u isto vrijeme ne znači da nam nije predočio i nagovještaje o blizini toga događaja.

Cas će oživljenja sigurno doći, od svakog ga tajim, kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti. Lj udima se bliži čas polaganja računa nj ihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.

(El-Enbija, l)

Poruka ajeta jeste to da se taj čas približio, ali što svakako ne znači da je on sutra, ili za nekoliko dana. U prilog njegove blizine govore potvrdno i mali predznaci koj i su se već obistinili, ali, ipak, razumijevanje te blizine treba shvatiti u duhu sljedećeg kur'anskog aj eta: (El-Me'ridž, 6-9)

Ovim bismo zaključili raspravu o prvoj od pet stvari, koje je Allah samo Sebi znanim učinio, i nikome od stvorenja nije pružio uvid u njih.

Dakle, ta prva stvar jeste precizan trenutak zbivanja Smaka svijeta, koji apsolutno nikome od stvorenja nije, i neće biti, poznat, pa ako bi se neko usudio utvrditi da ima informaciju o tome, slobodno možemo reći da je obični lažov.

Druga stvar od ovih pet, skrivenih, spomenuta je u sljedećem aj etu:

... samo On spušta kišu ...

(Lukman, 34)

Ovo pitanje u posljednje vrijeme izazvalo je velike polemike u naučnim krugovima, gdje su naučnici zvanično obznanili da su u mogućnosti spustiti kišu s neba. Objašnjenje svog stava temelje na činjenici da su otkrili da je oblak sastavljen od različitih spolova, i kada se oni spoje, dogodi se kiša. Također, navode da su otkrili hemijske elemente, koj i kada dođu u kontakt s oblacima, oblaci se napune kišom, koja potom pada na zemlju.

Međutim, ovo predstavlja očitu laž i nepravedan gest prema Uzvišenom Allahu. Proces spuštanja kiše s neba veoma je složen i komplikovan proces, koji čovjek nikada neće moći sprovesti, ma koliko njegovo znanje i umijeće bilo veliko.

I kada bi se čitavo čovječanstvo udružilo da spusti kišu u neko mjesto, ili pak da zabrani da se ona desi u nekom mjestu, oni to ne bi bili u stanju, a niti će moći ikada u budućnosti to učiniti.

Fenomen kiše ne počinje s oblacima, već on završava s njima, jer je to, kao što rekoh, veoma složena i komplikovana operacija koja se događa bez bilo kakvog utjecaja čovjeka na to, pa se posredstvom sunčevih zraka realizira proces isparavanja vode iz mora.

A Uzvišeni Allah učinio je da četiri petine planete Zemlje čini more, a samo jedna petina da otpada na kopno. I kada god se poveća vodena površina, proces isparavanja postane lakši i brži, a kada se smanji vodena površina, onda proces isparavanja b u de u manjem obimu i sporiji.

Tako, naprimjer, ako prospemo čašu vode po čitavoj površini sobe, voda će se za vrlo kratko vrijeme osušiti i ispariti. Međutim, ako ostavimo vodu u čaši i nekoliko dana, njena će se količina samo neznatno smanjiti, jer je površina na kojoj se voda nalazi ograničena, a to će, onda, usporiti proces njenog isparavanja.

A Uzvišeni u Kur'anu ističe:

Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz nj ih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, sp ušta grad, pa nj ime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi -blijesak munje Nj ego ve gotovo da oduzme vid.

(En-Nur, 43)

Ovaj nam ajet otkriva neke tajne vezane za fe nomen kiše, pa nam predočava činjenicu da voda isparava iz mora u obliku pare i odlazi u nebo, a tamo se, po Božijoj odluci, fo rmiraju oblaci.

Ti oblaci budu brojni, i oni nose obilne količine kiše u sebi, a kada dođe do sudara među njima, događa se sijevanje.

A kao rezultat sudara tih oblaka s planinama događa se proces padanja kiše. Tako, naprimjer, visoki planinski lanci svugdje u svijetu bilježe velike količine padavina.

Uzvišeni je Allah jasno rekao:

On s neba sp ušta grad, pa nj ime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi... a to znači da je proces padavina u potpunosti u Njegovoj vlasti i volji.

Mi želimo dati izazov svakome onome ko tvrdi da čovjek može spustiti kišu na zemlju da učini da brojna pustinjska prostranstva budu kao i drugi predjeli svijeta pod utjecajem kiše, kako bi se pretvorila u plodne, zelene površine, u koj ima će poljoprivreda i život, uopće, moći egzistirati.

Cj elokupno čovječanstvo, sa svim svoj im znanjem, nije u stanju to učiniti. Nama je dobro poznato da je Uzvišeni Allah planetu Zemlju brojnim rijekama isprepleo, i učinio da konstantno imaju svoju vlastitu količinu vode. Pa, ako neki ljudi tvrde da su u stanju inicirati proces padanja kiše, neka onda učine da usred pustinje imamo jednu običnu malu rijeku, ne želimo zahtijevati veliku, poput onih koje je Allah stvorio diljem Zemlje, a koj a bi protjecala kroz pustinju i bila žila kucavica života u nj oj.

Mi ne tražimo od njih da načine desetine rijeka, već, rekosmo, jednu malu riječku, a što bi bila potvrda njihove "moći" koj u ističu. Međutim, istina je da to nisu u stanju učiniti.

Također, s vremena na vrijeme, Svojom apsolutnom voljom i snagom, Uzvišeni odluči nekim područjima svijeta uskratiti kišu, u kojima ona inače redovno pada, a sve s ciljem da pokaže da ona nije rezultat nekih zemaljskih prilika na koje ljudi mogu utjecati, već da je ona isključivo rezultat volje Uzročnika svega, a to je isključivo Uzvišeni Allah.

