Wikipedia

Biljke

Biljke su uglavnom višećelijske, pretežno fotosintetske eukariote carstva Plantae. Historijski gledano, biljke su tretirane kao jedno od dva carstva, uključujući sva živa bića koja nisu životinje, a sve alge i gljive tretirane su kao biljke. Međutim, sve današnje definicije Plantae, isključuju gljive i neke alge, kao i prokariote (archaea i bakterije). Po jednoj definiciji, biljke tvore kladus Viridiplantae (latinski naziv za "zelene biljke"), grupu koja uključuje cvjetnice, četinare i ostale golosjemenjače, paprati i nihove srodnike, jetrenjače, mahovine i zelene alge, ali isključuju crvene i smeđe alge.

Biljke
Raspon fosila: Mezoproterozoik → Sadašnjost
Sistematika
CarstvoPlantae
Haeckel, 1866
Naddivizije
Sinonimi
  • Viridiplantae Cavalier-Smith 1981[1]
  • Chlorobionta Jeffrey 1982, emend. Bremer 1985, emend. Lewis and McCourt 2004[2]
  • Chlorobiota Kenrick and Crane 1997[3]
  • Chloroplastida Adl et al., 2005 [4]
  • Phyta Barkley 1939 emend. Holt & Uidica 2007
  • Cormophyta Endlicher, 1836
  • Cormobionta Rothmaler, 1948
  • Euplanta Barkley, 1949
  • Telomobionta Takhtajan, 1964
  • Embryobionta Cronquist et al., 1966
  • Metaphyta Whittaker, 1969

Zelene biljke većinu energije dobijaju iz sunčeve svjetlosti putem fotosinteze u primarnim hloroplastima koji su izvedeni iz endosimbioze sa cijanobakterijama. Njihovi hloroplasti sadrže hlorofile a i b, što im daje karakterističnu zelenu boju. Neke biljke su paraziti ili mikotrofi i izgubile su sposobnost proizvodnje normalnih količina hlorofila ili fotosinteze. Za biljke su karakteristične seksualna reprodukcija i smjena generacija, mada je aseksualna reprodukcija također česta.

Postoji oko 320.000 vrsta biljaka, od kojih velika većina, otprilike 260-290 hiljada, proizvode sjeme.[5] Zelene biljke daju značajan doprinos ukupnoj količini svjetskog molekulskog kisika,[6] > i su osnova većine ekosistema na Zemlji. Biljke koje proizvode zrna, voće i povrće također čine osnovnu ljudsku hranu i bile su pripitomljavane hiljadama godina. Imaju i mnogo drugih namjena, kao ukrasi, građevinski materijali, materijal za pisanje i, u velikoj raznolikosti, bile su izvor lijekova i psihoakrivnih suopstanci. Nauka o biljakama poznata je pod nazivom botanika, jedna od bioloških nauka.

Definicija

uredi

Sva živa bića uobičajeno su bila svrstana u jednu od dvije grupe, biljke i životinje. Ova klasifikacija može datirati od Aristotela (384 – 322 p. n. e.), koji je napravio razliku između biljaka koje se uglavnom ne kreću i životinja koje su često kreću pri za hvatanju hrane. Mnogo kasnije, kada je Linnaeus (1707–1778) stvorio osnovu modernog sistema naučne klasifikacije, ove dvije grupe postale su carstva Vegetabilia (kasnije Metaphyta ili Plantae) i Animalia (naziva se i Metazoa). Od tada, postalo je jasno da je biljno carstvo, kao što je bilo prvobitno definirano, uključivalo nekoliko nepovezanih skupina, a gljive i nekoliko skupina algi uklonjene su u nova carstva. Međutim, ti se organizmi još uvijek često smatraju biljkama, posebno u popularnim kontekstima.

Termin "biljka" općenito podrazumijeva posjedovanje sljedećih osobina:

  • višećelijsku organizaciju,
  • ćelijske zidovi koji sadrže celulozu, te
  • sposobnost fotosinteze u primarnim hloroplastima.[7][8]

Kada se naziv Plantae ili biljke primjenjuje na određenu grupu organizama ili takson, obično se odnosi na jedan od četiri pojma. Od najmanje do sveobuhvatnog, ove četiri grupe su:

Ime(na) Smisao Opis
Kopnene biljke, poznate kao Embryophyta Biljke u najužem smislu (sensu strictissimo) Biljke u užem smislu uključiju jetrenjače, rošćiće, mahovine i vaskularne biljke, kao i fosilne one slične ovim grupama (npr.Metaphyta) Whittaker, 1969,[9] Plantae Margulis, 1971[10]).
Zelene biljke, poznate i kao Viridiplantae, Viridiphyta, Chlorobionta ili Chloroplastida Biljke u užem smislu Biljke u užem smislu uključuju zelene alge i kopnene biljke, koje su od njih i nastale, uključujući i primitivne kamenjarke, pramahovine. Odnosi između biljnih grupa još se uvijek usaglašavaju, a imena koja im se daju znatno se razlikuju. Kladus Viridiplantae obuhvata grupu organizama koji ćelijskim zidovima imaju celulozu s hlorofilima a i b i imaju [ [plastid]]e sa samo dvije membrane, a koji su sposobni za fotosintezeu i skladištenja škroba. Ovaj kladus je glavni predmet ovog članka (npr., Plantae Copeland, 1956[11]).
Archaeplastida, poznata i pod nazivom Plastida ili Primoplantae Plantae sensu lato Plantae u širem smislu obuhvataju gorepomenute zelene biljke, crvene alge (Rhodophyta) žute alge (Glaucophyta) koje skladište tzv.floridski skrob izvan plastida, u citoplazmi. Ovaj kladus uključuje sve organizme koji su prije mnogo godina pastide stekli kao primarne hloroplaste direktnood cijanobakterija (npr. Plantae Cavalier-Smith, 1981[12]).
Stare definicije biljaka (zastarjele) Plantae sensu amplo Biljke u najširem smislu odnosi se na starije, zastarjele klasifikacije u koje se stavljaju različite alge, gljive i bakterije (npr., Plantae ili Vegetabilia Linnaeus,[13] Plantae Haeckel 1866,[14] Metaphyta Haeckel, 1894,[15] Plantae Whittaker, 1969[9]).

(Prema raznim izvorima)[16][17][18][19][20][21][22] Oni koji su nazvani "biljkama", u kladogramu su podebljani (neke manje grupe su izostavljene)

Archaeplastida + Cryptista 
 
 

Rhodophyta (crvene alge)

 
 

Rhodelphidia (predatorske)

 
 

Picozoa

 
 
 
 

Glaucophyta (glaukofitne alge)

 
Zelene biljke
 
 

Mesostigmatophyceae

 
 
 

Chlorokybophyceae

 
 

Spirotaenia

 
 
 
 
 

Chlorophyta

 
Streptophyta
 

Charales (stoneworts)

 
 

Kopnene biljke ili Embryophyta

 
 
 
 
 
 

Cryptista

 
 

Način na koji se kombiniraju i imenuju grupe zelenih algi znatno se razlikuje između autora.

Pregled

uredi

Aristotel je podijelio sve žive stvari na biljke, koje se ne miču ili imaju osjetljive organe, i životinje. U sistemu podjele po Linnaeusu oni postaju: biljke - carstvo Vegetabilia (kasnije Plantae) i životinje - Animalia. Nakon toga postalo je jasno da carstvo Plantae sadrži nekoliko međusobno povezanih grupa zajedno s gljivama i nekoliko vrsta algi koje su uvrštene u novo carstvo. Bez obzira na to, one se i dalje često smatraju biljkama u mnogim kontekstima. Doduše, svaki pokušaj da se smjesti biljke u samostalnu grupu doživio je neuspjeh, zbog toga što su biljke nejasno definisane prema pravilima koje postavlja moderna klasifikacija (sistematika).

Embriofite

uredi

Najpoznatija višećelijska vrsta biljaka su embriofiti. Ona uključuje vaskularne biljke, cjelinu biljaka koje imaju lišće, stabljike i korijenje. Isto tako uključuje i nekoliko biljaka koje su u njihovom bliskom srodstvu, često ih nazivamo briofiti. Sve ove biljke imaju komplekse ćelija sa zidovima ćelija sastavljenim od celuloze, i većina od njih crpi svoju energiju pomoću procesa fotosinteze, pritom koristeći sunčevu svjetlost i ugljik dioksid za sintezu. Preko 300 vrsta biljaka ne vrše fotosintezu, ali te biljke su paraziti na drugim vrstama biljaka koje se služe fotosintezom. Biljke su nastale od zelenih algi, od kojih su evoluirale tako da su razvile specijalne reproduktivne organe zaštićene od nereprodukcije tkiva. Vrsta briofiti se prvi pojavila u doba ranog paleozoika. Vrsta može preživjeti samo gdje je vlaga dostupna većinu vremena, iako mnoge vrste tolerišu i vrijeme suše. Mnoge vrste briofita ostaju male kroz svoj životni vijek. Vaskularne biljke imaju takav broj prilagodbi koji im je omogućio savladati ograničenja koje ima vrsta briofiti. To uključuje dobar otpor suši i vaskularno tkivo koje transportuje vodu kroz organizam. Sjeme nekih biljaka može preživjeti ekstremne vremenske uvjete i razmnožavati se u njima.

