Sveuilite u Peuhu

Filozofski fakultet

Slavistika Katedra za hrvatski jezik

Tipovi tekstovaa

Neologizmi u matoevskom stilu

- Seminarski rad -

Mentorica: Anelka Tutek

Studentica: Jasna Radnovi uka
Eha: CSRRABB.PTE

Sadraj

Uvod

Matoev jezik i stil pisanja

Cvijet sa raskra

Balkon

Neologizmi u Matoevim novelama

Zakljuak

Literatura

Uvod

U predmetu ovoga kolokvija jesu tipovi tekstova, pa emo stoga probati da u jednom
znanstveno- popularnom kontekstu odgovorimo na temu ovoga rada, a to jeste Mato i
njegov jezik i stil pisanja, te neologizmi odn. novotvorenice koje su osobene njegovom
pripovjednom stilu. Obzirom na Matoev iroki opus, suzit emo nae polje ineresiranosti
na dvije njegove novele, to su 'Balkon' i 'Cvijet sa raskra'.

Matoev jezik i stil pisanja

Antun Gustav Mato1 ivio je i radio u dobu sueljavanja knjievnog realizma i moderne,
te je upravo kao jedan je od najznaajnijih predstavnika hrvatske moderne, prepoznatljiv
po svom osebujnom, impresionistikom jeziku i stilu pisanja. Matoa u dananje vrijeme
smatramo simbolom hrvatske moderne, on je tvorac novih tema, novih ideja, novog stila.
Francuskog pjesnika Baudelaira, Mato je uzeo za svog uzora.

Kao povod dubokog, impresionistikog pjesnikog doivljaja u Matoevim se djelima

javlja krajolik kao samostalna knjievna tema, najeim motivom njegova opusa jeste
pejza i u njemu svaki krajolik potie na razmiljanje i razmatranje posve razliitih
problema, to je izrazito impresionsitika crta, gdje krajolik dobiva odreenu svoju svrhu.
Mato mu odreuje smisao,udahnjuje mu ivot, humanizira ga, i obrnuto pejza je
djelovao na stvaraoca, pisac na taj nain izraava svoja emotivana stanja i svoja
raspoloenja.
Gotovo u svim Matoevim pripovijetkama, u veoj ili manjoj mjeri, uoava se lirizacija
iskaza, najvee literarne prozne uspjehe Mato je ostvario svojevrsnim tipom pjesama u
prozi i u njima luta matom i tei ka apstraktnoj lepoti (Balkon, Cvijet sa raskra).
Krajolik je redovito povod za profinjen doivljaj, bilo pripovjedaa ili nekog od likova, a
neposredan doivljaj obogaen je obino asocijacijama iz svijeta kulture, dok asocijacije
najee dolaze iz svijeta umjetnosti, religije i mitologije, to je vrlo esta pojava u
djelima modernih autora.

1 Antun Gustav Mato (Tovarnik, 13. lipnja 1873. Zagreb, 17. oujka 1914.), hrvatski pjesnik,
novelist, feljtonist, esejist i putopisac.Roen u Srijemu, u Tovarniku. U drugoj godini ivota seli se s
roditeljima u Zagreb, pa je znao rei da je: "Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a
Zagrebanin odgojem". Do estoga razreda gimnazije bio je uenik gornjogradske gimnazije, a u
sedmom razredu propao je osim iz fizike i propedeutike i iz - hrvatskog jezika. Pokuaj studiranja na
Vojnomu veterinarskom fakultetu u Beu svrio je neuspjehom. Godine 1893. odlazi u vojsku, ali
slijedee 1894. dezertira, pa iz Hrvatske tj. Austrije bjei u Srbiju, najprije u abac, a zatim u
Beograd. Kako sam navodi, u Beogradu je tijekom sljedee tri godine i nekoliko mjeseci "elist, pa
novinar, literat". U sijenju 1898. godine odlazi preko Bea i Mnchena u enevu, a odatle 1899. u
Pariz, u kojemu e ostati punih pet godina i za vrijeme toga boravka napisati najznaajniji dio svoje
proze. Godine 1904. opet je u Beogradu, da bi - jo uvijek kao vojni bjegunac - u etiri navrata
potajno dolazio u Zagreb tijekom 1905, 1906. i 1907. godine. Konano, 1908., poslije
trinaestogodinjeg izbivanja iz Hrvatske, pomilovan je i definitivno se vraa u Zagreb. Umro je od
karcinoma grla, ostavivi iza sebe dvadesetak to tiskanih, to neobjavljenih knjiga: od
pripovijedaka, feljtona i putopisa, do pjesama, kritika i polemika. Cijeli je ivot bio izrazito
domoljuban, a u politici je bio naklonjen Stranci prava. Primjerice, Mato je pisao Oj hrvatska
zemljo mila kao drugi stih prve kitice hrvatske himne