Isto tako, želimo im ponuditi izazov, da ne dozvole da se dese sušni periodi u dijelovima svijeta gdje je kiša sasvim normalna, uobičajna pojava. Ali, oni ni to nisu u stanju spriječiti.

Mi smo svjedoci brojnih nesreća i teškoća, koj ima su izloženi ljudi, životinje i usjevi, usljed tih sušnih perioda u koj ima nema kiše. Tada usjevi stradaju, stoka skapava od žeđi, ljudi pate zbog nedostatka vode. I niko od ljudi nije u stanju promijeniti to stanje i učiniti da kiša, kao i ranije, ponovo pada.

Nedavno se u Sjedinjenim Američkim Državama, koje su prepoznatljive po svom tehnološkom razvoju, desio jedan veliki sušni period, pa niko nije bio u stanju učiniti ni da kap kiše padne na zemlju. Također, kada se u nekim dijelovima NEVIO�) IVI SVIJET '� svijeta dese velike padavine, koje imaju za rezultat poplave, niko od ljudi nije u stanju učiniti nešto da oblaci koj i nose kiše odu u neka druga područja koja imaju probleme s nedostatkom padavina.

Dakle, u potpunosti nam je jasna nemoć cj elokupnog čovječanstva u pogledu bilo kakvog utjecaja na proces spuš tanja kiše, koj u isključivo On, Uzvišeni, na zemlju spušta.

Čovječanstvo je nemoćno

Cjelokupno čovječanstvo nije u stanju utjecati na proces kretanja vj etra, koji Allah usmjerava u, samo Njemu, željenom pravcu.

Tako ni oblaci nemaju svoju vlastitu snagu u izboru svoga puta kretanja, već je vj etar taj koj i određuje njihovu putanju kretanja, od jednog do drugog mjesta. Vjetar ni jednog trenutka ne podliježe volji ljudi, i oni nisu u stanju utjecati na to da li će on mi rovati ili puhati, niti na to kolikom će snagom puhati, a niti na pravac u kojem će se kretati.

Još jednom želimo jasno reći da onaj ko tvrdi da je bilo koja od pet, samo Allahu, poznatih stvari razotkrivena, i da je čovjek u stanju spustiti kišu na zemlju, iznosi očitu laž na Allaha.

Zaista je ovaj proces jedan veoma kompliciran kosmički proces, koji se događa isključivo Allahovom voljom, i na koj i čovjek nema nikakvog utjecaja.

Čovjek nije u stanju bilo šta uraditi kada je riječ o procesu isparavanja vode iz mora, a niti u pogledu sunčevih zraka, pod čijim se utjecajem događa spomenuto isparavanje.

On nije u prilici bilo šta uraditi u pogledu fo rmiranja oblaka od te vodene pare, a također nije u stanju ni djelovati na vjetar koje će te oblake, Božijom voljom, odvesti u određena područja na zemlji.

Ako danas u nauci postoji hemijski proces koji može napuniti oblake vodom koja će u obliku kiše potom biti na zemlji, želimo reći da je onda riječ o nečemu što može uspjeti i neuspjeti.

Ovaj proces nije konstantna činjenica, i niko od tih naučnika ne može utvrditi da uistinu ima kontrolu nad procesom isparavanja vode u obliku pare iz mora, niti nad procesom fo rmiranja oblaka, i njihovom kretanju u različite krajeve svijeta. Onaj, Koji jedini spušta kišu jeste Allah, i to je istina, koja će ostati neupitna sve do Sudnjega dana.

Ovim, do sada kazanim, dokazali smo nepobitno činje nicu da je Allahu jedino poznat trenutak Smaka svijeta, i da je tu istinu čak i od Svojih najbližih meleka sakrio. Tako ni meleku Israfilu, zaduženom za puhanje u sur (rog), nije poznat taj trenutak.

Također, nikome od stvorenja nije data mogućnost da učini da kiša po njegovoj volji i želji pada na zemlju. I ova je činjenica u apsolutnoj vlasti Jedinoga Allaha.

A sada je trenutak da pređemo na temu koj u otvara Uzvišeni Allah u sljedećem aj etu:

... i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti ... Načudnije od svega jeste to što je veliki broj muslimana prihvatio ovu tvrdnju, koja ima za cilj unošenje sumnje u autentičnost učenja njihove vjere, pa su počeli i oni prenositi ovo mišljenje, uvjereni da je zaista nauka otkrila šta se to nalazi u matericama. Časni Kur'an dao nam je nekoliko naznaka u vezi s ispravnim razumijevanjem značenja Allahovih riječi . .. i samo On zna šta je u matericama ...

Poslušajmo prvo šta je Uzvišeni rekao u suri Al u Imran u ovom kontekstu:

Tu Zekerijj a zamoli Gospodara svoga: "Gospo daru moj", reče, "p odari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!"

(Alu lmran, 38) Zekerijja, a.s., koji je već bio u dubokoj starosti, a nije bio darovan potomstvom, pobojao se za budućnost svog poslaničkog učenja i životnog programa, koji je uspostavio na tom učenju, pa se obratio Allahu Uzvišenome dovom da mu daruje potomka.

Dovu je uputio dok se nalazio u Merjeminom hramu, u kojem je vodio brigu o njoj, i gdje je nalazio znakove Allahove blagodati prema njoj, pa je imala zimsko voće u ljetnom periodu, a voće ljetnog perioda u zimskom.

Zekerijja, a.s., imao je pred očima očiti dokaz Allahove Apsolutne moći u darovanju opskrbe, pa Mu se obratio dovom da ga obraduje djetetom. I tek što je uputio dovu, Uzvišeni je poslao meleke da ga obraduju viješću da je njegova dova uslišana kod Njega.