Gljive i alge

uredi

Alge označavaju nekoliko različitih grupa organizama koji crpe energiju kroz proces fotosinteze. One nisu smještene u carstvo Plantae. Postoje i druge vrste algi koje uključuju i jednoćelijske organizme koji se sastoje od ćelija bez različitog tkiva. Embriofiti su potekli od zelenih algi. S nekoliko izuzetaka između zelenih algi, sve među njima imaju zidove ćelija koje sadrže celulozu i hloroplaste koji sadrže hlorofil "a" i "b" i tako crpe snagu. Hloroplasti zelenih algi su okruženi s dvije membrane, što sugeriše da su potekle direktno od cijanobakterija.

Isto tako je i s crvenim algama, i za dvije grupe se vjeruje da imaju zajedničko porijeklo. Suprotno tome, mnogo drugih algi ima hloroplaste s tri ili četiri membrane. One nisu u bliskom srodstvu sa zelenim algama. Zasebno sticanje hloroplasta je simbol zelenih i crvenih algi. Za razliku od embriofita i algi, gljive ne vrše fotosintezu, ali one nabavljaju svoju hranu sastavljanjem i apsorpcijom tvari iz svoje okoline. Nisu u rodu s nijednom vrstom koja vrši fotosintezu, ali su zato usko povezane sa životinjama.

Razvoj

uredi

Kroz proces fotosinteze, biljke koriste Sunčevu energiju da iz zraka pretvore ugljikov dioksid u jednostavni šećer. Taj šećer se tada koristi kao materijal za gradnju i formu komponenti biljke. Biljke se pouzdaju u tlo kao glavni izvor vode, no isto tako pokušavaju se domoći dušika, fosfora i drugih važnih hranljivih tvari.

Neke vrste biljaka koriste specijalnu odbranu kao trn ili bodlje, npr. kupine. Po životnom vijeku biljke se dijele u tri grupe:

  1. jednogodišnje biljke - žive i razmnožavaju se kroz razdoblje od jedne godine
  2. dvogodišnje biljke - žive kroz razdoblje od dvije godine, većinom se razmnožavaju u prvoj godini
  3. trajnice - žive više od dvije godine i nastavljaju se razmnožavati tokom godina

Među vaskularnim biljkama u trajnice se ubraja crnogorično drvo (zimzelen - naziv za biljke koje zadržavaju svoje lišće tokom cijele godine), i bjelogorično drvo (listopadno - biljke koje gube listove u nekim dijelovima godine). U mjestima gdje vlada umjerena i sjeverna klima one većinom gube listove zimi, a mnoge tropske biljke gube svoje listove za vrijeme sušne sezone.

Raznolikost

uredi

Tabela u nastavku prikazuje procjene broja vrsta različitih taksona zelenih biljaka (Viridiplantae). To sugerira da postoji oko 300.000 vrsta živih viridiplanta, od kojih su 85–90% cvjetnice. (Napomena: budući da su iz različitih izvora i različitih datuma, oni nisu nužno uporedivi, kao i sve brojnosti vrsta, a u nekim su slučajevima podložni određenom nivou nesigurnosti.)

Raznolikost kategorija današnjih zelenih biljki (Viridiplantae)
Neformalna grupa Naziv kategorije Uobičajeni naziv Broj sadašnjih vrsta Približni broj u neformalnoj grupi
Zelene alge Chlorophyta Zelene alge (Chlorophyta) 3,800–4,300 [23][24] 8,500

(6,600–10,300)

Charophyta Zelene alge (Dezmide i kamene paprati) 2.800–6.000 [25][26]
Bryophyte Marchantiophyta Jetrenjače 6.000–8.000 [27] 19.000

(18.100–20.200)

Anthocerotophyta Šiljate mahovine 100–200 [28]
Bryophyta Mahovine 12.000 [29]
Pteridophyte Lycopodiophyta Klupske mahovine 1.200 [30] 12.000

(12.200)

Pteridophyta Prave paprati, paprati sa sporama, preslice 11.000 [30]
Sjemenjače Cycadophyta Cycade 160 [31] 260.000

(259.511)

Ginkgophyta Ginkgo 1 [32]
Pinophyta Konifere 630 [30]
Gnetophyta Gnetophyta 70 [30]
Magnoliophyta Cvjetnice 258,650 [33]

Imenovanje biljaka reguliše Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka i Međunarodni kodeks nomenklature kultiviranih biljaka (vidi taksonomija kultiviranih biljaka).

