PLANIRANJE VOŽNJE U FUNKCIJI SIGURNOSTI CESTOVNOG SAOBRAĆAJA

DRIVING PLANNING IN THE ROAD SAFETY FUNCTION


Kemal Čakar

Amer Karičić

Reuf Boračić


Kategorizacija rada: Stručni rad (Professional paper)
UDK 656.1:351.811(497.6 Sarajevo)

SAŽETAK: Vožnja motornog vozila predstavlja složenu psihofizičku radnju i aktivnost koja zavisi odfizičkih i
psihičkih osobina čovjeka, ali prevashodno od usvojenih vozačkih znanja, vještina i navika.Vozači treba da
shvate kako treba u saobraćaju planirati i predviđati, kako gledati iz vozila i pravilno postupiti u konkretnim
saobraćajnim situacijama. Na ponašanje vozača utječe veliki broj faktora koji dolaze od elemenata iz okoline,
kao i stanje ispravnosti motornog vozila i njegove opremljenosti, te elemenata cestovne infrastrukture i
njene opremljenosti. Izbor saobraćajne trake, prestrojavanje i razvrstavanje vozila je u zavisnosti od pravilno
izvedene i postavljene saobraćajne signalizacije. Svaka nepravovremeno donesena odluka o načinu
postupanja, predstavlja rizik. U radu je dat kratki osvrt na važeću zakonsku regulativu koja definiše ovu
oblast, a posebno su prikazani rezultati istraživanja ponašanja vozača na primjeru tri raskrsnice u Sarajevu.

KLJUČNE RIJEČI: Planiranje vožnje, protok saobraćaja, saobraćajna signalizacija, sigurnost saobraćaja.

TEC – Traffic Engineering & Communications, God.5 – 2018 Vol 2.

ABSTRACT: The driving of a motor vehicle is a complex psycho-physical activity that depends on the physical
and psychological characteristics of man, but above all of the driver's knowledge, skills and habits. Drivers
need to understand how to plan and predict in traffic, how to look from the vehicle and act properly in
specific traffic situations. The behavior of the driver is influenced by a large number of factors coming from
elements from the environment, as well as the condition of the motor vehicle's correctness and its
equipment, and the elements of the road infrastructure and its equipment. The selection of the traffic lane,
alteration and sorting of the vehicle is dependent on the correctly implemented and installed traffic
signalization. Any timely decision on how to act is a risk. The paper gives a brief overview of the valid legal
regulations defining this area, and in particular the results of the research of driver behavior on the example
of the 3 intersection in Sarajevo are presented in particular.

KEYWORDS: Driving planning, traffic flow, traffic signaling, traffic safety.

UVOD

Porast broja cestovnih vozila u Bosni i Hercegovini, tijkom zadnjih 10 godina, nije adekvatno propraćen
izgradnjom cestovne infrastrukture.Značajni napredak tehnologije i pojave novih naprednih rješenja u
području cestovne sigurnosti, saobraćajne signalizacije i opreme ceste daje mogućnost da se putem
projektovanja, izgradnjei rekonstrukcije cesta može značajno povećati sigurnost cestovnog saobraćaja.
Saobraćajna situacija ispred i oko vozila događa se u vidnom polju vozača. Vidno polje vozača iz vozila
ograničeno je konstrukcijskim osobinama i veličinom ustakljenih površina vozila. Vozač prima oko 90 %
različitih informacija iz okruženja osjetilom vida. Sposoban je u procesu prijema informacija iz različitih
izvora uočiti sedam do osam elemenata iz okolnog svijeta, a jasno do dva elementa. Percepcija je proces
primanja, obrađivanja i integriranja svih informacija koje vozač tijkom vožnje opaža u okolini. Pravovremeno


Kemal Čakar, dipl. ing. saob., DIVEL d.o.o. Sarajevo Društvo za projektovanje cesta i mostova

Amer Karičić, MA-dipl. ing. saob., Direkcija za puteve Kantona Sarajevo

Mr. sc. Reuf Boračić, dipl. ing. saob., JP CESTE FBiH d.o.o. Sarajevo

Primljeno / Received: 02. 10. 2018.
Prihvaćeno/Recenzirano /Accepted/ Reviewed: 09. 10. 2018.

9
 uočavanje saobraćajne situacije vozaču omogućava prepoznavanje i izbjegavanje mogućih opasnih situacija.
Kasno uočena opasnost u saobraćaju na cesti ima za posljedicu smanjenje vremena za donošenje ispavne
odluke. Saobraćajni znakovi se najslabije opažaju u naselju, odnosno u gradu, zbog podjele ili usmjeravanja
pažnje na složene saobraćajne situacije.

U većim gradovima su primjetna zagušenja saobraćaja, zastoji, što se negativno održava na zdravlje ljudi
kroz stres i izduvne gasove. Veoma malo pažnje se posvjećuje poboljšanju tehnike vožnje vozača. Na
saobraćajnicama se pojavljuju međuprostori koji su posljedica lošeg planiranja vožnje, nedovoljnog
predviđanja i usklađivanja prema drugim učesnicima u saobraćaju. Postavlja se pitanje: kako izgraditi uvjete
za tečno odvijanje saobraćaja?

