Elektrodinamika demostrature

Matematika

1.1 Integrali sa supstitucijom

 
Z t = bx Z
ebx = dt = bdx = et dt = 1 et + C = 1 ebx + C
b b b
dx = dtb

 
Z t = nx Z
sin(nx) dx = dt = ndx = sin(t) dt = − 1 cos(t) + C = − 1 cos(nx) + C
n n n
dx = dt
n

cos(2x) = cos2 (x) − sin2 (x)

 
cos(2x) = 1 − sin2 (x) − cos2 (x)
Z Z Z
1 1 x sin(2x)
sin2 (x)dx = = dx − cos(2x)dx = − +C
cos(2x) = 1 − 2sin2 (x)
 
  2 2 2 4
sin2 (x) = 1−cos(2x)
2

cos(2x) = cos2 (x) − sin2 (x)

 
cos(2x) = cos2 (x) − (1 − cos2 (x)) 1
Z Z Z
1 x sin(2x)
cos2 (x)dx =  = 2 dx + 2 cos(2x)dx = 2 + +C
cos(2x) = 2cos2 (x) − 1
 
 4
cos(2x)+1
cos2 (x) = 2

 
t = 9 − 13x
dt = −13dx = −1 −1 −1
Z Z
dx dt
= = ln|t| + C = ln|9 − 13x| + C
9 − 13x 13 t 13 13
dx = −dt
13

t = 3x2 − 1
 
Z Z Z 1
x dx 1 dt 1 − 12 1 t2 1p 2
√ =  dt = 6x dx  = 1 = t dt = 1 + C = 3x − 1 + C
3x2 − 1 x dx = dt t2 6 6 6 2 3
6

Z   Z
dx t = ln(x) dt 1 1
= dx = =− +C =− +C
x ln2 (x) dt = x t 2 t ln|x|

  Z Z √
ln(x) − 3 t−3
Z Z
t = ln(x) 1 2 3 1 2 p
dx = dx = √ dt = tdt − 3 t− 2 dt = t 2 − 6t 2 + C = ln|x| − 6 ln|x| + C
dt = x
p
x ln(x) t 3 3

Z   Z
sin(x) t = cos(x) dt 1
dx = = − 2 = t−1 + C = +C
cos2 (x) dt = −sin(x) dx t cos(x)

Z Z   Z
cos(x) t = sin(x) dt
ctg(x) dx = dx = = = ln| sin(x)| + C
sin(x) dt = cos(x) dx t

1
1.2 Parcijalna integracija

Neka imamo produkt dviju funkcija f i g te na njih djelujemo derivacijom pa potom integracijom imamo

(f g)0 = f 0 g + f g 0
Z Z Z
(f g) = f g + f g 0
0 0

Z Z
f g = f 0 g + f g0

i ako prebacimo zadnji član gornje jednadžbe na desnu stranu dobivamo

Z Z
0
fg = fg − f 0g

Fora je ovdje odabrati f i g 0 tako da kad ih uvrstimo dobivamo jednostavniji oblik

Primjer

f = r2 g 0 = e−r dr
Z  
2 −r
r e dr = 0
f = 2r dr g = −e−r

Z Z
0
fg = fg − f 0g
Z Z
r2 e−r dr = −r2 e−r − 2 r(−e−r )dr

Treba još jednom parcijalno integrirati drugi član

g 0 = e−r dr
 
f =r
f 0 = dr g = −e−r

Z Z
−r −r
re dr = −re + e−r dr

Uvrstimo sve natrag i za početni integral dobivamo

Z
r2 e−r dr = −r2 e−r + 2(−r e−r − e−r )

Kod odredenih parcijalnih integracija vrijedi

Z b Z b
0 b
fg = f g|a − f 0g
a a
Z ∞ ∞ ∞ ∞
r2 e−r dr = −r2 e−r 0 − 2r e−r 0 − 2e−r 0 = 2
0

2
prva dva člana odlaze u 0, a zadnji član preživi kad uvrstimo 0.

g 0 = cos(x) dx
Z   Z
f =x
x cos(x) dx = = x sin(x) − sin(x) dx = x sin(x) + cos(x) + C
f 0 = dx g = sin(x)

g 0 = sin(2x) dx
Z   Z
f =x 1 1 1 1
x sin(2x) dx = = − x cos(2x) + sin(x) dx = − x cos(2x) + sin(2x) + C
f 0 = dx g = − 12 cos(2x) 2 2 2 4

f = ln(x) g 0 = x−3 dx
Z   Z
ln(x) ln(x) 1 dx ln(x) 1
dx = = − + =− − 2 +C
x3 f0 = x
dx 1
g = − 2x2 2x 2 2 x3 2x 2 4x

" #
f = ln(x) g 0 = (x+1)
dx dx dt 1
R R 
= − x+1
Z Z
ln(x) 2 t=x+1 (x+1)2 = t2
ln(x) dx
dx = 0 dx 1 =− + =
(x + 1)2 f = x g = − x+1 dt = dx x+1 x(x + 1)