Evolucija

uredi

Evolucija biljaka rezultirala je povećanjem nivoa složenosti, od najranijih praalgi uvidu prostirke preko Bryophyta , Lycopoda, paprati do današnjih složenih golosjemenjača i angiospermi. Biljke u svim tim skupinama nastavljaju napredovati, posebno u okruženjima u kojima su evoluirale.

Nakupine algi formirale su se na Zemlji prije oko 1.200 miliona godina, ali najraniji fosili potiču tek iz ordovicija, prije oko 450 miliona, kada suse pojavile kopnene biljke. .[34] Međutim, novi dokazi iz istraživanja omjera izotopa ugljika u pretkambrijskim stijenama sugeriraju da su se složene fotosintetske biljke na Zemlji razvile prije preko 1000 miliona godina.[35] Više od jednog stoljeća pretpostavljalo se da su preci kopnenih biljaka evoluirali u vodenom okruženju, a zatim se prilagodili životu na kopnu, što je ideja botaničara Fredericka Orpena Bowera u knjizi iz 1908. “Porijeklo kopnene flore” (The Origin of a Land Flora). Nedavno alternativno gledište, potkrijepljeno genetsičim dokazima, jest da su evoluirale iz kopnenih jednoćelijskih algi,[36] Primitivne biljke na kopnu počele su se diverzificirati u kasnom silurskom periodu, prije oko 420 miliona godina, a rezultati njihove diverzifikacije prikazani su u znakovitim detaljima u ranom devonskom fosilnom sastavu iz Rhynie chert. Ova černja sačuvala je rane biljke sa ćelijskim detaljima, okamenjenim u vulkanskim izvorima. Do sredine devоnskog perioda prisutna je većina karakteristika koje su danas prepoznate kod biljki, uključujući korijenje, lišće i sekundarno drvo, a do kasnih devоnskih vremena evoluiralo je i sjeme.[37] Kasnodevоnske biljke su tako postigle stupanj sofisticiranosti koji im je omogućavao formiranje šuma visokih stabala. Evolucijske inovacije nastavile su se u karbonu i kasnijim geološkim periodima i traju i danas. Većina biljnih grupa bila je relativno netaknuta događajem Permo-trijaskim izumiranjem, iako su se strukture zajednica promijenile. Ovo je možda bio pokretač evolucije cvjetnica u trijasu (prije ~ 200 miliona godina), koje su eksplodirale u kredi i tercijaru. Poslednja velika grupa biljaka koja se razvijala bile su trave, koje su od oko prije 40 miliona godina postale važne u srednjem tercijaru. Trave, kao i mnoge druge grupe, razvile su nove mehanizme metabolizma kako bi preživjele niske koncentracije CO2 i tople, suhe tropske uslove tokom posljednjih 10 miliona godina.

U 1997., Kenrick i Crane, predložili su filogenetsko stablo biljaka,[38] kako slijedi, s izmjenama za Pteridophyta, prema Smith et al.[39] Prasinophyceae su skup parafiletske skupine ranih divergentnih loza zelenih algi, ali se tretiraju kao grupa izvan Chlorophyta, alikasniji autori nisu slijedili ovu sugestiju.

 
 

Prasinophyceae (Micromonade)

 
 
Streptobionta
 
Embryophyta
 
Stomatophyta
 
Polysporangiophyte
 
Tracheophyta
Eutracheophyta
Euphyllophytina
Lignophyta
 

Spermatophytas (Sjemenjače)

 
 

Progymnospermophyta †

 
 
Pteridophyta
 
 

Pteridopsida (prave paprati)

 
 

Marattiopsida

 
 

Equisetopsida (preslice)

 
 

Psilotopsida (paprati sa sporama, gujini jezici)

 
 

Cladoxylopsida †

 
 
 
 
Lycophytina
 

Lycopodiophyta

 
 

Zosterophyllophyta †

 
 
 
 

Rhyniophyta †

 
 
 
 

Aglaophyton †

 
 

Horneophytopsida †

 
 
 
 

Bryophyta (Mahovine)

 
 

Anthocerotophyta (Roškaste mahovine)

 
 
 
 

Marchantiophyta (Jetrenjače)

 
 
 
 

Charophyta

 
 
 
 
Chlorophyta
 
 

Trebouxiophyceae (Pleurastrophyceae)

 
 

Chlorophyceae

 
 
 

Ulvophyceae

 
 
 
 

Slijedi novija predložena klasifikacija, prema Leliaert et al. 2011[40] modifiirana prema Silar 2016[20][21][41][42] for the green algae clades and Novíkov & Barabaš-Krasni 2015[43] for the land plants clade. Notice that the Prasinophyceae are here placed inside the Chlorophyta.

