Raskošno i manjkavo izdanje / Lavish and defective edition

[kolstvo Hrvatsko {kolstvo 7 SMRTNIH GRIJEHA Zlatko [e{elj Pi{u i govore: Tomislav Re{kovac, Davorka Vukov-Coli}, Zlatko [e{elj, Vi{eslav Kirini} SKEPSA IZ SOCIJALIZMA stranice 21-27 ISSN 1331-7970 ’’’’ dvotjednik za kulturna i dru{tvena zbivanja • zagreb, 14. svibnja 1999, godi{te I, broj 7• cijena 8,00 kn Razgovor: VELIMIR SRI]A EUROPSKI MOZAK U HRVATSKOJ GLAVI stranice 6-7 BOJKOT HiNet-a: Gubec ne bu ~komil stranice 8-9 Tajkunarije [to se sprema Studentskome centru stranice 10-11 Kazali{te Rije~ki intendant u vo}noj salati stranica 37 Stara nova historiografija BRAUDEL I LE GOFF ME\U HRVATIMA stranice 40 i 41 ZAGREB 9. svibnja 1999. K R V, S U Z E I O D G O V O R N O S T Trg `rtava i fa{izma stranica 17 40 zarez I/7, 14. svibnja 1’’’. poredo s ponovnim otkrivanjem Antike. Na neki na~in, svi klju~ni elementi srednjovjekovnog razvitka bili su zadani ve} u kasnoj Antici: Antika (Rim), barbari, kr- Rasko{no i manjkavo izdanje Mjera nedotjeranosti hrvatskog izdanja Le Goffove Civilizacije ipak je ve}a od one s kojom je razumno ra~unati u tako zahtjevnu poslu Stanko Andri} Jacques le Goff, Civilizacija srednjovjekovnog Zapada, prev. Gordana V. Popovi}, Golden marketing, Zagreb, 1998. edan od najuspje{nijih francuskih intelektualnih izvoznih proizvoda u dvadesetom stolje}u — i u isti mah, vjerojatno, najva`nija pojedina~na {kola u suvremenoj historiografiji — poznat je pod imenima nova povijest i {kola Anala. Kao godina njegova za~etka uzima se 1929, kada su utemeljitelji nove historiografske sljedbe, Marc Bloch i Lucien Febvre, pokrenuli ~asopis s programatskim naslovom Annales d’histoire économique et sociale. Ve}ina povjesnika koji su se tijekom narednih godina okupljali oko tog ~asopisa sla`e se da je termin {kola zacijelo prejak: prikladniji su mo`da izrazi kao usmjerenje, struja, pokret. U glavne specifi~ne odlike nove povijesti spadaju tje{nja suradnja povijesti i ostalih dru{tvenih znanosti (antropologije, etnografije, demografije, povijesti umjetnosti, ekonomske znanosti itd.); kori{tenje vizualnih i materijalnih izvora usporedo s tradicionalnom uporabom pisanih dokumenata; prou~avanje pro{losti u njezinu totalitetu — bez izdvajanja ili privilegiranja politi~kog aspekta; nagla{eno zanimanje za temeljne, neosvije{tene strukture i njihove mijene, nasuprot povr{inskoj faktografiji; valorizacija komparativnog pristupa. Jacques le Goff (ro|en 1924) napisao je desetak knjiga i uz Braudela, Dubyja i Le Roya Laduriea najmnogostraniji je i najutjecajniji predstavnik nove povijesti. U hrvatskom su prijevodu sada dostupne tri Le Goffove knjige: Intelektualci u srednjem vijeku, prevedeni 1982. ili ~etvrt stolje}a po izlasku izvornika (1957), Srednjovjekovni imaginarij, preveden 1993. ili samo osam godina nakon izvornog izdanja (1985), i napokon knjiga koju ovdje prikazujemo i ~ije je prvo izdanje iza{lo davne 1964. te je odonda vi{e puta dora|ivano i a`urirano. La civilisation de l’Occident médiéval nesumnjivo je najambicioznije, najobuhvatnije, najraznolikije i najzabavnije Le Goffovo djelo. Ono je tako|er jedan od najuspjelijih i naj~itljivijih sinteti~kih prikaza srednjovjekovne europske civilizacije uop}e. Sastoji se od dva dijela, to jest, lingvisti~ki kazano, od jedne tre}ine sintagmatske ili dijakronijske pripovijesti u rasponu