1. VOZAČKI ISPIT

Struktura vozačkog ispita u BIH nije se značajno mijenjala u zadnjih 40-tak godina. Kod teoretskog dijela
ispita pitanja su grupisana u 3 skupine: saobraćajni znakovi, raskrsnice i „suha“ pitanja iz Zakona o
osnovama sigurnosti saobraćaja na cestama BiH (slika 1.). Ne postoje namjenska pitanja koja tretiraju rizične
situacije u saobraćaju, planiranje vožnje i sl.
. TEC – Traffic Engineering & Communications, God.5 – 2018 Vol 2.

Slika 1.Testovni list - primjer

U EU su se izjasnili da trebaju vozački ispit koji je temeljit i dosljedan i koji pokriva sve elemente sigurne
vožnje. U tom pogledu radi se na teorijskom ispitu kojim će se bolje ispitati shvaćanje kandidata što je to
sigurna vožnja. Isto tako kao poseban dio teorijskog ispita u većem broju država prihvaćeno je testiranje
uočavanja opasnosti (Hazard Risk Perceptions) kroz određen broj filmskih (video) isječaka kako bi se
osiguralo da kandidati posjeduju zadovoljavajuće sposobnosti uočavanja opasnosti, i kako bi im se pomoglo
da ih steknu. Uz sve navedeno prije primjene, tijkom primjene i kod uvođenja novih pitanja vrši se provjera
kvalitete i valjanosti testova.
Smatrase da je praktični dio ispita previše usredotočen na sposobnost kandidata da na siguran način ima
kontrolu nad vozilom, a manje na ostala znanja i vještine. Koncept ispitamora postati širi, i više se usmjeriti
na to jesu li kandidati spremni na vožnju bez nadzora. U tom cilju istražuju se mogućnosti dodavanja
praktičnom ispitu dijela o samostalnoj vožnji, gdje kandidat sam treba preuzeti odgovornost za pronalaženje
puta do zadanog cilja (planiranje vožnje). Razmatra se i uvođenje vježbi procjenjivanja u određenim
situacijama prilikom ispita, gdje će kandidati objasniti o čemu su razmišljali za vrijeme trajanja određene
saobraćajne situacije.

Prethodno navedeno je tretirano evropskim direktivama za sprovedbu vozačkih ispita : - 91/439/EEC,

(vrijedila do 19.januara 2013.), - 2006/126/EC(u potpunosti se sprovodiod 19. januara 2013.), te
evropskom direktivom za profesionalne vozače 2003/59/EC. Ispitivači trebaju imati potrebna znanja i
sposobnostisadržane EU-directive 2006/126/EC, annex IV: Sposobnost ispitivača mora sadržavati (EU
direktiva 2006/126/EC, Aneks IV):

10
 − Znanje i razumijevanje vožnje i odgovarajuća procjena;
− Vještine procjene;
− Osobne vozačke vještine;
− Kvalitet usluge;
− Znanje o tehnici vozila i kretanju;
− Vožnja na učinkovit način po potrošnji goriva i ekološki način.

Kod vožnje u različitim saobraćajnim okruženjima (teorija i praksa ), cilj je postignut kada kandidat :
objašnjava
• saobraćajna pravila koja se odnose na vožnju automobila,
• utjecaj koji brzina ima na rizik da dođe do pogibije ili ozljeđivanja u saobraćaju,
opisuje
• mjere koje treba poduzeti u saobraćajnoj nezgodi,
primjenjuje
• pravila za vožnju automobila,
pokazuje
• dobre rutine otkrivanja u raznim saobraćajnim okruženjima
vozi
• sa odgovarajućim sigurnosnim mjerama.

U EU, u stručnim pitanjima, dominantnu ulogu imaju interdisciplinarni timovi stručnjaka (saobraćajci,
psiholozi, pedagozi i informatičari specijalizirani u ovim oblastima), jer se radi o multidisciplinarnim
poslovima naglašeno psihološko-edukacijskog karaktera. Propisima i kadrovskom politikom trebalo bi o
tome i kod nas povesti računa, kako bi se postupno formirao stručno jak multidisciplinarni tim stručnjaka,

TEC – Traffic Engineering & Communications, God.5 – 2018 Vol 2.

jer takvih specijaliziranih stručnjaka nema na tržištu radne snage.

Što bi trebalo činiti?Što prije promijeniti i uskladiti sa standardima u EU program i način obrazovanja
instruktora vožnje. Treba mijenjati načine na koji se kandidati osposobljavaju i mijenjati način na koji se
sprovode vozački ispiti. Razviti nove mogućnosti osposobljavanja koje omogućavajukandidatima da razviju
sigurnije stavove, koji potstiču veću samosvijest i smanjuju potencijalnu mogućnost opasnog ponašanja. Te
mogućnosti uključuju pružanje pomoći kandidatima u procjenjivanju njihovih stavova prema vožnji i
pružanje mogućnosti za grupnim raspravama. Ciljeve edukacije vozača najbolje oslikava GDE-radni okvir
(slika 2.) koji su 2002. godine dali:Hetakka, Keskinen, Glad, Gregersen i Hernetkoski.