I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše: "Allah ti javlja radosnu vijest: rodit će ti se Jahja ... "

(Alu Imran, 39)

Potrebno je ovdje zastati i zapitati se da li je Zekerijja uputio dovu Allahu u trenutku dok je njegova supruga već bila trudna? Odgovor je, naravno, negativan, jer je dova upućena prije nego što se začeće uopće dogodilo. Onda je ovo jedno od značenja Allahovih riječi koje se nalaze u ajetu:

... i samo On zna šta je to u matericama ...

Dakle, Allahovo znanje prethodilo je činu začeća, a nije došlo kao posljedica toga čina.

Zato mi pozivamo sve one koji misle da je uistinu nauka došla do tih senzacionalnih otkrića da dovedu najveće stručnjake iz oblasti medicine kako bi nam rekli, prije nego NEVIDLJIVI SVU ET '� što se začeće uopće desi, šta će neka žena zanijeti i kojeg će spola dijete biti?

Allah, dž.š., obavijestio je Zekerijjaa, a. s.

Započetu priču nastavljamo kur'anskim aj etima koj i se odnose na navedenu temu:

Allah ti javlja radosnu vijest: rodit će ti se Jahja, koji će u Allahovu knjigu vj erovati, i koji će prvak biti, i čedan, i vj erovjesnik, potomak onih dobrih.

(Alu Imran, 39)

Uzvišeni je Allah Zekerijjaa, a.s., prije nego što se začeće uopće dogodilo, obavijestio da će njegova supruga roditi sina, koji će biti vj erovjesnik, prvak među ljudima, čestiti rob Božiji, te da će kao šehid preseliti na drugi svijet.

U prilog tome govori i činjenica da ga je Uzvišeni nazvao imenom Jahja, a čije značenje upućuje na život i poslije fizičkog odlaska s ovog svijeta, jer šehidi su i nakon smrti živi.

A Allahovom voljom Jahja, a.s., šehidskom je smrću preselio na onaj svijet, pa je njegov život nastavljen.

Uzvišeni u pogledu statusa.onih koji kao šehidi preseljavaju ističe sljedeću istinu:

Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga .

(Alu Imran, 169)

Zato mi dajemo izazov onima koji tvrde da je jedna od pet tajni otkrivena da nam kažu, ako su to u stanju, šta će, recimo, neka žena zanijeti, a to dijete koje rodi šta će biti u životu: inženjer, ljekar ili nešto drugo, i, na koncu, kada i na koji će način napustiti ovaj svijet?

Mudžiza u slučaju Zekerijjaa, a.s., povećava se daljim iščitavanjem teksta Kur'ana časnoga, u kojem stoji:

"Gospodaru moj", reče, "kako ću imati sina kad me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja ?" "Eto tako ", reče On, "A llah čini što On hoće. "

(Alu Imran, 40)

Zekerijja je svjestan činjenice da ne postoje nikakve pretpostavke da bi on dobio potomka, jer je on već u dubokoj starosti, a njegova je žena nerotkinja.

Međutim, Uzvišeni Allah, i pored nepostojanja, naravno po ljudskim shvatanjima, bilo kakvih pretpostavki za rođenja djeteta, obavještava ga da će njegova supruga zanijeti, da će se roditi muško dijete, navodeći mu čak i neke detalje iz njegovoga života, a na kraju mu govori i o prirodi samog čina njegove smrti.

Zato mi po drugi put dajemo izazov najvećim stručnja cima današnjice da u svjetlu svojih "novih otkrića" objasne fe nomen po kojem muž i žena u veoma dubokoj starosnoj dobi postaju roditelji djeteta, a za što, po svim ljudskim, logičkim pretpostavkama, ne postoji nikakva mogućnost. Jedini pravi odgovor jeste u svjetlu kur'anskog kazivanja, koje je Uzvišeni dao u spomenutom kazivanju o Zekerijjau, a.s.

NEVII)LJIVI SVIJET

Razumijevanje značenja "šta je u matericama"

Kada Uzvišeni Allah govori o tome da Mu je dobro poznato šta je to što se nalazi u matericama, onda to ne treba razumijeti na taj način da Mu je znana samo činjenica kojeg će spola dijete, koje majka nosi, biti.

Ovaj ajet treba razumijevati u mnogo širem kontekstu, jer znanje Allahovo prethodi svemu, pa Mu je dobro znano čak i ko će biti roditelji djeteta prije nego što uopće stupe u bračnu zajednicu .

... ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On, uistinu, sve zna i sve može.

(Eš-Šura, 50)

Dakle, veoma široko značenje imaju riječi Uzvišenoga:

... i samo On zna šta je u matericama, pa se njima obuhvata čitav čovjekov život: od dolaska na ovaj svijet do trenutka smrti, čak, i pojedinosti njegovog života; sretan ili nesretan, visok ili nizak, koja je boja njegove kože, zdrav ili bolestan, koje će ga bolesti u životu snaći, koliko će dugo živjeti, čime će se baviti, događaji koji će mu se u životu desiti, šta će on uraditi drugima, a šta će drugi nj emu uraditi, u koje će zemlje svijeta putovati, kakva će mu opskrba biti i da li će biti darovan potomstvom ili ne?

Mogli bismo u nedogled nabrajati slična pitanja i stvari koje obuhvataju potonje riječi kur'anskog aj eta.

Ukratko, rezime kazanoga bio bi da upitno-odnosna čestica u ajetu sadržava "kasetu" života djeteta koje još nije zametnuto u utrobi majke.

Pa kako se onda s tim Allahovim znanjem, može usporediti znanje čovjeka koje otkriva samo spol djeteta koje je već začeto u utrobi majke!?