Z Z
h
1 1 1
i ln(x) dx dx ln(x) x ln(x)
= x(x+1) = x − x+1 =− + − =− + ln(x) − ln(x + 1) = − ln(x + 1)
x+1 x x+1 x+1 x+1

Ciklički Integrali - vrtim se u krug ^ ¨ Ako su funkcije f i g 0 transcedentne funkcije (ex , sin(x), ln(x)...) nakon
dvije parcijalne integracije vraćamo se na početni integral I.

g 0 = ex dx g 0 = ex dx
Z   Z  
f = sin(x) f = cos(x)
I = ex sin(x) dx = = e x
sin(x) − e x
cos(x) dx = =
f 0 = cos(x) dx g = ex f 0 = −sin(x) dx g = ex
 Z  Z
= ex sin(x) − ex cos(x) + ex sin(x) dx = ex (sin(x) − cos(x)) − ex sin(x) dx
| {z }
I
I = ex (sin(x) − cos(x)) − I
1 x
2I = ex (sin(x) − cos(x)) ⇒ I= e (sin(x) − cos(x))
2

g 0 = ex dx g 0 = ex dx
Z   Z  
x f = cos(x) f = sin(x)
I = e cos(x) dx = = e cos(x) + ex sin(x) dx =
x
=
f 0 = −sin(x) dx g = ex f 0 = cos(x) dx g = ex
Z
= e cos(x) + e sin(x) − ex cos(x) dx
x x

| {z }
I
I = ex (sin(x) + cos(x)) − I
1 x
2I = ex (sin(x) + cos(x)) ⇒ I= e (sin(x) + cos(x))
2

1.3 Delta funkcija

Z ∞ Z ∞
f (x)δ(x)dx = f (x)δ(x − 0)dx = f (0) (1.3.0.1)
−∞ −∞
Z ∞
f (x)δ(x − a)dx = f (a) (1.3.0.2)
−∞
Z a+
f (x)δ(x − a)dx = f (a) gdje je  > 0 (1.3.0.3)
a−
δ(x)
δ(bx) = (1.3.0.4)
|b|
Z ∞ Z ∞
f (x)δ(a − x)dx = f (x)δ(−(x − a))dx = f (a) (1.3.0.5)
−∞ −∞

3
 n
X δ(x − ai )
δ[g(x)] = (1.3.0.6)
i=1
|g 0 (ai )|
gdje su ai nultočke funkcije g(x).

Primjer 1

δ(x2 − 4)
g(x) = x2 − 4

nultočke funkcije g(x) su a1 = 2 i a2 = −2

g 0 (x) = 2x
g(x − 2) δ(x + 2) δ(x − 2) δ(x + 2) 1
δ(x2 − 4) = 0
+ 0 = + = (δ(x − 2) + δ(x + 2))
|g (2)| |g (−2)| |4| | − 4| 4

Primjer 2

δ(x3 − 4x2 + x)
g(x) = x3 − 4x2 + x
√ √
nultočke su a1 = 0, a2 = 2 − 3, a3 = 2 + 3

g 0 (x) = 3x2 − 8x + 1
√ √ √ √
δ(x − 0) δ(x − 2 + 3) δ(x − 2 − 3) δ(x) δ(x − 2 − 3) δ(x − 2 + 3)
δ(x3 − 4x2 + x) = + √ + √ = + √ + √
|g 0 (0)| |g 0 (2 − 3)| |g 0 (2 + 3)| |1| |6 − 4 3| |6 + 4 3|

Primjeri
Z 1 Z 1 Z 1 Z 1
1 1 1
δ(x2 − 4)dx = (δ(x − 2) + δ(x + 2)) dx = δ(x − 2)dx + δ(x + 2)dx = 0
0 4 0 4 0 4 0
| {z } | {z }
0 0

Z 3 Z 3 Z 3
1 1 1
δ(x2 − 4)dx = δ(x − 2)dx + δ(x + 2)dx =
0 4 0 4 0 4
| {z }
0

Z 3 Z 3 Z 3
5 2 1 5 1 1 5 1
x δ(x − 4)dx = x δ(x − 2)dx + x5 δ(x + 2)dx = po pravilu 1.3.0.3 = 2 + (−2)5 = 0
−3 4 −3 4 −3 4 4

3 3 3 3 3
δ(x2 − 4)
Z Z Z Z Z
1 1
x2 δ(4 − x2 )dx = x2 δ(−(x2 − 4))dx = dx = x2 δ(x − 2)dx + x2 δ(x + 2)dx =
−3 −3 −3 | − 1| 4 −3 4 −3
1 2 1
= 2 + (−2)2 = 2
4 4

U Griffiths-u se pojavljuje jednadžba 2.16

Z
ρ(~r 0 )δ 3 (~r − ~r 0 )dτ 0

Ovdje je bitno uočiti da se integrira po crtkanim kordinatama pa delta funkciju moramo i tako naštimati

δ 3 (~r 0 − ~r) 0
Z Z
0 0 0
3
ρ(~r )δ (−(~r − ~r))dτ = ρ(~r 0 ) dτ = ρ(~r)
| − 1|

4
1.4 Koordinatni sustavi
1.4.1 Sferni koordinatni sustav

~ = r2 sin(θ)dθ dφ r̂
dA
dτ = r2 dr sin(θ)dθ dφ

1.4.2 Cilindrični koordinatni sustav

~ = dr rdφ ẑ
• dA
~ = r dφ dz r̂
• dA
~ = r dφ dz (−r̂)
• dA

5
Elektrostatika

Zadatak 1. Ako je zadana volumna gustoća naboja kugle koja ovisi o r

ρ(r) = r2

izračunajte ukupni naboj na kugli.