Slika 2. GDE – radni okvir edukacije vozača

2. NAČELA SIGURNE VOŽNJE

Voziti u skladu s načelima defanzivne vožnje temelj je sigurne vožnje. To ne znači voziti sporo i bojažljivo
kako je za defanzivnu vožnju uvriježeno mišljenje, već voziti držeći se uvijek slijedećeg:
2.1. Pažljivo pratiti situaciju ispred,iza i oko vozila;
2.2. Neprekidno procjenjivati sigurnost vožnje;
2.3. Predviđati moguće opasnosti i prepoznati rizične situacije;

11
 2.4. Odluku o postupku donijeti pravovremeno;
2.5. Odlučno i bez oklijevanja sprovoditi svoju odluku;
2.6. Pokazati svoju namjeru ostalim sudionicima u saobraćaju;
2.7. Primjenitiodgovarajuće pravilo saobraćaja;
2.8. Postupiti prema značenju znakova u saobraćaju;
2.9. Pokušati ispraviti posljedice pogreške drugog sudionika u saobraćaju;
2.10. Uvijek pomoći drugom sudioniku u saobraćaju.

2.1. Pažljivo pratitisituaciju ispred, iza i oko vozila

Svako vozilo je konstruirano tako da vozač u svakom trenutku vrlo jednostavno može spoznati cijelu
situaciju oko svoga vozila kojim se kreće cestom. Situacija ispred i s bočnih strana vozila jasno se može
pratiti kroz prednje vjetrobransko staklo i bočna stakla na vratima vozila. Za praćenje situacije iza vozila
najpogodnije je unutarnje vozačko ogledalo, a ono što se preko njega ne može vidjeti, može se provjeriti
pogledom u bočna ogledala ili provjerom mrtvog ugla okretom glave preko lijevog ili desnog ramena. Pri
praćenju situacije ispred vozila poželjno je pored stanja i zbivanja na samoj cesti uočavati ono što se događa i
pored nje. Na primjer, uočiti djecu koja se igraju pored ceste ili čovjeka koji izlazi iz svog dvorišta na cestu,
može biti od presudnog značaja u određenim okolnostima. Provjera situacije iza vozila mora uslijediti prije
uključivanja pokazivača smjera kojim se najavljuje namjera i započinje izvođenje radnje s vozilom u
saobraćaju. Ta provjera se mora sastojati od pogleda na unutarnje i bočno vozačko ogledalo, a po potrebi,
ovisno koju radnju vozač izvodi, i od provjere mrtvog ugla.

2.2. Neprekidno procjenjivati sigurnost vožnje

. TEC – Traffic Engineering & Communications, God.5 – 2018 Vol 2.

Neprekidno procjenjivanje sigurnosti vožnje je nužnost bez koje će svaka, pa i najjednostavnija situacija u
saobraćaju, predstavljati za vozača iznenađenje u kojem će morati nepripremljen brzo reagirati. Baš iz tog
razloga vozačima se preporučuje izbjegavanje svake aktivnosti zbog koje bi izostala procjena sigurnosti
vožnje, naprimjer telefoniranje, aktivnosti s audioaparatima, pa i razgovor sa suvozačem ili putnicima u
vozilu. Procjena sigurnosti vožnje mora se temeljiti na razmišljanju o posljedicama onoga što činimo ili ne
činimo s vozilom u saobraćaju. Na primjer, približavam se zavoju na cesti pa procjenjujem koje će biti
posljedice ako smanjim brzinu kretanja, a koje ako je ne smanjim. Na taj način zapravo stalno ulazimo u
očekivane situacije koje onda nisu nikakvo iznenađenje. Takav način vožnje zahtjeva od vozača veći psihički
napor, ali zato znači i veću sigurnost.

2.3. Predviđati moguće opasnosti i prepoznati rizične situacije

U procjeni sigurnosti vožnje jedna od najvažnijih vještina je predviđanje opasnih situacija i prepoznavanje
rizičnih situacija. Ove vještine najbolje se stječu iskustvom, ali budući je to i najopasnija metoda, nije suvišno
znati primijeniti i neke druge, manje opasne. U tom smislu valja prije svega poznavati faktore rizika koje
možemo svrstati u dvije široke skupine:
 vidljivi faktori rizika, a to su zapravo karakteristike ceste koje vozač stalno vidi: zavoji, prevoji,
raskrsnice, prepreke, drugi sudionici u saobraćaju i sl.
 potencijalni faktori rizika, a to su karakteristike okoline ceste koji nisu očiti ili vidljivi:
nepredvidljivost i pogreške drugih sudionika u saobraćaju, ograničenje vidika, faktori koji utječu na
stabilnost i dinamiku vozila i sl.

2.4. Odluku o postupkudonijeti pravovremeno

Pravovremeno donesena odluka o postupku s vozilom u saobraćaju donosi se na temelju procjene sigurnosti
vožnje kroz predviđanje opasnosti ili procjenu posljedica činjenja ili nečinjenja, a ne na temelju onoga što
vidiš ili osjetiš. Svaka nepravovremeno donesena odluka ima za posljedicu naglo izvođenje odgovarajućeg
postupka, što uvijek predstavlja rizik. Na primjer: Predvidjeti kako će pješak stupiti na obilježeni pješački
prijelaz ispred vozila i donjeti odluku o propuštanju. Odmah početi smanjivati brzinu kretanja, a za to imati
dovoljno vremena i to činiti na siguran način. Ukoliko odluka o propuštanju pješaka se donosi tek kada se

12
ugleda pješak na prijelazu, onda se to mora činiti ili forsiranim kočenjem ili izbjegavanjem pješaka, a i jedno i
drugo je izuzetan rizik.