Šablon:Barlabel

Kasnije je predložena filogenija zasnovana na genima i transkriptomima 1.153 biljne vrste.[44] Smještanje skupina algi podržava filogenije koje se temelje na genima iz Mesostigmatophyceae i Chlorokybophyceae, koji su od tada sekvencionirani.[45][46] Klasifikaciju Bryophyta podržavaju i Puttick et al. 2018,[47] i filogenije koje uključuju genome šiljatih mahovina koje su od tada sekvencirane.[48][49]

 
 

Rhodophyta

 
 
 

Glaucophyte

 
Viridiplantae
 

Chlorophyta

 
 
 

Prasinococcales

 
 

 

 
 
 
 

Mesostigmatophyceae

 
 
 

Chlorokybophyceae

 
 

Spirotaenia

 
 
 
 
 

Klebsormidiales

 
 
 

Chara

 
 
 

Coleochaetophyceae

 
 
 

Zygnematophyceae

 
 
 
Bryophyta
 

Preridophyta

 
 
 

Marchantiophyta

 
 

Mahovine

 
 
 
 
 
 

Lycophyte

 
 
 

Paprati

 
Spermatophyte
 

Gymnosperme

 
 

Angiosperme

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Šablon:Clade labels
 

Fosili

uredi

Okamine biljaka uključuju korijenje, drvo, listove, sjeme, plodove, polen, spore i ćilibar (smola nastala fosilizacijom biljke). Okamine biljaka su zabilježene u zemlji, riječnim naslagama i u talogu mora. Pelud, spore i alge su korištene za određivanje vremena iz kojeg naslage taloga potiču. Ostaci fosila biljaka nisu uobičajeni kao fosili životinja, iako su fosili biljaka nađeni u obilju širom svijeta. Stariji fosili nekadašnjih biljaka pokazuju pojedine ćelije unutar tkiva biljke. Devonski period pokazuje evoluciju za koju mnogi vjeruju da opisuje prvo savremeno stablo Archaeopteris.

Ugalj je ostatak okamine biljke, u njemu se vidi detaljna struktura fosilizirane biljke. Ostaci fosila iz vremena mezozoika, crnogorična drva, korijenje, stabljike i grane, mogu se u izobilju naći u jezerima i priobalnom području uz stijene. Najčešće su to palme i hrastovi.