Ono to se Matou najee 'zamera' od strane kritiara je da gubi dodir sa realnou.

U svojim novelama Mato obrauje neki istinit dogaaj, svoj osobni doivljaj ili doivljaji
utemeljeni na stvarnim sluajevima. Opis ene redovito je zasnovan na usporedbi sa
enskim portretima velikih majstora europskog slikarstva ili likovi svoju ivotnu priu
idealiziraju u skladu s motivima iz svijeta umjetnosti.
Njegove novele esto posjeduju simboliko znaenje i naglaavaju razmak izmeu realne
zbilje i "viega" idealnog svijeta u kojemu se nasluuju ljubav, ljepota i harmonija. Tu se
neprestano variraju teme (idealne) ljubavi i smrti. U tom se tipu Matoeve novelistike
ljubav pojavljuje kao nemogunost ostvarenja trajnog sklada. Rascjep izmeu zbilje i
ideala i nemogunost pomirenja tih dviju sfera potjee iz romantie tradicije, a europski
simbolisti pretvorili su tu spoznaju u gotovo jedini sadraj svoje poezije i proze.
Zato su protagonisti Matoeve novelistike drutveni autsajderi, boemi, lutalice, umjetnici i
sanjari, esto bolesni i krajnje neurotini, pisac se poistovjuje sa svojim likovima, jer i
on je sam umjetnik, boem, pomalo lutalica.
U njegovim djelima pojavljuje se motiv idealne ljubavi kao esencijalne ljudske tenje
(Cvijet, Balkon).

Cvijet sa raskra
Solus, glavnik lik i pripovjeda u ovoj noveli svjetski putnik, boem, lutalica i fotograf,
stie u blizinu ljetnikovca u nekom gradiu N na jugu Francuske i od umora zaspi u vrtu.
Probudi ga milovanje mlade djevojke s psom za koju ustanovi da je slijepa. Slijepoj
djevojci Izabeli to je prvi put da se iskrala izvan obiteljskog doma, pretpostavlja da je
obitelj trai, nemaju mnogo vremena. Izabela je po pievu opisu lijepa, meka, blaga,
spokojna, miriljava, blijeda i njena, elegantnih ruku. Pripovjedaev glas Izabelu
podsjea na glas umrlog brata. Rije je o ljubavi, odn. opijenosti na prvi tren, te ga ona
moli da ostane sa njom i nae zaposlenje kao njezin uitelj, a kad on to odbije, Izabela
ga poziva da zajedno odu u svijet. On je odgovara od bijega, a potom stie i njen otac sa
slugama koji je odvodi u dvorac. Pripovjeda, oajan, nastavlja svoju skitnju.
Piscu je, oito, djevojka prelijepa, to se vidi po nainu kako ju je opisao.
Ona je ostavila takav dojam na njega da on vie nije bio siguran da li je to stvarno
djevojka, ve ju je poeo usporeivati s nekim nadnaravnim pojavama:
Da bijae no, scijenio bih gledati mjesearku, somnambulu. Ovako ne razabirah nita i
pitah se koje edo Van Dycka ili Greuzea doe pred grozniavu moju fantaziju iz starog,
gospodskog okvira. Je li to koji slijepi, prerueni mramor iz talijanskih trjemova? Doe li
dua kakog sjetnog noturna na sramotu ironijskog dana? Sa kojeg gotskog prozora, sa
koje duge sie ta djevianska bajka sklopljenih oiju?..."
Izabela, prelijepa slijepa djevojka svijetle puti, odjevena u bijelo, je metafora koja
simbolizira ljubav, bijelu, istu i neiskvarenu, i u opisu djevojke obistinjeno je, kako se
kae, "Ljubav je slijepa". Solus je takoer metafora, jer solus na latinskom znai sam, a i
u prii on je prikazan kao ovjek otuen od drutva koji sam putuje po svijetu i
fotografira. ak ni ljubav prema Izabeli nije ga mogla odvojiti od njegovog samotnitva