Rješenje Ukupni naboj na kugli je

R π 2π R π 2π
R5
Z Z Z Z Z Z Z
Q= ρ(r)dτ = ρ(r)r2 sin(θ)drdθdφ = r4 dr sin(θ)dθ dφ = 4π
0 0 0 0 0 0 5

Zadatak 2. Izračunajte naboj na šupljem cilindru visine h ako su površinske gustoće na unutarnjoj površini radijusa
R i vanjskoj površini radijus 2R

σu = r z
σv = r sin(φ)

Rješenje
Z Z
Q= σu dAu + σv dAv

dAu = Rdφ dz dAv = 2Rdφ dz

h 2πZ h Z 2π
h2
Z Z
Q = R2 z dz dφ + 4R2 dz sin(φ) dφ = R2 2π = R2 πh2
0 0 0 0 2
| {z }
0

Zadatak 3. Normirajte izraz za ukupni naboj atoma vodika za koji pretpostavljamo da ima pozitivan naboj q u
središtu te negativan naboj -q koji nije lokaliziran u jednu točku prostora nego se nalazi u čitavom prostoru i dan je
sa izrazom gustoće naboja
ρ(r) = Ae−r

Rješenje
Z Z ∞ Z π Z 2π Z ∞
Qenc = ρ(r) dτ = Ae−r r2 dr sin(θ)dθ dφ = 4π A r2 e−r dr
0 0 0 0

R∞
integral 0
r2 e−r dr smo riješili kao primjer parcijalne integracije i on iznosi 2

Qenc = 4π A 2 = 8π A

no kako smo izračunali ukupni naboj elektrona u prostoru upravo Qenc mora biti jednak njegovom naboju stoga
izjednačavmo sa -q i računamo A (normiramo)

−q
Qenc = −q ⇒ A=
8π
q −r
ρ(r) = − e
8π

6
Možemo kao provjeru pogledati ukupni naboj u čitavom prostoru pa za njega zapisati gustoću naboja (od elektronskog
oblaka i protona koji se nalazi u ishodištu δ 3 (r)

q −r
ρ(r) = − e + q δ 3 (r)
8π
Z Z ∞ Z ∞ Z ∞
q q
Quk = ρ(r) dτ = − e−r r2 dr sin(θ) dθ dφ + q δ 3 (r) dτ = − 4π e−r r2 dr +q = 0
8π 0 0 8π 0
| {z }
2

Zadatak 4. Tanki poluprsten radijusa R jednoliko je nabijen nabojem q. Nadite električno polje u centru zakrivlje-
nosti poluprstena.

Rješenje Prvo rješimo zadatak u kartezijevom koordinatnom sustavu.

Krivulja je kružnica pa stoga

p
x2 + y 2 = R 2 ⇒ y = R 2 − x2
~r = ~0
p
~r 01 = x x̂ + R2 − x2 ŷ
p
~η = ~r − ~r 01 = −x x̂ − R2 − x2 ŷ
|~η1 |2 = x2 + R2 − x2 = R2
p
~r 02 = xx̂ − R2 − x2 ŷ
p
~η2 = −xx̂ + R2 − x2 ŷ

dl2 = dx2 + dy 2

diferenciramo y

x
dy = − √ dx
R 2 − x2
x2
dl2 = dx2 + 2 dx2
R − x2
s
x2

R
dl = dx 1+ 2 2
= dx √
R −x R − x2
2

Z Z
~ = 1 λdl 1 λdl
E ~η1 + ~η2
4πε0 |η1 |3 4πε0 |η2 |3
Z 0 0 Z 
~ = 1 dx R p dx R p
E λ 3
√ 2
(−x x̂ − R − x ŷ) +2
3
√ 2 2
(−x x̂ + R − x ŷ)
4π ε0 −R R R 2 − x2 −R R R 2 − x2
Z 0 Z 0 
λ R (−x) R (−x)
Ex = √ dx + √ dx =
4π ε0 −R R 2 − x2 R 3 −R R 2 − x2 R 3
Z 0  0
λ x λ p λ
=− √ dx = 2 R 2 − x2  =
2π ε0 R2 −R R 2 − x2 4π ε 0 R 2 −R 2πε 0R