Ovdje želimo ukazati na vrlo važnu stvar, a to je da je moderna nauka uspjela otkriti spol djeteta, tek onda kad je iz Allahovog znanja došla naredba: Budi, čime je u svijet zbilje i egzistencije novo stvorenje došlo. Prema tome, to se desilo tek nakon što ga je Uzvišeni već stvorio i počeo njegovo oblikovanje.

Međutim, da li je moderna medicina u stanju reći bilo šta o embriju i fa zama njegovog razvoja u utrobi majke, prije nego što on bude uopće začet? Činjenica je da je nauka na tom planu u potpunosti nemoćna bilo što uraditi i dati nam neke informacije.

Ta gdje bi se ljudsko znanje moglo uporediti s Božijim, apsolutnim znanjem?

A one koji u javnost izlaze s informacijama da je jedna tajna otkrivena, pitamo samo da li iščitavaj u Kur'an?

Jedino je Uzvišenome Allahu poznato šta će svaka majka u svojoj utrobi zanijeti, i to još iz vremena praiskona, i prije nego što je stvorio prvog čovjeka i ženu: Adema i Havu.

Ova će činjenica ostati nepromijenjena sve do Sudnjega dana.

Opskrba je isključivo u Allahovoj vlasti

A sada prelazimo na sljedeću temu o kojoj Uzvišeni govori u dijelu 34-og aj eta sure Lukman, gdje ističe:

... a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi ...

Opskrba i planiranje

Svi su ljudi u potrazi za imetkom i žude za bogatstvom, ali samo neki od njih uspijevaju to postići, dok drugima to ne polazi za rukom.

Allahovo određenje i potpuna vlast nad obiljem i obskrbom na Zemlji utječu na naš uspjeh u pogledu stjecanja, iako mi to ne osjećamo.

Neki ljudi stoje na stanovištu da je moguće precizno odrediti uspjeh ili neuspjeh nekog projekta na temelju preciznih parametara koje današnji svijet poznaje i priznaje.

Međutim, kako nam mogu objasniti pojavu koja se dešava na svjetskim berzama, gdje usljed pada tržišne vrijed nosti kapitala hiljade ljudi izgubi sav svoj novac i kapital?

Pa, gdje su tu, onda, oni precizni parametri i matematska tačnost u pogledu predviđanja ishoda nekog projekta?

Ta, zar bi bilo ko od njih propao da je znao šta će se desiti s berzom?

Ali, mi svakodnevno čitamo vijesti o propadanju velikih kompanija, te o njihovom potpunom gašenju za samo par mjeseci.

Naravno, to nikako ne znači da se čovjek ne treba potruditi da zaradi svoju opskrbu, i uzeti u obzir sve životne okolnosti koje će mu pomoći da dođe do što bolje zarade.

Međutim, mi moramo biti zadovoljni s okolnostima u kojima stječemo opskrbu, i količinom opskrbe koja nam je dosuđena.

Također, neki su ljudi pogrešnog uvjerenja da je opskrba ono što čovjek posjeduje, a to je u potpunosti pogrešno.

Naime, opskrba je ono što čovjek koristi i upotrebljava u svom životu, jer imamo mnogo primjera ljudi koj i imaju milione, koje brižljivo čuvaju, trošeći jako malo i na hranu i na odjeću, i na sve drugo, a uopće ne uživaj u u tome što imaju.

Prema tome, ti milioni koje oni imaju nisu njihova opskrba, već je to plod njihovoga rada.

U njihovu opskrbu spada samo ono što direktno koriste u svom životu, svejedno da li se radilo o onome što potroše na jelo, odijelo, ili pak, što udijele kao milodar, pa to ostane kao trajno dobro za onaj svijet?

Upravo zato Poslanik, a.s., u hadisu ističe:

"Svaki potomak Ademov govori: 'Moj imetak, moj imetak.' Da li ti, sine Ademov, imaš od svoga imetka išta osim onoga što pojedeš i potrošiš, ili onoga što oblačiš i iznosiš, ili pak onoga što udijeliš, pa ostaviš za ahiret?" Eto, to je ispravno razumijevanje opskrbe, i to uistinu pripada čovjeku, a sve mimo toga, iako u njegovom posjedu, nafaka je drugih lj udi. Naravno, čovjek i ne primjećuje kako je on povod da ta nafaka dospije u ruke drugih ljudi.

Ti vidiš škrta čovjeka, koj i iako posjeduje mnogo imetka i veliko bogatstvo, njegova je nafaka ipak veoma mala. Njegova je nafaka isključivo ono što on direktno koristi u svom životu, dok ostatak imetka, koji on brižlj ivo čuva, pripada drugim ljudima, iako on to ne primjećuje.

Njegovo brižljivo čuvanje tog ostatka imetka jeste Božija odredba, pa smo svjedoci da on ni jedan fe ning ne potroši uzalud, a to sve radi, mada nesvjesno, osiguravaj ući da taj novac dođe u ruke drugih ljudi, koj i će ga iskoristiti kao svoju opskrbu.

Ukratko, zaključak bi bio taj da čovjek, i pored postojanja kompjutera i preciznih proračuna, nije u stanju kontrolisati '� tokove nafake, jer da je to u stanju, ne bi se događao nagli pad cijena na berzama diljem svijeta, a što rezultira propadanjem i zatvaranjem brojnih kompanija.

Također, da je čovjek u stanju kontrolisati nafaku, ne bi se u svijetu događale ekonomske krize, koje nijedna zemlja nije u stanju spriječiti.

Gdje će se smrt dogoditi?

A sada ćemo našu pažnju usmjeriti na temu koj u Uzvišeni, također, spominje u dijelu 34-og ajeta sure Lukman, gdje navodi:

... i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti ...

Uzvišeni je Allah od svakog čovjeka sakrio informaciju kada će završiti njegov ovozemaljski život, a u čemu ima mnogo mudrosti i koristi za njega. Kada bi kojim slučajem svaki čovjek znao trenutak svoje smrti, u svijetu bi bilo veoma malo dobra, a puno zla.