Dio teksta u kojem Solus opisuje Izabelu dok se budi, toliko je svojstven Matoevom stilu
opisa u kom on unosi svoj osobni doivljaj, odn. u ovome sluaju Solusov doivljaj
djevojke.
Kosa se raskoljala u rumenozlatnim pramovima niz njeni, snjeni, goludravi vrat,
tresui se u dugakim, tekim zavojcima na pupoljastim, mladim i slabakim grudima.
Cijela radnja dogaa na jednoj klupici, mjesto radnje u ovoj je prii nebitno za radnju i
zato je gradi nazvan N.
Cvijet sa raskra znai: lijepa djevojka koju je Solus iznenada sreo u prolazu (kao neto
to vidimo na raskru), neto lijepo to mu se nae na putu, te lijepu djevojku (cvijet)
koja ga je stavila pred raskre - moe pokuati ostati s njom ili dalje krenuti na put.

Balkon
Glavnik lik ove novele je Eugen koji je i sam je pomalo lutalica, boem. Posjeuje devojku
Cvijetu u koju je nekada bio zaljubljen, kako i sam kae, bez stalne, jasne odluke.
Djevojina obitelj nekada je bila imuna, ali su osiromaili i preselili se u grad, ive u
nekakvoj maloj ulici u hladnom potkrovnom stanu, krajnje jadno. Izmeu redova moda
moemo proitati da im glavni junak po prilici nije odgovarao, jer su je zaruili za drugog
dok su bili imunog imovinskog stanja, pisac se tada razoaran u ljubav odmetnuo u
svijet. Oito je da su i zaruke propale kada su osiromaili, djevojka i njezina obitelj
prihvataju glavnog junaka, pokajniki s grizodujem.
U tim svojim posjetama on posmatra djevojku i na njoj zapaa sve ono to je nekada na
njoj volio, njene ruke, lice, kosu, djetinji osmjeh, modre oi.
Prilikom jedne od posjeta, na Novu godinu, poklanja djevojci priu o Balkonu, zajedno sa
pripovjedaem uranjamo u svijet njegovih sjeanja. Lutajui tuinom u jednom dalekom
gradu bez imena susree se sa starim balkonom u koji se namah zaljubljuje, balkon je
star ali ga takvom silinom privlai k sebi da on provodi dan za danom boravei u toj
staroj gradini, kako i sam kae:
Pocrnih kao Ciganin, odijelo mi ve visi u sljepakim prnjama. Zaboravih na ljude, na
svijet, na prolost.
Ovaj ga jak doivljaj i povezanost koju osjea prema balkonu dovodi do granice ludila.
Jednoga je dana, u svojoj svakodnevoj posjeti balkonu na njemu zatekao enu u koju se
namah zaljubljuje, ona je za njega olienje idealne ene, boginje. Na vrhuncu svoje
omamljenost ljepotom, izlazi pred enu i igra u ludom zanosu.
Zadugo nakon toga nije vidio svoj balkon, kada ga put opet navodi u taj isti gradi, zatie
balkon na smetlitu.
Tada se zajedno sa pripovjedaem vraamo u realno stanje, Cvijeti, izjavljuje joj ljubav i
u tom trenu on zamjeuje da su joj pete od cipela krive, taj mali nedostatak na nekada
voljenoj eni, ukazuje da je ta ljubav davno prola i da je zaljubljen u onu enu na
balkonu.