7
uvrstimo (2.0.0.1)
q
Ex =
2π 2 ε 0R
2

0
√ Z 0 √ !
− R 2 − x2 R 2 − x2
Z
λ R R
Ey = √ dx + √ dx =
4πε0 −R R2 − x2 R3 −R R 2 − x2 R3
λ 
0 0
 λ
= 2
(−x)| −R + x|−R = (−R + R) = 0
4πε0 R 4πε0 R2
Sad ćemo rješiti isti zadatak u cilindričnom sustavu.
q q
λ= = (2.0.0.1)
l πR
no pošto je poluprsten homogeno nabijen ista gustoća naboja biti i na infitezimalnoj veličini

dq dq
λ= = (2.0.0.2)
dl R dφ
~η = ~r − ~r 0

u ovom slučaju je |~r | = 0, a vekotr ~r 0 zapišemo u cilindričnom sustavu ~r 0 = R r̂ + 0 φ̂ + 0 ẑ pa je

~η = −~r 0 = R(−r̂)
p √
|~η | = ~η · ~η = R2 = R

Infinitezimalni komadić naboja u ishodištu doprinosi električnom polju

~ = 1 dq
dE η̂
4πε0 η 2
η
no njega proširujem sa η kako bi kasnije lakše računao

~ = 1 dq η 1 dq
dE η̂ · = ~η
4πε0 η 2 η 4πε0 η 3

Da bi izračunao ukupno el.polje od svih naboja potrebno je zbrojiti (sumirati) sve doprinose el.polja od svih komadića
naboja, no kako su oni kontinuirani suma zapišem preko integrala
Z Z
~ ~ 1 dq
E = dE = ~η
4πε0 η3

u gornju jednadžbu ubacujem iznos dq iz jednadžbe 2.0.0.2, ~η , |~η | zatim umjesto λ stavljam izraz iz jednadžbe 2.0.0.1.
Z Z
~ = 1 λ Rdφ 1 q dφ
E (−R) r̂(φ) = − r̂(θ)
4πε0 R3 4πε0 π R2

no kod integracije treba pripaziti zato jer integriramo po dφ, a r̂ ovisi o kutu θ. Stoga treba prebacit u kartezijev
sustav

r̂(θ) = cos(θ) x̂ + sin(θ) ŷ + 0 ẑ

Z
~ =− 1
E
q dφ
(cos(θ) x̂ + sin(θ) ŷ)
4πε0 π R2
π 3π
Granice integracije po dφ idu od 2 do 2 , a odmah ću i rješavati po komponentama
Z 3π
1 q dφ
2 q 3π q q
Ex = − 2
cos(θ) = − 2 2 sin(θ)| π2 = − 2 2 (−1 − 1) =
4πε0 π
2
πR 4π R ε0 2 4π R ε0 2π R2 ε0
2

Z 3π
1 2 q dφ q 3π q
Ey = − 2
sin(θ) = 2 2
cos(θ)| π2 = − 2 2 (0 − 0) = 0
4πε0 π2 π R 4π R ε0 2 4π R ε0

8
Zadatak 5. Statički naboj je izvor električnog polja oblika
−br
~ = Ae
E r̂
r2
izračunajte ukupni naboj u prostoru te gustoću naboja.

Rješenje Kako bi izračunali naboj koristit ćemo Gaussov zakon u integralnom obliku, a za gustoću naboja u dife-
rencijalnom obliku.
I
E ~ = Qenc
~ · dA
ε0
Z π Z 2π
e−br
Qenc = ε0 A 2 r̂ · r2 sin(θ)dθ dφ r̂ = 4π ε0 A e−br (2.0.0.3)
0 0 r

~ = ρ
~ ·E
∇
ε0
u sfernom sustavu divergencija koja djeluje na vektorsko polje
~ = Ar r̂ + Aθ θ̂ + Aφ φ̂
A

dana je sa

~ θ, φ) = 1 ∂ (r2 Ar ) +
~ · A(r,
∇
1 ∂
(sin(θ)Aθ ) +
1 ∂
Aφ
r2 ∂r r2 sin(θ) ∂θ rsin(θ) ∂φ

pa za zadano električno polje sa komponentama Eθ i Eφ koje su nula dobivamo

−br
~ = 1 ∂ Ae−br = − A b e
~ ·E


∇ 2 2
r ∂r r
iz čega proizlazi da je gustoća naboja

ε0 A b e−br
ρ(r) = − (2.0.0.4)
r2
Iz ove gustoće naboja možemo izračunati ukupni naboj koji se nalazi unutar Gaussove površine i usporediti ga sa
izrazom (2.0.0.3)
r
e−br 2
Z Z
Qenc = ρ(r) dτ = −4π ε0 A b r dr = 4π ε0 A(e−br − 1)
0 r2

te vidimo da se izrazi ne slažu, a moraju biti identični. Prisjetimo se kako je uvedena delta funkcija. Stavimo
naboj u ishodište, obuhvatimo ga s Gaussovom površinom i dobijemo tok električnog polja koji je proporcionalan sa
obuhvaćenim nabojem. Ako idemo izračunati naboj preko divergencije dobivamo 0. Da bi to izbjegli definira se
 
~ r̂
∇· = 4π δ 3 (r)
r2

r̂
Možemo zadano električno polje napisati preko skalarne funkcije f = A e−br i vektora ~g = 2 te sada na njega
r
djelujemo divergencijom dobivamo po pravilu
~ ·E
∇ ~ =∇ ~ · (f ~g ) = (∇f
~ ) · ~g + f ∇~ · ~g