Zašto?

Kada bi znao čovjek tačan trenutak odlaska s ovoga svijeta, vrlo malo bi činio dobra, a zlo i grijeh postali bi njegovom praksom. On bi odlagao prakticiranje dobrih dj ela sve do pred svoj u smrt. Međutim, pošto mi nismo upoznati s tom istinom, koja se može desiti sutra, prekosutra, za nekoliko godina, ili pak za nekoliko sati, ta činjenica motivira čovjeka vj ernika da požuri u činjenju dobrih dj ela, bojeći se da se trenutak rastanka sa ovim svijetom približio.

S obzirom na činjenicu da se knjiga čovjekovog djelovanja na Zemlji zatvara njegovim preseljenjem sa ovoga svijeta, i da se u tom trenutku ne može promijeniti ništa u pogledu povećanja dobrih, ili pak smanjenja loših dj ela, to čovjeka motivira da bude jedan od Allahu bliskih robova, a o kojima K ur' an govori u sljedećem aj etu:

... oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.

(El-Anbija, 90)

Neupoznavanje čovjeka s preciznim trenutkom odlaska s ovoga svijeta predstavlja u isto vrijeme i njegovu najveću najavu, jer se upravo na taj način upozorava da bi se on mogao svakoga trena desiti, pa ga podstiče da praktikuje dobra djela.

U isto vrijeme šalje čovjeku jasan signal da se otkani činjenja grijeha i zla, jer bi ga to moglo dovesti u situaciju da dođe pred Allaha bez dobrih djela.

Kao što je čovjeku nepoznatim učinio trenutak smrti, tako je i mjesto gdje će ga ona zadesiti učinio mu skrivenim.

Tako, naprimjer, imamo slučaj osobe koja želi putovati negdje avionom, a koja ne uspijeva na vrijeme rezervirati mjesto, pa, služeći se različitim metodama; od prepirke sa službenicima u avio-kompaniji do telefoniranja utjecajnim ljudima, ipak uspije naći sebi mjesto u tom letu, jer neki drugi putnik, ipak, zakasni. I ova osoba onda zauzima svoje mjesto u avionu, presretna što će obaviti hitni posao koj i je čeka u nekom gradu. Međutim, nakon nekoliko sati leta avion se pokvari, zapali i sruši, a on nije uopće svjestan da je svome edželu (mjestu i trenutku smrti) žurio.

Božija odredba i znanje čovjeka

Prenosi se da je neki čovjek, sav uplašen i usplahiren, došao Sulej manu, a.s, tražeći od njega da naredi vjetru da ga prenese u Indiju zbog toga što je vidio meleka smrti. Melek je smrti u to vrijeme dolazio u svom izvornom obliku, a ne skriven, kao što je to slučaj danas.

Dakle, ovaj se čovjek prestrašio čudnog i neobičnog pogleda meleka smrti, pa je zatražio intervenciju kod Sulejmana, moleći ga da ga posredstvom vjetra prenese u ovu daleku zemlju.

Sulejman je udovoljio njegovoj molbi i naredio vj etru da to i učini.

Potom je Sulejman i sam ugledao spomenutog meleka i zatražio objašnjenje za onaj čudni pogled koj i je uputio prema onom čovjeku, a koj i je malo prije bio u njegovom društvu.

Melek smrti pojasnio je: "Nešto se čudno uistinu desilo, jer sam ugledao prije par trenutaka onoga čovjeka ovdje, mada mi je Uzvišeni Bog naredio da mu uzmem dušu u dalekoj Indiji za nekoliko sati, pa sam se začudio, i pitam se kako je moguće da on bude za kratko vrijeme tako daleko, u mjestu gdje ću ga usmrtiti?" l poslaniku Sulejmanu bi jasno da je ovaj čovjek žurio u susret svojoj smrti.

A Uzvišeni Allah u Svojoj cijenjenoj knjizi kaže:

... i govoreći: "Gdje je pobjeda koja nam je obećana?" Reci: "O svemu odlučuje samo Allah!"

Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju. "Da smo se za bilo šta pitali", govore oni, "ne bismo ovdj e izginuli. " Reci: "I da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je suđeno da poginu na mjesta pogibije svoje izišli, da bi Allah ispitao ono što je u vašim grudima i da bi istražio ono što je u vašim srcima", a Allah zna svačije misli.

(Alu Imran, 154)

Ovaj ajet govori o licemjerima koji su izostali od vojnog pohoda na Božijem putu s Muhammedom, a.s. Oni jedni drugima lažnu nadu daju govoreći: " ... da su nas poslušali, oni koji su s Poslanikom otišli u borbu ne bi izginuli."

Allah Uzvišeni odgovara na te neistine tvrdnjom da neizlazak u borbu na Božijem putu ne odgađa nijednoga trenutka čas i mjesto smrti, koji su nekome određeni, kao što izlazak u boj ne ubrzava nečiju smrt. Ukoliko je nekome vrijeme i mjesto smrti Bog odredio, čovjek će, i ne znajući, svim snagama požuriti u njen zagrljaj.

To je slučaj sa svakim od nas, pa sa zanosom i ushićenjem, a da toga nismo ni svjesni, hitamo tamo gdje je zapisano da ćemo preseliti sa ovoga svijeta.

Pa tako nas oni koji nisu spoznali pravo značenje vjerovanja u Božije određenje žele obmanuti pričama da ukoliko otputujemo na neko rizično mjesto, prihvatimo se nekog rizičnog posla, ili pak odemo u borbu na Božijem putu, da ćemo izgubiti život.