od 5. do 15. stolje}a i od dvije tre}ine paradigmatske analize srednjovjekovne civilizacije. J Ovdje nazna~ene manjkavosti na ovaj su ili onaj na~in karakteristi~ne za dobar dio hrvatskog prevodila{tva na podru~ju humanistike Dobro {tivo Prvi je dio magistralno sa`eta pri~a o srednjovjekovnom Zapadu koji se »rodio na ru{evinama rimskog svijeta... istodobno hranjen i paraliziran njime«, i koji je, paradoksalno, umro, ili se preobrazio, us- {}anstvo. Le Goff isti~e kr{}anstvo kao najop}enitiju i najvlastitiju oznaku te civilizacije koju se obi~no opisuje vremenskorelativnim pojmom, naime kao srednji vijek: posrijedi je doista prije svega »kr{}anska civilizacija«, kroz optiku kr{}anstva filtrirano je gotovo sve {to o njoj znamo, to je o~evidnost za svakog istra`iva~a srednjovjekovlja. Drugi dio knjige jest mozai~ki strukturirana panorama te civilizacije, razotkrivanje unutarnje logike njezinih komponenata: prostornih i vremenskih, materijalnih i ekonomskih, dru{tvenih i politi~kih, idejnih i osje}ajnih. Taj je mozaik na~injen ponajprije od mno{tva navoda iz raznolikih onodobnih izvora, anegdotâ, ~injenica i pojedinosti kojih je razotkrivala~ki potencijal pro{ao neuo~en. Le Goffova zapa`anja, asocijacije i zaklju~ci ~esto su u isti mah neo~ekivani, tanko}utni i duhoviti. Uzmimo primjerice ovaj ulomak o dvostrukom odno{enju prema siroma{tvu: »Bogobojazni Sveti Louis, po{to je obavio svoje pobo`nosti, napu{taju}i siromahe i gubavce, hladno progla{ava u svojim Uredbama: ’Ako neki nemaju ni~ega i borave u gradu ne zara|uju}i (to jest ne rade}i) te rado poha|aju kr~me, neka ih pravosu|e uhiti i ispita od ~ega `ive. Potom neka ih izbaci iz grada.’ Naklonost i strah, kao i prema kova~u, tom prokletom i divljenjem okru`enom umjetniku, kojeg Sigurd ubija po{to je od njega primio ma~« (2. dio, 4. poglavlje, odjeljak o »isklju~enima«). U skladu sa svojim proklamiranim na~elom da dobra povijest mora biti dobro {tivo, Le Goff mjestimice izlazi iz okvira srednjovjekovlja i medijevistike kako bi drugdje potra`io oslonce ili metafore za svoje interpretacije. Tako u komentaru srednjovjekovnog vjerovanja da su ljudi u davnini bili krupnijeg i vi{eg rasta od suvremenika, Le Goff ka`e: »Kao u kakvoj Ionescovoj ili Beckettovoj drami, glumci srednjovjekovne pozornice imaju osje}aj da kr`ljaju prema neumitnom kraju tog Svr{etka igre« (str. 227. na{eg prijevoda). Na koncu, kolikogod originalan u svojim uvidima, Le Goff je i izvrstan sinteti~ar, radoznao i pa`ljiv prema gotovo svim poslovima {to su ve} obavljeni ili su u tijeku na problemskim podru~jima i zaljevima kojima u svome periplu prolazi. Izdava~ki propusti Koliko su vrline Le Goffove knjige sa~uvane u hrvatskom prijevodu? Na`alost, u~injeni propusti onemogu}uju potpuno zadovoljstvo. Prvo, predlo`ak hrvatskog izdanja jest o~ito skra}ena verzija knjige. Najpotpunije, bogato ilustrirano izdanje iza{lo je 1977. u nizu Velike civilizacije nakladnika Arthaud i od tada je mnogo puta ponavljano i a`urirano. Kao izvornik hrvatskog prijevoda, pak, navodi se izdanje nakladnika Flammarion iz 1982. To izdanje nisam imao priliku konzultirati, ali se takvom odabiru moraju uputiti dvije zamjerke. Naime, zaka{njelu pojavu hrvatskog prijevoda trebalo je nadoknaditi time da se koristi najnovije dostupno izvorno izdanje. Ta je opaska ponajvi{e relevantna u pogledu