~ = r̂ ∂ f + θ̂ 1 ∂ f + φ̂
∇f
1 ∂
f = −A b e−br r̂
∂r r ∂θ r sin(θ) ∂φ
−br
~ · ~g = − A be A be−br
∇f 2
r̂ · r̂ = −
 r r2
~ · r̂ = 4π δ 3 (r)
~ · ~g = ∇
∇
r2

9
te sada dobivamo već gore izračunati rezultat sa dodatnim članom delta funkcije i sada smo ispravno dobili

−br
~ ·E
∇ ~ = −A b e + 4π A e−br δ 3 (r)
r 2

ε0 A b e−br
ρ(r) = − + 4π ε0 A e−br δ 3 (r)
r2

Za razliku od prve gustoće naboja (2.0.0.4) sada dobivamo da se u ishodištu (pošto je delta funkcija u nuli jer je
δ 3 (r − 0) = δ 3 (r)) nalazi pozitivni naboj iznosa 4π ε0 A . Naboj obuhvaćen Gaussovom površinom je sada

r
e−br 2
Z Z Z
Qenc = ρ(r) dτ = −4π ε0 A b r dr + 4π ε0 A e−br δ 3 (r) dr =
0 r2 V
= 4π ε0 A(e−br − 1) + 4π ε0 A = 4π ε0 A e−br

Zadatak Izračunajte potencijal u prostoru koji tvori šuplja kugla unutarnjeg radijusa a i vanjskog radijusa b, a nosi
gustoću naboja
k
ρ= 2
r
Rr
Rješenje Da izračunamo potencijal koristimo V = − ∞ E ~ · d~l što znači da prvo trebamo izračunati električno polje
(preko Gaussovog zakona)
I
E ~ = Qenc
~ · dA
ε0

za r < a električno polje, unutar šupljine nema naboja pa je stoga polje unutra 0

~ =0
E r<a

za a < r < b električno polje

Qenc
E4πr2 =
ε0

r
r2
Z
Qenc = k dr 4π = 4πk(r − a)
a r2

~ = k r − a r̂
E a<r<b
ε0 r 2

za r > b električno polje

b
r2
Z
Qenc = k dr 4π = 4πk(b − a)
a r2

~ = k b − a r̂
E r>b
ε0 r 2

Potencijal izvan kugle

r  r
k b−a k b−a
Z
k 1 
V =− dr = − (b − a) −  =
∞ ε0 r2 ε0 r ∞ ε0 r

10
potencijal unutar kugle a < r < b

r<b b r b r
r−a
Z Z Z Z Z
V =− ~ · d~l = −
E ~ v · d~l −
E ~ u · d~l = − k (b − a)
E
dr
−
k
dr =
∞ ∞ b ε0 ∞ r2 ε0 b r2

b Z r Z r 
k 1  k 1 a k(b − a) k  r a a
= (b − a)  − dr − 2
dr = − ln + −
ε0 r ∞ ε0 b r b r ε0 b ε0 b r b

Potencijal za r < a

k(b − a) k  a a a
V = − ln + −
ε0 b ε0 b a b

Zadatak Izračunajte električno polje na velikim udaljenostima od kugle koja nosi gustoću naboja
z
ρ(~r 0 ) = ρ0
R

Rješenje Čim se radi o velikim udaljenostima (|~r 0 | << |~r|) možemo iskoristiti multipolni razvoj pa prvo izračunati
~ = −∇V
potencijal i onda iz njega električno polje znajući da je E ~ . Pošto se radi o kugli uzet ćemo sferni sustav pa z
treba napisati u sfernim koordinatama z = r cos(θ)
Z Z R Z π Z 2π
ρ0
Q= ρ(~r 0 ) dτ 0 = r3 dr sin(θ) cos(θ) dθ dφ = 0
R 0
|0 {z } 0
0

Z Z
ρ0
p~ = ~r 0 ρ(~r 0 ) dτ 0 = r cos(θ) r2 dr sin(θ) dθ dφ(r sin(θ)cos(φ)x̂ + r sin(θ)sin(φ)ŷ + r cos(θ)ẑ)
R

Z R Z π Z 2π
ρ0
px = r4 dr sin2 (θ)cos(θ) cos(φ) dφ = 0
R 0 0 0
| {z }
0

Z R Z π Z 2π
ρ0
py = r4 dr sin2 (θ)cos(θ) sin(φ) dφ = 0
R 0 0 0
| {z }
0

R π 2π
2πρ0 R5 π
Z Z Z   Z
ρ0 t = cos(θ)
pz = r4 dr sin(θ)cos2 (θ) dφ = = −t2 dt =
R 0 0 0 dt = −sin(θ) dθ R 5 θ=0

2πρ0 R4 π 4πρ0 R4
= (−cos3 (θ))0 =
15 15

Pošto dipolni moment gleda u z smjeru p~ · r̂ = pz cos(θ)

