PRIMARNA I SEKUNDARNA

PRODUKCIJA U BIOCENOZI

Studenti: Faris Aslani, Berina Amidžić

 UVOD
• Primarna proizvodnja ili primarna produkcija predstavlja stopu kojom autotrofni
organizmi proizvode biomasu u obliku organske tvari.
• Gotovo se sav život na Zemlji izravno ili neizravno oslanja na primarnu proizvodnju.
• Organizmi odgovorni za primarnu proizvodnju poznati su kao primarni proizvođači ili
autotrofi i čine bazu lanca ishrane.
• U kopnenim ekoregionima to su uglavnom biljke, dok u vodenim ekoregionima u ovoj ulozi
prevladavaju alge.
• Ekolozi primarnu proizvodnju razlikuju ili kao neto ili kao bruto, prva obračunava gubitke u
procesima poput staničnog disanja, a druga ne.
• Ukupna (GPP) primarna produkcija je
količina hemijske energije, tipično izražena kao
ugljična biomasa, koju primarni proizvođači
stvaraju u određenom vremenskom razdoblju. 
• Neto (NPP) primarna produkcija je stopa
kojom svi autotrofi u biocenozi proizvode neto
korisnu hemijsku energiju. Jednaka je razlici
između brzine kojom biljke u biocenozi
proizvode korisnu hemijsku energiju i brzine
kojom koriste dio te energije tijekom disanja.
• Neto produkcija biocenoze je stopa skladištenja
organske tvari koju ne koriste heterotrofi (neto
primarna produkcija – potrošnja heterotrofa)
tijekom sezone rasta ili godine.
 EKOLOŠKA UČINKOVITOST
 Ekološka učinkovitost je koeficijent korištenja tvari i energije kao hrane na
pojedinim trofičkim nivoima. Odnosno, prikazuje odnose između protoka
energije duž različitih dijelova lanca ishrane, izražava se u %.
• Izražava se kod producenata:
▪ odnosom apsorbirane i ukupne količina sunčeve energije
▪ odnosom rasta biljaka i stvorenih ugljikohidrata
▪ odnosom stvorenih ugljikohidrata i apsorbirane svjetlosti.
• Potrošači: odnosom vlastitog rasta i asimilirane hrane
 PRIMJER
• Stupanj korištenja energije veći je na višim trofičkim stupnjevima.
• Kopnene zelene biljke vežu 1% do 2% ukupne sunčeve svjetlosti u fotosintezi.
kulture kukuruza 1,6%
planktonske alge 0,1 - 0,4%

• Za neto produkciju 1kg tjelesne mase goveda potrebno je  40kg biljne hrane, 2,5% hrane
je upotrebljeno za biosinteze, ostalo je utrošeno u procesima disanja.

• Ribe za 1kg tjelesne mase potrebno je  5-6 kg hrane životinjskog porijekla, efikasnost
korištenja hrane za neto produkciju riba iznosi 16 do 20%.
 MJERENJE PRIMARNE
PRODUKCIJE
• Mjerenje toka energije kroz trofičke stupnjeve:
1. Metoda žetve
- mjerenje producirane biljne biomase na kraju vegetacijskog
razdoblja
- poljoprivredne kulture: stopa produkcije u vrijeme sjetve
(0)  žetva (maksimum)
- predstavlja neto biljnu produkciju.
• 2. Metoda mjerenja utroška hranjivih tvari
• - utrošak hranjivih soli dušika i fosfora kao mjera primarne produkcije.
3. Mjerenje produkcije kisika
- u procesu fotosinteze između producirane organske tvari i
oslobođenog kisika postoji određeni odnos, stopa produkcije
kisika (biljke) osnova je za utvrđivanje primarne bruto produkcije
- primjenjuje se u vodenim sistemima (jezera, mora).