Odlazak u boj neće utjecati na čovjekov život, ukoliko čovjeku još uvijek nije suđeno da preseli s ovoga svijeta, pa će se vratiti kući živ i zdrav. Dočim, čovjek koji čitavo vrijeme bude provodio isključivo u zatvorenoj kući, ne napuštajući je nikada, a kome se bude smrt primakla, neće je moći odgoditi. Naprimjer, čovjek kao turista otputuje u neku daleku zemlju, pa iznenada u hotelu gdje je odsjeo izbije požar, i on doživi nesreću i pogine.

Očito je da je on "došao" po smrt u ovu udaljenu zemlju, i k tomu još žurno hodio u njen zagrljaj .

Isto tako, neki čovjek pronađe neko mjesto kao skrovište i zaštitu sebi, pa mu to bude suđeno mjesto na kojem će završiti svoj ovozemaljski život.

Mi, također, poznajemo ljude koj i svim snagama žele otići u zemlje gdje ih čeka smrt, a da toga nisu ni svjesni, a što, opet, potvrđuje istinitost gore navedenog kur'anskog aj eta. Ovo do sada izloženo, u vezi s ovom temom sasvim je dovoljno, i ne vidimo razloga za dodatnim objašnjenj ima.

Ako smo u našem dosadašnjem izlaganju obj asnili stvari koje je Uzvišeni učinio u potpunosti nedostupnim čovjeku, i druge, s kojima ga je samo dj elimično upoznao, te naveli mudrost tog ograničenja, onda je vrijeme da naše izlaganje usmjerimo ka značenju sljedećih kur'anskih poruka: Naš cilj jeste spoznati dubinske poruke ova dva ajeta, približiti ih našem razumu, i doći do jasne i potpune spoznaje šta to znači znanje nevidljivog i vidljivog svijeta.

"ON JE POZNA V AlAC NEVIDLJIVOG l VIDLJIVOG SVIJETA"

Tvrdnja izrečena u navedenom aj etu, kojom se utvrđuje činjenica da isključivo Uzvišeni Allah poznaje, pored tajni nevidljivog, i sve stvari vidljivog svijeta, mnoge je ljude iznenadila, pa se pitaju zašto je i ovaj pojavni, vidljivi, svijet spomenut na ovome mjestu?

Odgovor je da ne bi došlo do eventualne zabune da je u Njegovom znanju samo nevidljivi svijet, pa se utvrđuje istina, a to je da ne promiče ništa Njegovom znanju i kontroli.

On je na jednome mjestu uvezao onaj nevidljivi svijet, koj i je jedino u Njegovom znanju, i ovaj pojavni svijet, gdje mi živimo, potvrđujući da Mu ništa ne promiče ni na Zemlji, a ni na nebesima, naravno. Uzvišeni za Svoje znanje koristi izraz alim, kojim upućuje na posjedovanje apsolutnoga znanja i informacija o svemu, a što je u odnosu na naše ograničeno znanje nebrojeno puta više. Dakle, sve što nama nije poznato, Njemu je Jedinome u cjelini dobro poznato. I univerzum je za nas nepoznanica, ali Allahu, dž.š., poznato je sve što je u njemu.

Nama su svijet meleka i džina nedostupni, dočim su Allahu veoma dobro poznati. Također, sve ono što se spušta na Zemlju, te ono što sa Zemlje odlazi u nebo, Allahu je dobro znano, dok nama nije.

Stanje u kojem se nalaze duše u zagrobnom životu, Kijametski dan, Dan obračuna, ahiret, Džennet, Džehennem pojave su koje naše ograničeno, ljudsko, znanje ne može sebi priuštiti, dok Allahu to nimalo teško nije.

Allahovo je znanje neograničeno

Ono što će se zbiti nakon Kijametskoga dana nama je nepoznato, dok Allahu Uzvišenome nije. Isto tako, ono što Zemlja krije u svojoj utrobi za nas je nepoznanica, ali za Stvoritelja to nije slučaj. Pa, i plod neke voćke koji će se pojaviti nakon hiljadu godina, Njemu nije skriven, dok u domenu našeg znanja to ne egzistira.

Dijete koje će se roditi samo nekoliko sati prije Kraja vremena predstavlja za nas tajnu, u koju proniknuti ne možemo, međutim ta je informacija kod Allaha Jedinoga pohranjena.

Pa, i jedan, malehni list koji će otpasti s grane u dalekoj budućnosti, za nekoliko stotina ili hiljada godina, u domenu je znanja koje samo On posjeduje, dok mi nemamo nikakvog načina da u to proniknemo. I na kraju, svi događaji na ovome svijetu koji će se destiti nisu nepoznanica za Njega, ali jesu za nas.

Poslušajmo šta nam u tom kontekstu Uzvišeni Allah poručuje:

Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi -to je Allahu, uistinu lahko -da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dadne. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce.

(El-Hadid, 22, 23) U kontekstu kontinuirane brige za čovjeka i želje da na ovome svijetu ima lijep život, Uzvišeni želi vj ernike sačuvati od svih vrsta stresa, nemira i tj eskobe, a to im pruzrokuje teška oboljenja, pa im preporučuje da ne žale za onim što je prošlo, i da se odveć ne raduju onome što će doći. U svim tim pojavama ima skrivena mudrost i pečat Božijeg određenja, jer, možda, u onome što je mimoišlo čovjeka bilo je zla, od čijeg ga je utjecaja On želio sačuvati, ali i u onome što dolazi možda nema dobra, pa se ne treba tome radovati.

Vratimo se na početak stvaranja čitavog univerzuma, Stvoritelju Veličanstvenome prije nego što ga je uopće stvorio nije promakao nijedan detalj iz njegove cjelokupne egzistencije, što znači da je prva stvar koju je učinio prije stvaranja bila određivanje njegove svrhe i smisla.