~ = 1 p~ · r̂ 1 pz cos(θ)
V (R) 2
=
4πε0 r 4πε0 r2

~ = − ∂ (V )r̂ − 1 ∂ (V )θ̂ = 1 pz cos(θ) r̂ + 1 pz sin(θ) θ̂

~ = −∇V
E
∂r r ∂θ 2πε0 r3 4πε0 r3

Zadatak Izračunajte rad koji je potrebno uložiti da se sastavi kugla radijusa R koja nosi gustoćo naboja
ρ0
ρ(~r 0 ) =
r

11
Rješenje
I
E~ · dA~ = Qenc
ε0
r Z π Z 2π
r2
Z Z
1 2
Qenc = ρ(~r 0 )dτ 0 = ρ0 r dr sin(θ) dθ dφ = ρ0 4π = 2πρr2
0 r 2
|0 {z 0 }
4π
E 4πr2 = 2πρr2

~ u = ρ0 r̂
E r<R
2ε0

Izvan kugle
Z Z R
Qenc = ρ(~r 0 )dτ 0 = ρ0 r dr4π = 2πρ0 R2
0
E 4πr2 = 2πρ0 R2

2
~ v = ρ0 R r̂
E r>R
2ε0 r2

Rad računamo
Z Z Z 
ε0 ε0
W = E 2 dτ 0 = Eu2 dτ 0 + Ev2 dτ 0 =
2 ALL 2 kugla ostalo

! ∞ 
R ∞
ρ20 2 ρ20 R4 1 ρ20 R3 ρ20 R4 1 
Z Z 
ε0 ε0
= 4π r dr + 4π dr = 4π 2 − 4π =
2 0 4ε20 0 4ε20 r2 2 4ε0 3 4ε20 r R

ε0 πρ20 R3 2 πρ20 R3
 
1
= +1 =
2 ε20 3 3 ε0

Rad možemo izračunati i na drugi način Z

1
W = ρ(~r 0 )V dτ 0
2
no za to trebamo izračunati potencija unutar kugle
Z R Z r
Vu = − ~ izvan · d~l −
E ~ u · d~l
E
∞ R

no kako električno polje ne ovisi u φ i θ tad d~l = d~r

R r
ρ0 R2 dr ρ0 R 2 1
Z Z
ρ0 ρ0 ρ0 R ρ0 r
Vu = − − dr = − (r − R) = −
∞ 2ε0 r2 R 2ε0 2ε0 R 2ε0 ε0 2ε0

!
R R R
ρ0 r 2 ρ0 R R 2 ρ0 R 3
Z   Z Z  
1 ρ0 ρ0 R ρ0 r 2 ρ0 Rr
W = − r dr 4π = 2πρ0 dr − = 2πρ0 − =
2 0 r ε0 2ε0 0 ε0 0 2ε0 ε0 2 2ε0 3

ρ0 R 3 ρ0 R 3 2πρ20 R3 2 πρ20 R3
   
1
= 2πρ0 − = 1− =
2ε0 6ε0 2ε0 3 3 ε0

Zadatak Za prošli zadatak izračunaj kolika je energija potrebna da se naboja Q pomakne sa sfere (R) na udaljenost
2R.

12
Rješenje

W = Q∆V
! Z
Z 2R Z R ∞ Z R Z R
∆V = V2R − VR = − ~ · d~l −
E − ~ · d~l =
E ~ · d~l +
E ~ · d~l =
E ~ · d~l =
E
∞ ∞ 2R ∞ 2R

R
ρ0 R 2 ρ0 R2 1
Z
1 ρ0 R
= 2
dr = − =−
2ε0 2R r 2ε0 2R 4ε0

Zadatak Nadite potencijal i električno polje u prostoru izmedu koaksijalnog kabla unutarnjeg radijusa r = 1mm
koji je uzemljen i vanjskog dijela radijusa r = 20mm na potencijalu od 150V .

Rješenje Potencijal mora zadovoljavati Laplacovu jednadžbu (∇2 V =0) u prostoru u kojem nema naboja. To je
diferencijalna jednadžba drugog reda i da ju riješimo trebaju nam dva početna uvjeta (zbog simetrije problema imamo
samo r smjer).
 
1 ∂ ∂
r V =0 uz uvjete V (r = 1mm) = 0 V (r = 20mm) = 150
r ∂r ∂r

kada jednom integriramo dobivamo

∂
r V =A
∂r

i drugi puta
Z Z
dr
dv = A
r
V (r) = A ln(r) + B

uvrštavamo početne uvjete

V (r = 0.001) = 0 = A ln(0.001) + B
V (r = 0.02) = 150 = A ln(0.02) + B
V (r) = 50.1 ln(r) + 345.9
~ = − 50.1 r̂
~ = −∇V
E
r