Klasifikacija

uredi

Danas se pod biljkama podrazumijevaju primarno fotoautotrofni, višećelijski organizmi sa specifičnim tipom vegetativnih ćelija i prisustvom tkiva, ali i srodni organizmi koji posjeduju plastide, a ranije su grupisani u alge. Prema klasifikaciji koja je predložena[nedostaje referenca], u okviru carstva Archaeplastida se nalazi podcarstvo biljaka u okviru koga razlikuju tri infracarstva: Embryophyta, Chloroplantae i Charoplantae. Prema tradicionalnom shvatanju samo prvo infracarstvo obuhvata više, odnosno kopnene biljke, a druge dvije grupe obuhvataju zelene i harofitne alge.[nedostaje referenca]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Cavalier-Smith, T. (1981). "Eukaryote kingdoms: Seven or nine?". BioSystems. 14 (3–4): 461–481. doi:10.1016/0303-2647(81)90050-2. PMID 7337818.
  2. ^ Lewis, L.A.; McCourt, R.M. (2004). "Green algae and the origin of land plants". American Journal of Botany. 91 (10): 1535–1556. doi:10.3732/ajb.91.10.1535. PMID 21652308.
  3. ^ Kenrick, Paul; Crane, Peter R. (1997). The origin and early diversification of land plants: A cladistic study. Washington, D.C.: Smithsonian Institution Press. ISBN 978-1-56098-730-7.
  4. ^ Adl, S.M. et al. (2005). "The new higher level classification of eukaryotes with emphasis on the taxonomy of protists". Journal of Eukaryote Microbiology. 52 (5): 399–451. doi:10.1111/j.1550-7408.2005.00053.x. PMID 16248873.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  5. ^ "Numbers of threatened species by major groups of organisms (1996–2010)" (PDF). International Union for Conservation of Nature. 11. 3. 2010. Arhivirano s originala (PDF), 21. 7. 2011. Pristupljeno 27. 4. 2011. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)
  6. ^ Field, C.B.; Behrenfeld, M.J.; Randerson, J.T.; Falkowski, P. (1998). "Primary production of the biosphere: Integrating terrestrial and oceanic components". Science]]. 281 (5374): 237–240. Bibcode:1998Sci...281..237F. doi:10.1126/science.281.5374.237. PMID 9657713. Arhivirano s originala, 25. 9. 2018. Pristupljeno 10. 9. 2018.
  7. ^ "plant[2] – Definition from the Merriam-Webster Online Dictionary". Arhivirano s originala, 19. 9. 2011. Pristupljeno 25. 3. 2009.
  8. ^ "plant (life form) -- Britannica Online Encyclopedia". Arhivirano s originala, 13. 3. 2009. Pristupljeno 25. 3. 2009. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)
  9. ^ a b Whittaker, R.H. (1969). "New concepts of kingdoms or organisms" (PDF). Science. 163 (3863): 150–160. Bibcode:1969Sci...163..150W. CiteSeerX 10.1.1.403.5430. doi:10.1126/science.163.3863.150. PMID 5762760. Arhivirano s originala (PDF), 17. 11. 2017. Pristupljeno 4. 11. 2014.
  10. ^ Margulis, L (1971). "Whittaker's five kingdoms of organisms: minor revisions suggested by considerations of the origin of mitosis". Evolution. 25 (1): 242–245. doi:10.2307/2406516. JSTOR 2406516. PMID 28562945.
  11. ^ Copeland, H.F. (1956). The Classification of Lower Organisms. Palo Alto: Pacific Books, p. 6, [1] Arhivirano 14. 10. 2014. na Wayback Machine.
  12. ^ Cavalier-Smith, T. (1981). "Eukaryote Kingdoms: Seven or Nine?". BioSystems. 14 (3–4): 461–481. doi:10.1016/0303-2647(81)90050-2. PMID 7337818.
  13. ^ Linnaeus, C. (1751). Philosophia botanica Arhivirano 23. 6. 2016. na Wayback Machine, 1st ed., p. 37.
  14. ^ Haeckel, E. (1866). Generale Morphologie der Organismen. Berlin: Verlag von Georg Reimer. str. vol. 1: i–xxxii, 1–574, pls I–II, vol. 2: i–clx, 1–462, pls I–VIII.
  15. ^ Haeckel, E. (1894). Die systematische Phylogenie Arhivirano 27. 4. 2016. na Wayback Machine.