2.5. Odlučno i bez oklijevanja sprovesti svoju odluku

Važno je donesenu odluku sprovesti odmah po njenom donošenju, jer svako oklijevanje i neodlučnost
predstavlja rizik. To je tako iz razloga što zbog oklijevanja i neodlučnosti prolazi dragocjeno vrijeme i
strahovito brzo se mijenja postupak koji je za tu situaciju najpovoljniji. Na primjer, nakon jedne sekunde više
neće biti pravo rješenje forsirano kočenje, jer više ne možete zaustaviti vozilo ispred prepreke. Sada je jedini
izlaz izbjegavanje prepreke ispred vozila, a nakon isteka još jedne sekunde, više ni to neće biti moguće
rješenje.

2.6. Pokazati svoju namjeru ostalim sudionicima u saobraćaju

Pravovremenim i jasnim pokazivanjem svoje namjere pomažemo ostalim sudionicima u saobraćaju, što bolje
procjenjujemo sigurnost vožnje i predviđamo opasnosti. Pokazivanje se sprovodi:
 pravovremenom upotrebom svjetlosno-signalnih uređaja (pokazivač smjera, štop svjetla),
 položajem vozila u saobraćajnoj traci,
 brzinom kretanja vozila i
 neverbalnom komunikacijom (znak rukom, glavom, očima i sl.).

Nažalost, mnogi vozači u tome nisu baš dosljedni misleći valjda kako svima mora biti jasna njihova namjera.
No, zamislimo situaciju u kojoj dolazi do kvara lijevog pokazivača smjera u trenutku kada je njime vozač

TEC – Traffic Engineering & Communications, God.5 – 2018 Vol 2.

najavio skretanje ulijevo. Vozač iza tog vozila može shvatiti namjeru vozača ispred sebe samo ako je on
zauzeo svojim vozilom položaj uz samu središnju crtu i ako je smanjio brzinu kretanja primjerenu skretanju.

2.7. Primjeniti odgovarajuće pravilo saobraćaja

Pravila saobraćaja donesena su Zakonom o sigurnosti saobraćaja na cestama u BiH, a njihovo nepoštivanje
sankcionira se prema odredbama istog zakona. Ovakva formulacija je za većinu ljudi iritantna, govori se što
moraš i kako ćeš biti kažnjen ako nećeš tako. Potrebno je o pravilima saobraćaja razmišljati na pozitivan
način. Kako? Primjenjivati pravila saobraćaja kako bi izbjegli opasnosti i rizične situacije! Na primjer, ne
propustimo vozilo koje se kreće cestom s prednošću prolaza zato što to piše u Zakonu i što se u protivnom
može kazniti novčano, kaznenim bodovima i zaštitnom mjerom oduzimanja vozačke dozvole, već ćemo
primijeniti to pravilo prednosti prolaska zato što je tako za nas sigurnije.

2.8. Postupati prema značenju znakova u saobraćaju

Znakovima u saobraćaju vozači se upozoravaju na izvjesne opasnosti, stavlja im se na znanje kako postupiti
ne bi li se opasnost izbjegla, ili se vozaču daju obavijesti značajne za sigurnu i nesmetanu vožnju, odnosno
važne za njegove potrebe. Prema tome postupati prema njihovu značenju pretpostavlja sigurno voziti.
Problem nastaje kada vozač:
 ne prati znakove u saobraćaju,
 ne poznaje njihovo značenje i ne zna kako treba postupiti,
 namjerno zanemaruje znakove u saobraćaju.

Problem nepraćenja znakova u saobraćaju je zaista opasan, i ukoliko vozač primijeti da mu se to dešava,
mora odmah krenuti s vježbom kako bi to ispravio. Sam sebe mora stalno kontrolirati uz pitanje "pored kojeg
znaka sam upravo prošao?".

2.9. Pokušati ispraviti posljedice pogreške drugog sudionika u saobraćaju

Opasne i rizične situacije u saobraćaju nastaju uvijek kao posljedica pogreške jednog ili više sudionika u
saobraćaju. Njihovo izbjegavanje moguće je prije svega ako ne činimo pogreške. No, čak i kada vozač učini

13
 pogrešku, drugi vozač ima mogućnost svojim postupkom izbjeći neželjene posljedice učinjene pogreške.
Jedan česti primjer za to je odustajanje od prava prednosti prolaska. Takav postupak je prije svega pomoć
vozaču koji je pogriješio, ali isto tako i pomoć samom sebi. Dakle neupitna je ispravnost takvog postupanja u
duhu nužne tolerancije.

2.10. Uvijek pomoći drugom sudioniku u saobraćaju

»Pomozi drugima, pomoći ćeš i sebi« stari je slogan koji u međusobnim odnosima sudionika u saobraćaju ima
poseban značaj u smislu nužne solidarnosti. Vozači se svakodnevno susreću s bezbroj nevolja: parkiranje u
nepovoljnim uvjetima, uključivanje u saobraćaj na nepovoljnom mjestu, uključivanje u saobraćajne tokove
velike gustoće saobraćaja, prestrojavanje u saobraćaju velike gustoće… i slično. Nisu to opasne nevolje, ali
ako ih vozač sam mora rješavati na najnepovoljniji način, iz njih se mogu izroditi itekakve opasnosti. Na
primjer, u nepoznatom gradu zauzeli ste vozilom položaj u krivoj saobraćajnoj traci, a pogrešku je teško
ispraviti zbog velike gustoće saobraćaja. Ako to pokušate uraditi na silu, opasno je to i za vas i ostale. Ako
čekaš povoljan trenutak nastati će zastoj, okolni vozači postati će nervozni, i evo izvora opasnosti. No, ako ti
u takvoj situaciji jedan vozač omogući prestrojavanje, sve je riješeno u trenu na zadovoljstvo i sigurnost sviju.