Zadatak Kocka ispunjena jediničnim dipolnim momentom polarizacije

P~ (x, y, z) = yx̂ + xŷ + z 2 ẑ

13
Rješenje

σb1 = P~ (x = a, y, z) · n̂ = (yx̂ + aŷ + z 2 ẑ) · x̂ = y

σb = P~ (x = 0, y, z) · n̂ = (yx̂ + z 2 ẑ) · (−x̂) = −y
2

σb3 = P~ (x, y = a, z) · n̂ = (ax̂ + xŷ + z 2 ẑ) · ŷ = x

σb4 = P~ (x, y = 0, z) · n̂ = (xŷ + z 2 ẑ) · (−ŷ) = −x

σb5 = P~ (x, y, z = a) · n̂ = (yx̂ + xŷ + a2 ẑ) · ẑ = a2

σb = P~ (x, y, z = 0) · n̂ = (yx̂ + xŷ) · (−ẑ) = 0
6

 
~ · P~ = − ∂ ∂ ∂
ρ b = −∇ (Px ) + (Py ) + (Pz ) = −2z
∂x ∂y ∂z

Ukupni naboj je onda

6 Z
X Z
Quk = σbi dAi + ρb dτ
i=1

14
naboj koji se nalazi na površini 1 (površinska distribucija je σb1 i tako redom)
a a
a3
Z Z
Q1 = y dy dz =
0 0 2
a Z a
a3
Z
Q2 = −y dy dz = −
0 0 2
Z a Z a
a3
Q3 = x dx dz =
0 0 2
Z a Z a
a3
Q4 = −x dx dz = −
2
Z0 a Z a 0
Q5 = a2 dx dy = a2 a2 = a4
0 0
Q6 = 0

vezani naboj u volumenu kocke je Qρ

Z a Z a Z a
Qρ = dx dy (−2z)dz = −a2 a2 = −a4
0 0 0

pa je ukupni vezani naboj u i na kocki

a3 a3 a3 a3
Quk = − + − + a4 − a4 = 0
2 2 2 2
Ovaj rezultat je i očekivan jer smo neutralno tijelo polarizirali na neki način, odnosno samo smo razdvojili naboje. No
to tijelo i dalje mora ukupno biti neutralno.

Ovaj zadatak možemo riješiti i na način da ishodište koordinatnog sustava postavimo u centar kocke ili kao što
ćemo mi napraviti stavimo u centar doljne stranice. Po gornjem objašnjenju možemo očekivati da se rezultat neće
promijeniti odnosno da će ukupni naboj i dalje ostati 0.

σb1 = P~ (x = a/2, y, z) · n̂ = (yx̂ + a/2ŷ + z 2 ẑ) · (x̂) = y

σb = P~ (x = −a/2, y, z) · n̂ = (yx̂ − a/2ŷ + z 2 ẑ) · (−x̂) = −y
2

σb3 = P~ (x = a/2, y = a/2, z) · n̂ = (a/2x̂ + xŷ + z 2 ẑ) · (ŷ) = x

σb = P~ (x, y = −a/2, z) · n̂ = (−a/2x̂ + xŷ + z 2 ẑ) · (−ŷ) = −x
4

15
 σb5 = P~ (x, y, z = 0) · n̂ = (yx̂ + xŷ) · (−ẑ) = 0
σb = P~ (x, y, z = a) · n̂ = (yx̂ + xŷ + a2 ẑ) · (ẑ) = a2
6

volumna gustoća vezanih naboja se e promijeni

~ · P~ = −2z
ρ b = −∇

Ukupni naboj je onda

6 Z
X Z
Quk = σbi dAi + ρb dτ
i=1

16
naboj koji se nalazi na površini 1 (površinska distribucija je σb1 i tako redom)
Z a/2 Z a  
1  a 2  a 2
Q1 = y dy dz = − − a=0
−a/2 0 2 2 2
Z a/2 Z a  
1  a 2  a 2
Q2 = −y dy dz = − − − a=0
−a/2 0 2 2 2
Z a/2 Z a  
1  a 2  a 2
Q3 = xdx dz = − − a=0
−a/2 0 2 2 2
Z a/2 Z a  
1  a 2  a 2
Q4 = −xdx dz = − − − a=0
−a/2 0 2 2 2
Q5 = 0
Z a/2 Z a/2
Q6 = a2 dx dy = a2 a a = a4
−a/2 −a/2

vezani naboj u volumenu kocke je Qρ

Z a/2 Z a/2 Z a
Qρ = dx dy (−2z)dz = a2 − a2 = −a4
−a/2 −a/2 0

pa je ukupni vezani naboj u i na kocki

Quk = a4 − a4 = 0

Zadatak Kugla radijusa 2R, sa koncentričnom šupljinom radijusa R, je jednoliko polarizirana polarizacijom P~ (θ) =
P ẑ. Nadite polja i vezane gustoće naboja.