Zato je potrebno u svakome poslu prvo odrediti cilj, a onda krenuti ka njegovoj realizaciji.

Naprimjer, kada mi želimo izgraditi neki objekat, da li ćemo to bez ikakvog plana početi i bez konsultacija s arhitektama? Hoćemo li im reći da samo želimo objekat, bez drugih detalja, ili ćemo pak prvo tačno odrediti kakve vrste i namjene objekat želimo izgraditi?

To je, naravno, neophodno uraditi, jer će se proces gradnje razlikovati s obzirom na tip zgrade koji podižemo. Tako će se objekat razlikovati, ukoliko naš cilj bude izgradnja stambene jedinice, od tipa zgrade čija je svrha namjene fa brika, upravna zgrada, itd ... Prema tome, cilj je bio prvo što smo precizirali, a tek smo onda prešli u fazu realizacije.

Dunjaluk -mjesto kušnje

Ovaj pojavni svijet Uzvišeni Allah stvorio je s ciljem ispita i kušnje, u kojem On propituje dosljednost i ispravnost postupaka Svoj ih robova. Već smo utvrdili činjenicu da Uzvišeni Allah sve što stvara stvara s mogućnošću izbora.

Tako, naprimjer, sunce, planine, mora i sve što je u kosmosu, osim čovjeka i džina, izabralo je mogućnost da bude kontinurano u stanju apsolutne potčinjenosti Njegovoj volj i, a to znači prakticiranje samo onoga čime je On zadovoljan.

Dakle, oni se svrstavaju u onu skupinu koja nije mogla pružiti garanciju da će, ukoliko prihvati mogućnost slobode izbora, biti dosljedna u pokornosti i predanosti Bogu. Oni su zato prihvatili mogućnost stalne potčinjenosti Njegovoj volj i. Dočim, neka druga stvorenja, zavarana mogućnostima vlastitoga razuma, prihvatila su mogućnost slobodnog izbora, ili činjenja dobra isključivo iz ljubavi prema Allahu, a odbacila opciju potčinjenosti.

Važno je istaći da nijedna od dvije različite skupine u svome kretanju i dj elovanju ne izmiče Božijoj kontroli i znanju.

Sve što se desilo ili što će se desiti bilo je u Njegovom znanju, prije nego je uozbiljeno u svijet egzistencije i postojanja. U Kur'anu Allah, dž.š., navodi:

Sve ima mjeru

Stvaranj u nafake stvorenjima, kojom će osigurati svoju fizičku egzistenciju na Zemlji, prethodila je vizija i plan kod Allaha da će to On i učiniti. Allah kao Stvoritelj prethodi onome što će biti rezultat Njegovog stvaranja.

On uvodi nešto u postojanje i stvara na temelju Njegove praiskonske odrednice i atributa Stvoritelj. Naravno, prvo je neophodno postojanje samoga atributa da bismo mogli govoriti o njegovim implikacijama.

I svi su drugi atributi Allahovi iz praiskona, pa je tako On milostiv, i prije nego što neko bude posjedovao pretpostavke da osjeti Njegovu milost. On je i Onaj Koji daruje opskrbu, prije nego što je i stvoren neko kome je ta opskrba potrebna.

'� U nastavku kazivanja u suri Fussilet Uzvišeni poručuje:

Zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa nj emu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" "Pojavljujemo se drage volje!", odgovorili su, pa ih je u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio šta će se u svakom nebu nalaziti ... (Fussilet,ll,12) Iz sadržaja ovoga ajeta saznajemo da je On, Uzvišeni, odredio šta će se u svakom nebu naći, a to znači da mu je poznato kroz kakve promjene i procese će prolaziti dok u potpunosti ne iščeznu i nebesa i Zemlja.

Ovo podrazumijeva činjenicu da Njegovo znanje pret hodi svemu što će se desiti u životnome vijeku nebesa, prije nego što ih On ukloni, kada dođe trenutak za to.

S obzirom na činjenicu da je Allah Stvoritelj nebesa i Zemlje, On je Taj Koji ih održava u životu, a to znači: brani da se uruše i nestanu, sve do Dana, koji je On odredio, i koji je samo Njemu poznat, a u kojem će nestati.

Ništa se ne događa bez plana

Na temelju prethodnih kur'anskih ajeta došli smo do zaklj učka da Uzvišeni Allah poznaje sve taj ne i detalje prostranoga univerzuma, pa čak da je to bilo u Njegovom znanju i planu prije nego što je uopće stvoreno. Zaključak je da je On posjedovao plan po kojem će to sve u univerzumu stvoriti.

Kako bismo našem razumu približili značenje ove poruke, navest ćemo primjer kada pristupamo izgradnj i nekog objekta, te nakon što utvrdimo njegovu namjenu, pristupamo onoj fazi koju stručnjaci nazivaju maketa, a koja sadrži sve pojedinosti navedenog objekta.

Tek nakon što utvrdimo spomenute detalje, može se pristupiti fa zi realizacije, jer se ništa bez plana ne može realizirati.

Ukoliko se posreći, pa arhitekta bude uistinu stručnjak, on će u toj maketi obratiti pažnju na najsitnije detalje objekta, a tada će njegova realizacija teći prema tome utvrđenome planu.

Pa, zamislimo da je Uzvišeni Allah, Poznavalac nevidlji vog i vidljivog, u ulozi onoga koji planira, onda sigurno neće izmaknuti Njegovome znanju, ni koliko trun sitni detalj.

Naravno, potom u fazi realizacije neće proći ništa mimo Njegovoga utvrđenoga plana.

Upravo o toj temi govori u sljedećem aj etu:

... Gospodaru tvome nije ništa skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoj i ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u Knjizi jasnoj.