3. PLANIRANJE VOŽNJE
3.1. Cesta s prvenstvom prolaza

U gradovima često nailazimo na raskrsnice glavne i sporedne ceste gdje glavna cesta nije označena
saobraćajnim znakom III-4 „Cesta s prvenstvom prolaza“ a sporedne ceste su označene znakomII-1 „Nailazak
na cestu s prvenstvom prolaza“ili II-2 „Obavezno zaustavljanje“. Neki se vozači pitaju kako će u takvom slučaju
. TEC – Traffic Engineering & Communications, God.5 – 2018 Vol 2.

znati da se kreću glavnom cestom. Većina vozača koji prilaze raskrsnici označenom znakom „Cesta s
prvenstvom prolaza“ voziti će nesmanjenom brzinom između 50 i 70 km/sat, ovisno o ograničenju, a vrlo
često i većom brzinom. To je sasvim uredu na glavnim gradskim saobraćajnicama s velikom gustoćom
saobraćaja kako bi protok saobraćaja bio što veći.

Slika 3. III – 4 II-1 II-2

Ako glavnu cestu ne označimo saobraćajnim znakom III-4,određen broj vozača ne zna kada prilazi takvoj
raskrsnici, da se nalazi na glavnoj cesti i mora pretpostaviti da prilazi raskrsnici cesta iste važnosti. Mora
smanjiti brzinu vožnje i gledati u ulicu desno kako bi mogao propustiti vozila koja iz nje dolaze. U jednom
trenutku ugledati će u toj ulici saobraćajni znak oblika trokuta s vrhom prema dolje ili osmerokuta, znati će
njihovo značenje iako ga vidi sa stražnje strane, shvatiti će da se nalazi na glavnoj cesti i nastaviti vožnju
povećavajući brzinu. Ovdje se preporučuje da se neposredno prije raskrsnice postave znakovi III-4.
Prema odredbama čl. 36. i 37 Zakon-ao osnovima sigurnosti saobraćaja na cestama u Bosni i
Hercegovini vozač koji namjerava da obavi neku radnju vozilom na putu ili vozilo uključi u saobraćaj
(pomjeranje vozila udesno ili ulijevo, mijenjanje saobraćajne trake, preticanje, obilaženje, zaustavljanje,
skretanje udesno ili ulijevo, polukružno okretanje, vožnja unazad i sl.) smije da počne takvu radnju samo ako
se prethodno uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge učesnike u saobraćaju ili imovinu, vodeći pri
tome računa o položaju vozila i pravcu i brzini kretanja.Prije obavljanja navedenih radnji vozilom vozač je
dužan da jasno i blagovremeno obavijesti o svojoj namjeri druge učesnike u saobraćaju, dajući znak pomoću
pokazivača pravca ili, ako oni ne postoje, odgovarajućim znakom rukom.Ako znak vozač daje pomoću
pokazivača pravca, mora da ga daje sve vrijeme dok obavlja radnju vozilom, a po izvršenoj radnji mora
prestati da ga daje.

Pravovremenim davanjem pokazivača pravca iskazujemo svoju namjeru kretanja te omogućujemo drugim
sudionicima da se uklapaju u skladu sa saobraćajnim pravilima. Tako se izbjegava nepotrebno čekanje i

14
oklijevanje koje umanjuje protočnost i blokadu raskrsnice. Jedan broj vozača i nije svjestan (ne zna) da treba
dati pokazivač smjera kretanja kad se kreće cestomsa pravom prvenstva prolaza koja se pruža u „desno“ ili
„lijevo“ iako je ista pravilno obilježena saobraćajnim znakom III-4 „Cesta s prvenstvom prolaza“ sa
odgovarajućom dopunskom tablom V-34 (slika 3.). Na slici se vidi da vozila koja skreću ili žele skrenuti su
dala pokazivač smjera (npr. zeleno i crveno vozilo)...

Vozačismatraju ako kroz raskrsnicu pri skretanju voze cestom s prednošću prolaza, svoju namjeru skretanja
ne moraju pokazati uključivanjem pokazivača smjera. Takva zabluda u nekim je situacijama bezazlena, ali u
nekim situacijama može biti i te kako opasna. U situaciji u kojoj vozač skreće „lijevo“ slijedeći pružanje ceste
s prednošću prolaza bez uključenih lijevih pokazivača smjera;vozač iz suprotnog smjera, bez obzira što zna
da mora propustiti sva vozila na cesti s prednošću prolaza, ulazi u raskrsnicu, jer je uvjeren kako drugi vozač
nastavlja vožnju kroz raskrsnicu pravo, To može biti ozbiljna saobraćajna nezgoda.

TEC – Traffic Engineering & Communications, God.5 – 2018 Vol 2.

Slika 4.Cesta sa prvenstvom prolaza

U nekim situacijama, zbog geometrije raskrsnice(raskrsnicagdje se spajaju ceste pod vrlo oštrim – malim
uglom, tkz. „Y“ raskrsnica ) pojavljuje se problem u tome što vozač ne zna skreće li „desno“ ili „lijevo“. Kod
tkz. „Y“ raskrsnice vozač treba pravovremeno sa pokazivačem pravca da obavijesti druge učesnike u
saobraćaju o namjeri svog kretanja (slika 5.). Navedeno omogućuje bolje uklapanje i popunjavanje prostora
što poboljšava protok saobraćaja.