Rješenje
P~ = P ẑ = P (cos(θ)r̂ − sin(θ)θ̂)

σb1 = P~ · n̂ = P (cos(θ)r̂ − sin(θ)θ̂) · (−r̂) = −P cos(θ)

σb2 = P~ · n̂ = P (cos(θ)r̂ − sin(θ)θ̂) · (r̂) = P cos(θ)
 
~ ~ 1 ∂ 2 1 ∂
ρ b = −∇ · P = − (r P cos(θ)) + (sin(θ)(−P sin(θ))) =
r2 ∂r r sin(θ) ∂θ
2P 2P
=− cos(θ) + cos(θ)
r r
Ukupni vezani naboj
Z
Z Z
Quk =
σb1 dA1 + σb2 dA2 + ρ dτ =
Z π Z 2π Z π Z 2π
= −P R2 cos(θ)sin(θ) dθ dφ + P (2R)2 cos(θ)sin(θ) dθ dφ+
0 0 0 0
| {z } | {z }
0 0
Z 2R Z π Z 2π
 
2P 2P
+ − cos(θ) + cos(θ) r2 dr sin(θ) dθ dφ = 0
r=R θ=0 φ=0 r r

17
za velike udaljenosti od kugle možemo izračunati potencijal iz multipolnog razvoja
1 p~ · r̂
Vdip =
4πε0 r2
pošto je kugla homogeno polarizirana tada možemo polarizaciju napisati kao
p~
P~ =
V
pa sada dipolni moment smijemo napisati
4π 28P πR3
p~ = P~ V = P ((2R)3 − R3 )ẑ = ẑ
3 3
1 28P πR3 7P R3 cos(θ)
Vdip = ẑ · r̂ =
4πε0 3r2 |{z} 3ε0 r2
cos(θ)

Električno polje na velikim udaljenostima je

7P R3
   
~ ~ ∂ 1 1 ∂
E = −∇Vdip = − cos(θ) r̂ + 3 (cos(θ))θ̂ =
3ε0 ∂r r2 r ∂θ
3
 
7P R 2cos(θ) sin(θ)
− − r̂ − θ̂
3ε0 r3 r3

Zadatak Kugla radijusa R nosi polarizaciju oblika

P~ (r, φ) = Ar2 sin(φ) r̂.
Odredite prostornu i površinsku gustoću naboja, ukupni naboj kugle te skalarni potencijal sustava.

Rješenje
σb = P~ (R, φ) · r̂ = AR2 sin(φ)
~ · P~ = − 1 ∂ (r2 Ar2 sin(φ)) = − 1 4Ar3 sin(φ) = −4Ar sin(φ)
ρ b = −∇
r2 ∂r Z Z r
2

Quk =
σb dA + ρb dτ =
Z π Z 2π Z R Z π Z 2π
= AR2 sin(φ) R2 sin(θ)dθ dφ + (−4Ar sin(φ))r2 dr sin(θ)dθ dφ = 0
θ=0 φ=0 r=0 θ=0 φ=0

Dipolni moment p~ je
Z Z
0
p~ =
~r σb dA + ~r 0 ρb dτ
Z π Z 2π Z R Z π Z 2π
= Rr̂ AR2 sin(φ) R2 sin(θ) dθ dφ + rr̂ (−4Ar sin(φ)) r2 dr sin(θ)dθ dφ =
θ=0 φ=0 r=0 θ=0 φ=0

raspisujemo r̂ = sin(θ)cos(φ)x̂ + sin(θ)sin(φ)ŷ + cos(θ)ẑ i rješavamo dipolni moment od površinske gustoće vezanih
naboja
Z π Z 2π
5
p~ = AR sin(φ)sin(θ) dθ dφ (sin(θ)cos(φ)x̂ + sin(θ)sin(φ)ŷ + cos(θ)ẑ)
θ=0 φ=0
Z π Z 2π
px = AR5 sin2 (θ)dθ sin(φ)cos(φ)dφ = 0
θ=0 φ=0
| {z }
0
π 2π
AR5 π 2
Z Z
py = AR5 sin2 (θ)dθ sin2 (φ)dφ =
2
| θ=0 {z } | φ=0 {z }
π/2 π
Z π Z 2π
pz = AR5 sin(θ)cos(θ)dθ sin(φ)dφ = 0
θ=0 φ=0
| {z }
0

18
Diopolni moment od volumne gustoće vezanih naboja je
Z R Z π Z 2π
p~ = −4A r4 sin(φ) dr sin(θ) dθ dφ (sin(θ)cos(φ)x̂ + sin(θ)sin(φ)ŷ + cos(θ)ẑ)
r=0 θ=0 φ=0
Z R Z π Z 2π
px = −4A r4 dr sin2 (θ) dθ sin(φ)cos(φ) dφ = 0
0 0
|0 {z }
0
R π 2π
2Aπ 2 R5
Z Z Z
py = −4A r4 dr sin2 (θ) dθ sin2 (φ) dφ = −
0 5
|0 {z } |0 {z }
π/2 π
Z R Z π Z 2π
pz = −4A r4 dr sin(θ)cos(θ) dθ sin(φ) dφ = 0
0
|0 {z }| 0
{z }
0 0

Ukupni dipolni moment od

AR5 π 2 2Aπ 2 R5 Aπ 2 R5
p~ = − =
2 5 10
1 p~ · r̂ 1 pŷ · r̂ 1 p sin(θ)sin(φ)
Vdip = = =
4πε0 r2 4πε0 r2 4πε0 r2
~ = −∇V
~ dip 1 p sin(θ)sin(φ) 1 p cos(θ)sin(φ) 1 p sin(θ)cos(φ)
E = 3
+ 3
+
2πε0 r 4πε0 r 4πε0 r3

19