bibliografije, koju je Le Goff u vi{e navrata dopunjavao novim naslovima. Tako u bibliografiji hrvatskog izdanja ne}emo na}i mnoga novija utjecajna djela, poput La mutation féodale, Xe-XIIe siècles (1980) Polyja i Bournazela, Stockove The Implications of Literacy (1983), Blochove Etymologies and Genealogies (1983), Senacovu L’image de l’autre: l’Occident médiéval face àl’Islam (1983), itd. Druga je zamjerka izboru predlo{ka jo{ i mnogo va`nija: kao {to je re~eno, radi se o skra}enoj verziji knjige. Takav je odabir, naravno, posve legitiman (iako, zacijelo, ne i razborit), ali je morao biti u~injen svjesno i na nj je trebalo upozoriti hrvatskog ~itatelja. Verzija koju sada imamo u prijevodu razlikuje se od potpune utoliko {to su iz nje izostavljeni mnogobrojni ulomci diljem djela, ponajprije oni koji pridonose bogatijem ilustriranju odre|enih autorovih teza. Tako, izme|u ostalog, u na{em izdanju nema gore citiranog povezivanja Svetog Louisa sa Sigurdom, ili pak dviju stranica odabranih navoda iz Romana o ru`i, u odjeljku o milenarizmu i Antikristu. Osim tih izostavljanja, u nekoliko su navrata pojedine tvrdnje preformulirane, obi~no pojednostavljene. Tako u odjeljku o isklju~enima skra}ena primjedba o homoseksualcima glasi: »^ini se uostalom da unato~ tome {to su osude bile prili~no okrutne, u praksi zabrana homoseksualnosti nije bila tako stroga« (str. 413). U duljoj verziji taj je komentar opse`niji i druk~iji. Prevedena verzija knjige sadr`ava bogate ilustracije i njihove legende, ali — i to joj je mo`da najte`i nedostatak — u cjelini izostavlja dodatak nazvan Dokumentarno kazalo. Radi se o vrlo informativnom i zanimljivom malom leksikonu srednjovjekovlja na gotovo stotinjak stranica, u kojem su umje{no obra|ene klju~ne osobe, pojmovi i lokaliteti srednjovjekovne civilizacije, primjerice Abelard, Arthur i Graal, goti~ka umjetnost, Karlo Veliki, vite{tvo, Cluny, Dante, feudalizam, skolastika itd. ^ini se da se izostanak tog dragocjenog priloga u hrvatskom prijevodu poku{alo nadoknaditi izradom standardnog kazala osoba i mjesta, kojeg u integralnoj verziji izvornika nema. Nije nazna~eno tko je izradio to kazalo pa je umjesno pripisati ga prevoditeljici. Posrijedi je svakako dobrodo{lo pomagalo, koje se k tome ne zadovoljava pukim popisom imenâ nego uz ve}inu dodaje i kratka obja{njenja, ali je ta susretljivost naru{ena nedosljedno{}u i pogre{kama. Posve je bezazlena nedosljednost u kojoj se na istoj stranici Oxford opisuje kao »sveu~ili{ni grad«, Padova samo kao »grad«, a Pamplona kao »grad u [panjolskoj«. Samo je nepotrebno razlikovanje Luke — »evan|elista« i Luke — »sveca, portretista i za{titnika slikara«. Malo je nezgodna nedosljednost da se Emmanuel le Roy Ladurie, Etienne Boileau ili Astrik L. Gabriel navode pod osobnim imenima, a ne pod prezimenima. Ve} su manje-vi{e neto~ne odredbe po ko- jima je Pietro Damiani »crkveni vlastelin«, Erwin Panofsky »filozof«, a Cluny »sjedi{te benediktinskog reda«. Najzabavnije su pogre{ke nastale zbog Le Goffova familijarnog na~ina citiranja nekih suvremenih medijevista: on tako ka`e »otac Chenu«, misle}i na povjesni~ara teologije MarieDominiquea Chenua, ina~e dominikanca, ili pak veli »kao {to je lijepo pokazao kanonik Delaruelle«, misle}i na crkvenog povjesni~ara Etiennea Delaruellea. Le Goffova knjiga ne sadr`i fusnote s preciznim navodima literature, ali