Slika 5. „ Y „ raskrsnica i pokazivač smjera kretanja

15
 3.2. Saobraćajni znakovi obavijesti za vođenje saobraćaja

Veoma je bitno pravilno postaviti saobraćajnu signalizaciju kako bi vozačima omogućili potpuno „čitanje“
znakova (tumačenje sa poticajem na ponašanje), bolje, pravovremeno planiranje, iskazivanje namjere
kretanja i uklapanje vozila u kompletnu saobraćajnu situaciju, a u cilju povećanja protoka i kapaciteta
saobraćajnice,te smanjenja nepotrebnih čekanja i tkz. prostornih šupljina.Obavještavanje sudionika u
saobraćaju znakovima obavijesti za vođenje saobraćaja u zoni raskrsnica sprovodi se znakovima u pet
stepeni. Stepeni obavijesti su:
a) Prvi stepen I –„prethodna obavijest“,
b) Drugi stepen II –„obavijest o smjeru kretanja“,
c) Treći stepen III –„obavijest o prestrojavanju“,
d) Četvrti stepen IV –„obavijest o skretanju“,
e) Peti stepen V –„potvrdna obavijest“.
. TEC – Traffic Engineering & Communications, God.5 – 2018 Vol 2.

Slika 5. Saobraćajniznakovi obavijesti za vođenje saobraćaja

Obaveza postavljanja znakova od prvog do petog stepena obavijesti: Na autocestama, brzim cestama i cestama
rezerviranim za saobraćaj motornih vozila sa raskrsnicama izvedenim u više nivoa moraju se postaviti
znakovi svih pet stepeni obavijesti. Na magistralnim cestama moraju se postaviti drugi, četvrti i peti stepen
obavijesti, i treći ako je cesta sa više saobraćajnih traka. Na regionalnim cestama moraju se postaviti drugi i
četvrti, a na ostalim cestama najmanje četvrti stepen obavijesti. Zavisno od vrste i kategorije ceste,
geometrijskog oblika ukrštanja te od udaljenosti dvije susjedne raskrsnice, može se izostaviti ili dodati jedan
od stepeni obavijesti, osim četvrtog stepena obavijesti koji je obavezan.
Znakovi obavijesti za vođenje saobraćaja u drugom stepenu su:

16
Znak „raskrsnica“ (IV-3) i (IV-4) obilježava međusobni položaj, smjerove i brojeve cesta, te nazive mjesta do
kojih vode ceste koje se ukrštaju, odnosno spajaju, te određene simbole koji su karakteristični za pojedina
naselja. Položaj strelica mora odgovarati položaju cesta na terenu. Ukoliko se upisuje oznaka broja ceste na
kojem se prikazano mjesto nalazi, položaj oznake mora biti lijevo od naziva mjesta. Ukoliko se upisuje
određeni simbol pored naziva mjesta, položaj simbola mora biti desno od naziva mjesta. Znakovi se
postavljaju na udaljenosti od najmanje 150 m ispred ukrštanja, odnosno spajanja na koje se odnose. Boja
podloge znaka određuje se prema vrsti ceste na koju se znak postavlja. Za odredišta koja se nalaze na
cestama druge vrste upotrebljava se umetnuta podloga, čija boja odgovara vrsti ceste na koju se upućuje.
Znak „predputokazna tabla“(IV-5), (IV-6) obilježava ime izlaza ili izdvajanje na autocestama ili cestama sa
ukrštanjima u više nivoa.

TEC – Traffic Engineering & Communications, God.5 – 2018 Vol 2.

Slika 6. Znakovi IV-3 IV-4 IV-5 IV-6

Znakovi obavijesti za vođenje saobraćaja u trećem stepenu su:

Znak „predputokaz“ (IV-8) obilježava smjer kretanja do naseljenih mjesta. Boja podloge polja za označavanje
smjera kretanja određuje se prema vrsti ceste na koju se znakom upućuje. Znak „predputokaz za izlaz“ (IV-9)
na autocesti označava smjer kretanja do naseljenih mjesta ispisanih na znaku. Znak može imati najviše dva
polja za označavanje smjerova kretanja i najviše dva naseljena mjesta unutar jednog polja. Boja podloge polja
za označavanje smjera kretanja određuje se prema vrsti ceste na koju se znakom upućuje.

Slika 7. Znakovi IV-8 IV-9 Fotografija 1. Primjer raskrsnice bez „putokaza“

Znakovi obavijesti za vođenje saobraćaja u četvrtom stepenu su:

Znak „putokazna tabla“ (IV-10) obilježava pravac pružanja ceste za naseljeno mjesto ispisano na znaku. Znak
može imati najviše tri polja za označavanje smjerova kretanja i najviše dva naseljena mjesta unutar jednog
polja. Kada se znak postavlja iznad kolovoza (na portal), svako se polje postavlja kao poseban znak iznad
saobraćajnih traka na koje se znak odnosi. Na znaku može biti ispisana i oznaka cestovnog pravca i
udaljenost do upisanog odredišta označena u kilometrima. Znak se postavlja na raskrsnici na mjestu na
kojem počinje cesta na koju se znak odnosi. Na fotografiji 1 je dat primjer raskrsnice bez putokaza u
Sarajevu, a u neposrednoj blizini iste se nalazi autobuska i željeznička stanica, Državna bolnica... Kako će
vozači koji ne poznaju predmetnu lokaciju ostvariti pravovremeno planiranje, iskazivanje namjere kretanja i
uklapanje vozila u kompletnu saobraćajnu situaciju ?