Opisi balkona i ene na balkonu su upravo u Matoevom stilu, opseni, ivopisni, puni
impresije, gube dodir sa realnou i uope vei dijelovi ove novele odlaze na opis
krajolika i balkona kojem udahnjuje ivot, humanizira ga. (Osjetih da i on za mene
mari!)
Tema ove novele jeste idealna ljubav kao esencijalna tenja.
Novela je simbolistika, odn. prepuna je simbolistikog znaenja. Balkon predstavlja
ivot, balkon na smetlitu simbolizira prolaznost ivota.
ena na balkonu junonski2 je tip dominantna, samosvjesna, skladna, savrena, idealna
ena, u odnosu na Cvijetu nedodirljiva i upravo zbog ove ene, Cvijeta postaje
beznaajna, mala u njegovim oima.
Cvijeta, djevojka, odn. njeno ime simbolizira cvijet koji vene, ljubav koja je prola.

Neologizmi u Matoevim novelama

Neologizam je nova rije, novo znaenje postojee rijei, posuenica iz stranoga jezika,
idioma pojedinih profesionalnih ili drutvenih skupina, gdjekad i oivljenica. Neologizam
u rjenik ulazi da bi imenovao novi predmet, pojavu ili fenomen, zamijenio stranu rije ,
postojeemu pojmu konkurirao svojom ekonominou, ekspresivnou ili stilistinou.
Budui da je novo relativna i brzo troiva kategorija, neologizam je ogranien na krae
razdoblje. Pojavljuje se u razliitim diskurzima. Sugerira istananu percepciju stvarnosti,
podcrtava misao, gdjekad upozorava na govornikovu elju za igranjem rijeima ili
stvaranjem osobitih stilskih uinaka. Dvije su osnovne vrste neologizama: objektivni i
subjektivni.
Postoje :
Objektivni neologizam proizvod je praktinih potreba jezine zajednice.
Subjektivni neologizam je stilska figura u pravom smislu rijei. Obino se pojavljuje u
knjievnosti.

Antun Gustav Mato je svoj pripovjedni stil gradio stvarajui brojne nove rijei. One se,
prema Krunoslavu Pranjiu , mogu razvrstati na imenike (kamatnik, umrlik,
monokliranje, vodoholizam, pustokolac), pridjevske (pamtivjean, frazast, baboljetski,
tupouh, sebirad), glagolske (izbarabariti se, otrobojiti, ukasarniti, leprnuti, duhopiriti) i
priloke (munjimice, oprho, okomce, pobauljke, smijuke). Osim to su, kao svaka
novina, opaljive i izraajne, Matoeve su tvorenice ovisno o pripovjednom kontekstu
u funkciji, ironizacije, poetizacije, karakterizacije ili naprosto jezine ekonomije.

2 Junona je rimska boica, zatitnica i posebna savjetnica Rimskog Carstva. Grki ekvivalent joj je
Hera, a etruanski Uni. Kao zatitnika boica Rima i Rimskog Carstva bila je prozvana Regina
("kraljica"). Junona je i boica braka. esto se pojavljuje sa titom i oklopom, poput grke boice
Atene. Po Junoni je nazvan jedan asteroid.

Matoevi neologizmi upravo su glavna odlika njegova stila pripovedanja. U njegovim

novelama 'Balkon' i 'Cvijet sa raskra' susreemo takve neologizme koji su svrsishodni
tome vremenu. U dananjoj knjievnoj percepciji djeluju pomalo zastarelo, arhaino.
Primjeri tih neologizama su sljedei:
- pridjevski neologizmi -egave, nenatkriljivi, prhenjavi, sarevnjivih, arslanski,
sevdahlijski, pustopaan...
-glagolski neologizmi - epirkanje, raskoljati...

Zakljuak
Osnovna osobenost matoevog knjievnog stvaralatva, kao zaetnika modernistike
kole jesu upravo neologizmi, novotvorene rijei koje krase njegova dijela. Takoer
njegove stilske figure, sintaksa koju stvara ine jednostavan, prepoznatljiv 'matoevski
stil'. Taj je izraz toliko dobro poznat u hrvatskoj knjievnosti, da ve i sam postaje jedan
knjievni pravac u kome su nali uzor mnogi hrvatski knjievnici.

Literatura
Mato, Antun Gustav(1991): Utjeha kose, Mladost, Zagreb.
Solar, Milivoj(1989): Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb.
kreb, Zdenko/Srama, Ante(1986): Uvod u knjievnost, Globus, Zagreb.