(J unus, 61)

Primijetit ćemo, čitajući ovaj aj et da od trenutka njegove objave pa sve donedavno nije primjećena nikakva kontradiktornost između njega i nauke. Naime, naučnici su sve donedavno bili na stajalištu da je atom, kao najsitniji dio materije, nedjeljiva čestica. Međutim, nauka je uznapredo vala, pa se došlo do saznanja da je on, ipak, djeljiv na neke sitnije čestice.

Allahovo znanje

U Allahovom znanju stoje sve pojedinosti vezane za sve ono što je stvorio od prizora Dženneta, Džehennema, ahireta, Sudnjega dana, i to prije nego što je to uopće stvorio.

Ovo znači da je On i prije njihovoga stvaranja posjedovao jasan i precizan plan šta će stanovnicima Dženneta stvoriti od ljepota, a šta stanovnicima Vatre od grozota.

Pa, iako nam nije te pojave iz nevidljivog svijeta učinio dostupnim, to nikako ne znači da one nisu dostupne Njego vome znanju, i to do u detalje.

Pažnju sada trebamo usredotočiti na riječi Uzvišenoga u aj etu:

I zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: "Budi!", i ono bude.

Forma izraza upotrijebljena u ajetu . .. samo za to rekne ... , (Ja-Sin, 82) ukazuje na to da je ta pojava već poznata Allahovome znanju, pa kada dođe trenutak da ona dobije svoj oblik i zbilju u pojavnom svijetu, onda On samo rekne: "B udi", tj . ona iz svijeta nepoznatog (alemul-gajb) prelazi u vidljivi svijet (alemuš-šehada).

Želeći nam približiti pojave nevidljivog svijeta, a što je izraz Njegove milosti prema nama, Allah, dž.š., navodi nam u Kur'anu mnogo primjera koji su bliski našem razumijevanju nepoznatog i nevidljivog.

'� Naprimjer, proces stvaranja čovjeka i fa ze njegovog fo rmiranja jesu tajne koj ima niko od nas nije bio svjedok. Međutim, Allah nas upoznaje s tim procesom, pa kazuje da čovjeka stvara od zemlje, ilovače, blata ustajalog, sasušene ilovače, i, na kraju, udahnjuje mu dušu.

Ako uzmemo zemlju i dodamo vodu u nju, postat će ilovača, koja će potom, ostavimo li je neko vrijeme, postati blato ustajalo, isti onaj materijal koji ljudi koriste prilikom gradnje glinom kao materijalom. I na kraju to će se stvrdnu ti i osušiti, i postati sasušena ilovača. Ovo je dakle proces fo rmiranja čovjeka, a on je nepoznanica za nas.

Isto tako, želeći nam približiti fe nomen smrti, upoznaje nas da ona sama ukazuje na proces stvaranja čovjeka.

Smrt kao pojava suprotna je životu, tj. život se ruši smrću, a iz praktičnog života poznato nam je, da ono što se ruši ide u suprotnom pravcu od procesa njegove izgradnje.

Tako, naprimjer, želimo li izgraditi stambenu jedinicu, počet ćemo s prizemljem, dočim budemo li željeli srušiti je, počet ćemo s njenim posljednjim spratom! Ako želimo, naprimjer, otputovati za Aleksandrij u, naše putovanje možemo započeti iz bilo kojeg mjesta da stignemo do odredišta, međutim ukoliko budemo željeli povratak, onda je neminovno da početak bude krajnja odredišna tačka.

Stvaranje, život i smrt

Dakle, mi nismo upoznati s tim procesom stvaranja čovjeka, ali jesmo s procesom njegovog odlaska s ovoga svijeta, jer smo svjedoci smrti svakoga dana. A smrt je, rekli smo to već, proces koji je suprotan životu, pa se i odvija u suprotnom smjeru.

Zato je duša prva stvar koja napušta čovjeka, prilikom odlaska s dunjaluka, jer je ona bila posljednja koja je usađena u njega prilikom njegovog formiranja.

Potom slijede fa ze, suprotne onima koje su se događale u trenutku kada se život rađao.

Tijelo se ukoči, pa postane poput osušene ilovače, a onda se raspada i liči na dijelove blata ustaj aloga. Potom slijedi fa za isparavanja vode iz njegovoga tijela, i ono ostaje samo zemlja, ilovača, koja se vraća zemlji, ili na početak, tamo otkud je sve krenulo.

Neophodno je da mi informaciju o nevidljivome i nepoznatome prihvatamo isključivo od Allaha Uzvišenoga, jer je On jedino u stanju ispravno nas informirati o tome. U Kur'anu su i drugi ajeti koji nam približavaju i otkrivaju veliku misao koju sadrži sintagma Poznavalac Nevidljivog.

Naprimjer, poslušajmo Njegove poruke u sljedećem aj etima:

106

Samo On zna kad će Smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvjetnih čaški svojih i nijedna žena ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna.

(Fussilet, 47) l ničiji život se ne produži niti skrati, a da to nije zabilježeno u Knjizi ...

(Fatir, ll)

To što ste neke palme posjekli ili ih da uspravno stoj e ostavili -Allahovom ste voljom učinili ...

(El-Hašr, S)

Pretpostavimo, koliko li je brojna sva ljudska populacija trenutno na svijetu, i šta sve ona u svojim dušama sakriva, a onda prihvatimo spoznaju da je to sve savršeno dobro poznato Allahu?

Čak, poznato M u je šta se od prvoga čovjeka na Zemlji, pa do današnjega dana, u dušama ljudi skrivalo, i šta se skriva.

A znano Mu je odlično šta će biti u dušama generacija koje će nastanjivati Zemlju do Kraja svijeta.

Zar ne znaš da Allah zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji? Nema tajnih razgo vora medu trojicom, a da On nije četvrti, ni medu petericom, a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s nj ima gdje god bili ...