se radovi spomenute dvojice navode u Bibliografiji. No, u na{em su kazalu ta dva moderna autora zavedena kao »Chenu, crkveni otac« (sic!), odnosno kao »Delaruelle, kanonik«. Kazalu bi svakako bilo koristilo da ga je pregledao stru~njak-medijevist. Neprecizan i nedotjeran prijevod Isto vrijedi i za prijevod knjige u cjelini. Prijevod je te~an i uglavnom napravljen dosta umje{no i savjesno, ali ga je pomo} upu}enijeg i tanko}utnijeg jezikoslovca svakako mogla jo{ pobolj{ati. Problemi se mogu podijeliti u tri razreda. Najprije, strogo prijevodne nepreciznosti. Tako u retku »veliko mno{tvo opsjednutih koje je jedino egzorcizam mogao izbaviti njihova sumnjivoga gosta« (str. 412) umjesto »sumnjivoga« treba stajati »stra{noga« (franc. redoutable). Re~enica »povijest srednjovjekovne sodomije tek se bila zacrtala« (str. 413) stvara iluziju da se govori o dalekoj pro{losti, a zapravo treba re}i »tek {to je zacrtana« ili sli~no. Druga skupina problema ti~e se baratanja vlastitim imenima. Sa str. 114. uzimamo ove kratke izreske: »sin bogata trgovca iz Assise, Franjo... u samo}i La Verna... plemeniti {panjolski kanonik, Dominique de Guzman...«. Taj niz nedosljednosti i iskrivljenja pod utjecajem francuskog izvornika trebao bi izgledati ovako: »sin bogata trgovca iz Asiza (ili Assisija), Franjo (ili, eventualno, Francesco)... u samo}i La Verne... plemeniti {panjolski kanonik Dominik (ili Domingo) de Guzman...«. Sli~nu proizvoljnost u pohrva}ivanju francuskih imena nalazimo i u ovoj re~enici: »gubavci... poput onih kojima je kralj Marc predao gre{nu Izoldu, u strahotnoj Béroulovoj pripovijesti pred kojom je ustuknuo nje`ni i ugla|eni Toma« (str. 410). Obzir prema ustanovljenoj tradiciji iziskivao bi da kralj bude Marko, a ugla|eni pjesnik — Thomas. Autor iz 12. stolje}a kojeg Le Goff vi{e puta citira i kojeg zove Honorius Augustodunensis (obja{njavaju}i, u izostavljenom Dokumentarnom kazalu, da je pogre{no tuma~iti njegov pridjevak kao da zna~i »iz Autuna«) u na{em prijevodu postaje Honorije Augustodunenski, premda bi to~na prilagodba latinskog oblika morala glasiti Augustodunski. Napokon, posljednja skupina problema le`i u samom hrvatskom tekstu. Rije~ je o mjestimi~noj neuskla|enosti pade`â (»tema gladi, srednjovjekovnoj mori, poja~ava ovdje dru{tvenu suprotnost...«, str. 364); o nezgrapnoj uporabi infinitiva (»Karlo Veliki imao je te{ko}a uspje{no upravljati i vladati tim velikim prostranstvom«, str. 63); o stilskoj nedotjeranosti koja nije na visini izvornika (»nije li potvrdila da je neki vukodlak bio nad glavom anglosaksonskoga kralja, svetog Edmonda, kome su Vikinzi odsjekli glavu?«, str. 412). Sve u svemu, mjera nedotjeranosti hrvatskog izdanja Le Goffove Civilizacije ipak je ve}a od one s kojom je razumno ra~unati u tako zahtjevnu poslu. Pritom su ovdje nazna~ene manjkavosti na ovaj ili onaj na~in karakteristi~ne za dobar dio hrvatskog prevodila{tva na podru~ju humanistike i treba istaknuti da razmotreni primjer nije u tom kontekstu nipo{to naj`alosniji slu~aj. On je dobar pokazatelj razine na kojoj se kod nas ~esto obavlja taj posao. Ipak, te{ko je odustati od o~ekivanja da va`no djelo kakvo je Le Goffova Civilizacija, kao i kupac i ~itatelj ove rasko{no producirane i skupe knjige, zavre|uju od svih sudionika u prevodila~kom i izdava~kom poslu vi{e promi{ljenosti, temeljitosti i pomnje. Z