4. Mjerenje utroška kisika

- u vodi dubljih jezera kisik se troši procesom disanja i razlaganja
uginule organske tvari
- količina utrošenog kisika u jedinici vremena razmjerna je
produkciji te se može izračunati stopa neto produkcije čitavog
vodenog sistema.
 KOPNENI PRIMARNI PROIZVOĐAČI
• Na kopnu gotovo svu primarnu proizvodnju sada vrše vaskularne biljke, a mali dio dolazi od
algi i nevaskularnih biljaka poput mahovina i jetrenjarki.
• Prije evolucije vaskularnih biljaka, nevaskularne biljke vjerojatno su igrale značajniju ulogu.
• Primarna proizvodnja na kopnu funkcija je mnogih čimbenika, ali uglavnom lokalne
hidrologije i temperature.
• Iako biljke pokrivaju veći dio Zemljine površine, dok je njihovo prisustvo snažno umanjeno
tamo gdje su temperature prekomjerne ili gdje izostaju neophodni biljni resursi (uglavnom
voda), poput pustinja ili polarnih područja.
 PRIMARNI PRODUCENTI MORA I
OKEANA
• Za razliku od kopnenih ekosistema, većinu primarne proizvodnje u oceanu provode
slobodnoživući mikroskopski organizmi zvani fitoplanktoni.
• Veći autotrofi, poput morskih trava i makroalgi (morskih algi), uglavnom su ograničeni na
primorje i susjedne plitke vode, gdje se mogu vezati za podlogu, ali i dalje u fotičkoj zoni.
• Postoje iznimke, poput Sargassuma, ali velika većina slobodno plutajuće proizvodnje odvija
se unutar mikroskopskih organizama.
 MJERENJE PRIMARNE
PRODUKCIJE U VODENIM
EKOREGIONIMA
• U vodenim sredinama primarna proizvodnja obično se mjeri pomoću jedne od šest glavnih
tehnika:
• varijacije u koncentraciji kisika u zatvorenoj boci (razvili Gaarder i Gran 1927.)
• ugradnja anorganskog ugljika-14 (14C u obliku natrijevog bikarbonata) u organsku tvar
• Stabilni izotopi kisika (16O, 18O i 17O)
• kinetika fluorescencije (tehnika je i dalje tema istraživanja)
• Stabilni izotopi ugljika (12C i 13C)
• Odnosi kisika / argona
SEKUNDARNA
PRODUKCIJA U
BIOCENOZI
• Sekundarna proizvodnja predstavlja stvaranje žive mase heterotrofne populacije ili grupe
populacija tokom određenog vremenskog perioda
• To je heterotrofni ekvivalent neto primarne proizvodnje od autotrofa
• Sekundarna proizvodnja može predstavljati stvaranje mase za čitav trofički nivo
• Životinjska proizvodnja gotovo se uvijek mjeri na nivou populacije, bez obzira na to
uzima li se u obzir pojedinačna populacija, grupa populacija ili čitav trofički nivo
• Ako se želi izmjeriti proizvodnja cijelog trofičnog nivoa, mora se zbrojiti proizvodnja
svih populacija unutar tog nivoa, ili barem onih glavnih.
• Proizvodnja ne-životinjskih heterotrofa tipično se procjenjuje za sve populacije
istovremeno, kao što je uključivanje radioaktivno obilježenog leucina (za bakterije)
• Sekundarna proizvodnja se kroz historiju gledala u kontekstu protoka
energije kroz trofičke nivoe (npr. Odum 1971)
• Rane studije protoka energije koristile su energetske mjere
• Većina današnjih procjena proizvodnje, bilo da se radi o primarnim
proizvođačima (autotrofi) ili sekundarnim proizvođačima (heterotrofi),
izražene su kao masa (grami ugljenika ili grami suve mase)
• Iako se jedinice populacijske biomase često prikazuju kao grami / m2,
tipična jedinica za sekundarnu proizvodnju uključuje vrijeme (npr.
Grami m-2 godina-1, grami m-2 sedmica-1)
• Odavno je prepoznato da se sva hrana koju pojedinac pojede ne pretvori
u novu životinjsku masu
• Uzmimo za primjer puža
• Samo se dio progutanog materijala (I) asimilira (A) iz probavnog trakta;
ostatak prolazi u obliku fekalija (F).
• Od asimiliranog materijala, samo djelić doprinosi rastu mase pojedinca
ili reprodukciji - što u konačnici predstavlja proizvodnju (P)
• Većina ostatka koristi se za disanje (R).
• Mali dio energije gubi se pri izlučivanju, ali se obično zanemaruje u
takvim energetskim proračunima
• Jednostavne jednačine koriste se za ilustraciju unesene energije, kao što
je I = R + P + F. Alternativno, proizvodnja je P = I - F - R
Dijagram toka energije u populaciji puževa
• Većina dijagrama protoka energije pokazuju kako proizvodnja prelazi s jednog trofičnog nivoa
na drugi
• U stvarnosti, međutim, proizvodnja je proces rasta koji prvo mora dodati masu jedinki prije
nego što se može potrošiti u procesu prelijevanja do grabežljivca ili sljedećeg trofičnog nivoa
• Dakle, to je proces u dva koraka: pojedinačni rast prvo stvara novu populacijsku biomasu, a
zatim dio biomase teče na sljedeću razinu kao dio jedinki koje troše grabežljivci.
• Široko cijenjenje sekundarne proizvodnje pojavilo se 1960-ih uspostavljanjem Međunarodnog
biološkog programa (IBP)
• Glavni fokus IBP-a bio je kvantificirati protok energije kroz trofičke nivoe u različitim
ekosustavima, kako vodenim tako i kopnenim, širom svijeta
METOD MJERENJA SEKUNDARNE PROIZVODNJE
• Metode proizvodnje koje je najjednostavnije razumjeti su uzorkovanja na terenu u kojima se
jedna dobna skupina prati od rođenja kroz vrijeme
• Nakon izlijeganja populacije, kroz ostatak životnog ciklusa ove generacije javljaju se samo
smrtnost (pad broja) i pojedinačni rast (porast mase)
• Ako se kvantitativno uzorkuje populacija u redovitim intervalima, proizvodnja između
svakog intervala izračunava se na temelju gustoće naseljenosti i pojedinačne mase
Proračun sekundarne proizvodnje uzorkovanjem kohorte