  16. ^ Rogozin, I.B.; Basu, M.K.; Csürös, M.; Koonin, E.V. (2009), "Analysis of Rare Genomic Changes Does Not Support the Unikont–Bikont Phylogeny and Suggests Cyanobacterial Symbiosis as the Point of Primary Radiation of Eukaryotes", Genome Biology and Evolution, 1: 99–113, doi:10.1093/gbe/evp011, PMC 2817406, PMID 20333181 Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć) and Becker, B.; Marin, B. (2009), "Streptophyte algae and the origin of embryophytes", Annals of Botany, 103 (7): 999–1004, doi:10.1093/aob/mcp044, PMC 2707909, PMID 19273476 Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć); see also the slightly different cladogram in Lewis, Louise A.; McCourt, R.M. (2004), "Green algae and the origin of land plants", Am. J. Bot., 91 (10): 1535–1556, doi:10.3732/ajb.91.10.1535, PMID 21652308 Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  17. ^ Parfrey, Laura Wegener; Lahr, Daniel J.G.; Knoll, Andrew H.; Katz, Laura A. (16. 8. 2011). "Estimating the timing of early eukaryotic diversification with multigene molecular clocks". Proceedings of the National Academy of Sciences. 108 (33): 13624–13629. Bibcode:2011PNAS..10813624P. doi:10.1073/pnas.1110633108. PMC 3158185. PMID 21810989.
  18. ^ Derelle, Romain; Torruella, Guifré; Klimeš, Vladimír; Brinkmann, Henner; Kim, Eunsoo; Vlček, Čestmír; Lang, B. Franz; Eliáš, Marek (17. 2. 2015). "Bacterial proteins pinpoint a single eukaryotic root". Proceedings of the National Academy of Sciences. 112 (7): E693–E699. Bibcode:2015PNAS..112E.693D. doi:10.1073/pnas.1420657112. PMC 4343179. PMID 25646484.
  19. ^ Jackson, Christopher; Clayden, Susan; Reyes-Prieto, Adrian (1. 1. 2015). "The Glaucophyta: the blue-green plants in a nutshell". Acta Societatis Botanicorum Poloniae. 84 (2): 149–165. doi:10.5586/asbp.2015.020.
  20. ^ a b Sánchez-Baracaldo, Patricia; Raven, John A.; Pisani, Davide; Knoll, Andrew H. (12. 9. 2017). "Early photosynthetic eukaryotes inhabited low-salinity habitats". Proceedings of the National Academy of Sciences. 114 (37): E7737–E7745. doi:10.1073/pnas.1620089114. PMC 5603991. PMID 28808007.
  21. ^ a b Gitzendanner, Matthew A.; Soltis, Pamela S.; Wong, Gane K.-S.; Ruhfel, Brad R.; Soltis, Douglas E. (2018). "Plastid phylogenomic analysis of green plants: A billion years of evolutionary history". American Journal of Botany. 105 (3): 291–301. doi:10.1002/ajb2.1048. PMID 29603143.
  22. ^ Gawryluk, Ryan M. R.; Tikhonenkov, Denis V.; Hehenberger, Elisabeth; Husnik, Filip; Mylnikov, Alexander P.; Keeling, Patrick J. (8. 8. 2019). "Non-photosynthetic predators are sister to red algae". Nature (jezik: engleski). 572 (7768): 240–243. doi:10.1038/s41586-019-1398-6. ISSN 1476-4687. PMID 31316212.
  23. ^ Van den Hoek, C.; Mann, D.G.; & Jahns, H.M. 1995. Algae: An Introduction to Phycology. pp. 343, 350, 392, 413, 425, 439, & 448 (Cambridge: Cambridge University Press). ISBN 0-521-30419-9
  24. ^ Guiry, M.D.; Guiry, G.M. (2011), AlgaeBase : Chlorophyta, World-wide electronic publication, National University of Ireland, Galway, arhivirano s originala, 13. 9. 2019, pristupljeno 26. 7. 2011 Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  25. ^ Guiry, M.D.; Guiry, G.M. (2011), AlgaeBase : Charophyta, World-wide electronic publication, National University of Ireland, Galway, arhivirano s originala, 13. 9. 2019, pristupljeno 26. 7. 2011 Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  26. ^ Van den Hoek, C.; Mann, D.G.; & Jahns, H.M. 1995. Algae: An Introduction to Phycology. pp. 457, 463, & 476. (Cambridge: Cambridge University Press). ISBN 0-521-30419-9
  27. ^ Crandall-Stotler, Barbara & Stotler, Raymond E., 2000. "Morphology and classification of the Marchantiophyta". p. 21 in A. Jonathan Shaw & Bernard Goffinet (Eds.), Bryophyte Biology. (Cambridge: Cambridge University Press). ISBN 0-521-66097-1
  28. ^ Schuster, Rudolf M., The Hepaticae and Anthocerotae of North America, volume VI, pp. 712–713. (Chicago: Field Museum of Natural History, 1992). ISBN 0-914868-21-7.
  29. ^ Goffinet, Bernard; William R. Buck (2004). "Systematics of the Bryophyta (Mosses): From molecules to a revised classification". Monographs in Systematic Botany. 98: 205–239.
  30. ^ a b c d Raven, Peter H.; Evert, Ray F.; Eichhorn, Susan E. (2005). Biology of Plants (7th izd.). New York: W.H. Freeman and Company. ISBN 978-0-7167-1007-3.
  31. ^ Gifford, Ernest M.; Foster, Adriance S. (1988). Morphology and Evolution of Vascular Plants (3rd izd.). New York: W.H. Freeman and Company. str. 358. ISBN 978-0-7167-1946-5.