17
 Znakovi „putokaz na portalu iznad jedne saobraćajne trake“ (IV-11), (IV-12) i „putokaz na portalu iznad dvije
saobraćajne trake“ (IV-13) i (IV-14) na autocesti i cesti sa ukrštanjem u više nivoa označavaju smjer kretanja
do naseljenih mjesta ispisanih na znakovima. Na znakovima mogu biti ispisana dva naziva mjesta. Znakovi se
postavljaju na prilazima i u zoni ukrštanja u više nivoa, dvije autoceste odnosno cesta rezerviranim za
saobraćaj motornih vozila ili brzih cesta na mjestima na kojima počinje traka za usporenje vozila. Boja
podloge znaka određuje se prema vrsti ceste na koju se znakom upućuje. Za odredišta koja se nalaze na
cestama druge vrste upotrebljava se umetnuta podloga čija je boja određena posebnim propisom za
saobraćajnu signalizaciju.

Slika 8. Znakovi IV-10 IV-11 IV-12 IV-13

Znakovi obavijesti za vođenje saobraćaja u petom stepenu su:

Znak „potvrda pravca“ (IV-15) informira učesnike u saobraćaju o pravcu kojim se kreću nakon prolaska
. TEC – Traffic Engineering & Communications, God.5 – 2018 Vol 2.

raskrsnice. Znak sadrži nazive mjesta i udaljenost u kilometrima do tih mjesta. Položaj oznake broja ceste je
u sredini znaka iznad naziva mjesta, odnosno sa njegove lijeve strane. Na znaku može biti ispisano najviše tri
naziva naseljenih mjesta. Znak se postavlja na udaljenosti najviše 500 m od posljednjeg priključka
/raskrsnice). Boja podloge znaka određuje se prema vrsti ceste na koju se znak postavlja.

Slika 9. Znakovi IV-15 IV-15

4. ISTRAŽIVANJE PONAŠANJA VOZAČAU RASKRSNICAMA

Primjetno je da jedan veći broj vozača ne daje pokazivač pravca (smjera kretanja) kada skreće u raskrsnici
što jako zbunjuje ostale sudionike u saobraćaju, dovodi do konfuznih, rizičnih situacija i do saobraćajnih
nezgoda. Jedan broj, slobodno rečeno, bezobraznih vozača ulazi u raskrsnicu i blokira put drugima iako su
svjesni da ne mogu sigurno proći istu uz poštivanje pravila kretanja. Međusobni odnos sudionika u
saobraćaju prepoznaje se u načinu komuniciranja i sporazumijevanja, odnosno na nivou saobraćajne kulture.
Saobraćajni uslovi i različite situacije u saobraćaju utiču na ponašanje sudionika i njihov odnos prema
drugim učesnicima.Svjedoci smo velikih saobraćajnih gužvi u većim gradovima. Zbog navedenog smo izvršili
istraživanje ponašanja vozača na par raskrsnica u Sarajevu u tkz. popodnevnoj „špici“ kada ljudi odlaze sa
posla. Snimali smo, između ostalog,kada i kako vozači daju „pokazivač smjera“.

18
4.1. Istraživanje ponašanja vozača u raskrsnici „Cesta s prvenstvom prolaza u zavoju“

Posmatrali smo kretanja vozača u raskrsnici kad se kreću vozilom cestomsa pravom prvenstva prolaza koja
se pruža u: „desno“ ili „lijevo“. Raskrsnica jepravilno obilježena saobraćajnim znakom III-4„Cesta s
prvenstvom prolaza“ sa odgovarajućom dopunskom tablom V-34. Sporedni krakovi su također pravilno
obilježeni kako je to prikazano na slici 3. Određeni rezultati istraživanja su prikazani na slici 10.Ustanovljeno
je da čak 52 % vozača ne daje „pokazivač smjera“ kod skretanja, 5 % vozača daje „pokazivač smjera“ u zoni
skretanja (< 5 m), a 32 % vozača to radi na udaljenosti od 5 – 15 m. Samo 3 % vozača daje „pokazivač
smjera“ na udaljenosti > 30 m. Ovi podaci su zabrinjavajući i predstavljaju određeni alarm za djelovanje.

TEC – Traffic Engineering & Communications, God.5 – 2018 Vol 2.

Slika 10. Rezultati istraživanja davanja pokazivača smjera na raskrsnici sa prvenstvom prolaza

4.2. Istraživanje ponašanja vozačausemaforiziranoj raskrsnici

Snimalismo kretanja vozača na 3 semaforizirane raskrsnice ulica: Hamdije Čemerlića/Put Života/Halida

Kajtaza u Sarajevu. Rezultati istraživanja su prikazani na slici 11. Iz date tabele je vidljivo da 23 % vozača ne
daje „pokazivač smjera“ kod skretanja;26 % vozača daje „pokazivač smjera“ u zoni skretanja (< 5 m), a 34 %
vozača to radi na udaljenosti od 5 – 15 m. 11 % vozača daje „pokazivač smjera“ na udaljenosti15 – 30 m, a6
% vozača daje „pokazivač smjera“ na udaljenosti > 30 m.

Slika 11. Rezultati istraživanja davanja pokazivača smjera na semaforiziranoj raskrsnici

19
 4.3.Istraživanje ponašanja vozačauraskrsnicamasa kružnim tokom saobraćaja

Mnogim vozačima kružni tok saobraćaja je određena nepoznanica i mjesto gdje isti često čine greške.
Problem prolaska raskrsnicom s kružnim tokom saobraćaja evidentan je. Kružni tokovi se grade u cilju
povećanja sigurnosti saobraćaja, da bi se smanjio broj kolizionih tačaka kod sukobljavanja saobraćajnih
tokova u raskrsnici, te je kod istih smanjen rizik od sudara vozila i povećana je protočnost saobraćaja.
Rezultati istraživanja davanja pokazivača smjera na kružnimj raskrsnicama su dati na slici 12 ( P- pravilno, N
– nepravilno). Istraživanje je izvršeno u Sarajevu, Zenici i Tuzli.

Tip raskrsnice/ Buća Mostarsko Radakovo Siporeks

Otoka Jošanica Ukupno
pokazivač Potok raskršće - Zenica - Tuzla
P N P N P N P N P N P N P N
Ulaz

- - - - 92 8 89 11 - - - - 89 11

44 56 44 56 55 45 62 38 45 55 43 57 31 69
Izlaz

Izraženo u
procentima 56 % 56 % 26 % 24 % 55 % 57 % 40 %
(nepravilno)
Slika 12. Rezultati istraživanja davanja pokazivača smjera na kružnim raskrsnicama
. TEC – Traffic Engineering & Communications, God.5 – 2018 Vol 2.

Predmetno istraživanje je pokazalo da više od polovine snimljenih vozača (54%) ne daje pravovremeno ili
uopšte pokazivač smjera kod isključivanja iz kružne raskrsnice, a tim se značajno povećavaju vremenski
gubici vozila na ulazu u kružnu raskrsnicu, smanjuje se protok i kapacitet iste.
Sumirajući rezultate snimanja odvijanja saobraćaja u kružnim tokovima, a gledano kroz vozačkeaktivnosti
neposredno prije, kroz i na izlazu iz kružnog toka saobraćaja možemo reći da su najčešće pogreškevozača:
- Neprilagođena brzina kretanja prije kružnog toka usporava kretanje vozila u kružnom toku.
Značajan broj vozača misli da će se brzim ulaskom u kružni tok "uvaliti" ispred onih koji su već u
njemu;
- Nepravilna upotreba pokazivača smjera. Ima vozača koji znaju obići i gotovo čitav kružni tok sa
uključenim žmigavcem, unoseći konfuziju među ostale učesnike saobraćaja koji ne znaju kada će se
automobil isključiti iz toka;
- Pogrešan odabir vozne trake i ne slijeđenje „polukružne“ putanje kretanja;
- Pogrešno mjesto prestrojavanja - križanje s vozilom u traci pored. To se najčešće dešava kad se
vozač isključuje iz lijeve trake, a ne vodi računa da vozilo u desnoj traci nastavlja pravo ili je pak u
skretanju (ako je samo jedna isključna traka na izlaznom kraku).

ZAKLJUČAK

Na našim cestama je sve veći broj vozila. Propusna moć postojećih raskrsnica posebno u gradskim sredinama
postaje nedovoljna, stvaraju se uska grla. Tokom upravljanja vozilom vozač treba pravovremeno i tačno
reagovati. Veoma je bitno blagovremeno dati pokazivač smjera. Vozač će pravovremeno reagovati ako
predviđa moguće opasnosti i donosi pravilne odluke o načinu reagovanja. Svaka nepravovremeno donešena
odluka o načinu postupanja u pravilu uvijek predstavlja rizik jer se produžava vrijeme za pravovremeno
postupanje. Ako vozač, bez obzira na ispravnost odluke, pravovremeno reaguje ostavlja dovoljno vremena i
ostalim učesnicima u saobraćaju za ispravnu reakciju na njegovu moguću pogrešku. Prekasno reagovanje
zahtjeva nagle i nepredvidive radnje vozilom, što je uvijek opasno i rizično. Solidarnost, međusobno
uvažavanje te procjena ponašanja sudionika u saobraćaju važni su preduslovi za sigurno sudjelovanje u
saobraćaju.

U radu su prikazane najčešće greške koje vozači prave u BiH kod vožnje raskrsnicama, sa osvrtom na
pravovremeno davanje „pokazivača smjera“, a u cilju povećanja protoka i sigurnosti datih raskrsnica. Rad je

20
imao za cilj da se ukaže na postojeće probleme odvijanja saobraćaja u raskrsnicama sa aspekta planiranja
vožnje, davanja pokazivača smjera kretanja, da bude štivo za edukaciju vozača, instruktora i predavača
teoretske nastave u autoškolama, da skrene pažnju projektantima/upravljačima ceste na pravilan izbor
signalizacije koja upravlja saobraćajem u raskrsnicama

LITERATURA:
1. Čakar, Karičić, Sultanić, Boračić, (2017), KAKO VOZIMO U RASKRSNICI S KRUŽNIM TOKOM SAOBRAĆAJA, 5. BH kongres o
cestama, Sarajevo;
2. www.sigurno-voziti.net

TEC – Traffic Engineering & Communications, God.5 – 2018 Vol 2.

21