  32. ^ Taylor, Thomas N.; Taylor, Edith L. (1993). The Biology and Evolution of Fossil Plants. New Jersey: Prentice-Hall. str. 636. ISBN 978-0-13-651589-0.
  33. ^ International Union for Conservation of Nature and Natural Resources, 2006. IUCN Red List of Threatened Species:Summary Statistics Arhivirano 27. 6. 2014. na Wayback Machine
  34. ^ "The oldest fossils reveal evolution of non-vascular plants by the middle to late Ordovician Period (≈450–440 m.y.a.) on the basis of fossil spores" Transition of plants to land Arhivirano 2. 3. 2008. na Wayback Machine
  35. ^ Strother, Paul K.; Battison, Leila; Brasier, Martin D.; Wellman, Charles H. (26. 5. 2011). "Earth's earliest non-marine eukaryotes". Nature. 473 (7348): 505–509. Bibcode:2011Natur.473..505S. doi:10.1038/nature09943. PMID 21490597.
  36. ^ Harholt, Jesper; Moestrup, Øjvind; Ulvskov, Peter (1. 2. 2016). "Why Plants Were Terrestrial from the Beginning". Trends in Plant Science. 21 (2): 96–101. doi:10.1016/j.tplants.2015.11.010. PMID 26706443.
  37. ^ Rothwell, G.W.; Scheckler, S.E.; Gillespie, W.H. (1989). "Elkinsia gen. nov., a Late Devonian gymnosperm with cupulate ovules". Botanical Gazette. 150 (2): 170–189. doi:10.1086/337763. JSTOR 2995234.
  38. ^ Kenrick, Paul & Peter R. Crane. 1997. The Origin and Early Diversification of Land Plants: A Cladistic Study. (Washington, D.C., Smithsonian Institution Press.) ISBN 1-56098-730-8.
  39. ^ Smith Alan R.; Pryer, Kathleen M.; Schuettpelz, E.; Korall, P.; Schneider, H.; Wolf, Paul G. (2006). "A classification for extant ferns" (PDF). Taxon. 55 (3): 705–731. doi:10.2307/25065646. JSTOR 25065646. Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2008.
  40. ^ Leliaert, Frederik; Verbruggen, Heroen; Zechman, Frederick W. (2011). "Into the deep: New discoveries at the base of the green plant phylogeny". BioEssays. 33 (9): 683–692. doi:10.1002/bies.201100035. PMID 21744372.
  41. ^ Silar, Philippe (2016), "Protistes Eucaryotes: Origine, Evolution et Biologie des Microbes Eucaryotes", HAL Archives-ouvertes: 1–462, arhivirano s originala, 13. 5. 2016, pristupljeno 21. 7. 2016
  42. ^ Mikhailyuk, Tatiana; Lukešová, Alena; Glaser, Karin; Holzinger, Andreas; Obwegeser, Sabrina; Nyporko, Svetlana; Friedl, Thomas; Karsten, Ulf (2018). "New Taxa of Streptophyte Algae (Streptophyta) from Terrestrial Habitats Revealed Using an Integrative Approach". Protist. 169 (3): 406–431. doi:10.1016/j.protis.2018.03.002. ISSN 1434-4610. PMC 6071840. PMID 29860113.
  43. ^ Novíkov & Barabaš-Krasni (2015). Modern plant systematics. Liga-Pres. str. 685. doi:10.13140/RG.2.1.4745.6164. ISBN 978-966-397-276-3.
  44. ^ Leebens-Mack, M.; Barker, M.; Carpenter, E.; Deyholos, M.K.; Gitzendammer, M.A.; Graham, S.W.; Grosse, I.; Li, Zheng (2019). "One thousand plant transcriptomes and the phylogenomics of green plants". Nature. 574 (7780): 679–685. doi:10.1038/s41586-019-1693-2. PMID 31645766.
  45. ^ Liang, Zhe; et al. (2019). "Mesostigma viride Genome and Transcriptome Provide Insights into the Origin and Evolution of Streptophyta". Advanced Science. 7 (1): 1901850. doi:10.1002/advs.201901850.
  46. ^ Wang, Sibo; et al. (2020). "Genomes of early-diverging streptophyte algae shed light on plant terrestrialization". Nature Plants. 6 (2): 95–106. doi:10.1038/s41477-019-0560-3.
  47. ^ Puttick, Mark; et al. (2018). "The Interrelationships of Land Plants and the Nature of the Ancestral Embryophyte". Current Biology. 28 (5): 733–745. doi:10.1016/j.cub.2018.01.063. PMID 29456145.
  48. ^ Zhang, Jian; et al. (2020). "The hornwort genome and early land plant evolution". Nature Plants. 6 (2): 107–118. doi:10.1038/s41477-019-0588-4.
  49. ^ Li, Fay Wei; et al. (2020). "Anthoceros genomes illuminate the origin of land plants and the unique biology of hornworts". Nature Plants. 6 (3): 259–272. doi:10.1038/s41477-020-0618-2.

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Biljke
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Biljke&oldid=3651923"