Idi na sadržaj

Razlika između verzija stranice "Histologija"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Spašavanje vojnika Ryana
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0.8.7
 
(Nije prikazana 6 međuverzija 3 korisnika)
Red 1: Red 1:
[[Datoteka:Microscope with stained slide.jpg|mini|Obojeni histološki uzorak između predmetnog i pokrovnog stakla posmatra se pod svjetlosnim mikroskopom]] [[Datoteka:Histol.Technik.jpg|thumb|300px|Histološki uzorak za svjetlosnu mikroskopiju<br>'''1''' predmetno staklo, <br>'''2''' - pokrovno stakalce , <br>'''3''' - obojeni isječak tkiva između ''1'' i ''2'']]

[[Datoteka:Emphysema H and E.jpg|mini|Mikroskopski izgled histološkog uzorka [[pluća]] čovjeka, obojen [[hematokslin]] om i [[eozin]]om.]]
[[Datoteka:Microscope with stained slide.jpg|thumb|300px|Obojeni histološki uzorak između predmetnog i pokrovnog stakla posmatra se pod svjetlosnim mikroskopom]] [[Datoteka:Histol.Technik.jpg|thumb|300px|Histološki uzorak za svjetlosnu mikroskopiju<br>'''1''' predmetno staklo, <br>'''2''' - pokrovno stakalce , <br>'''3''' - obojeni isječak tkiva između ''1'' i ''2'']]
'''Histologija''' ([[grčki jezik|grč.]] ἱστός – ''histos'' = tkivo + Λόγος – ''logos'' = nauka, učenje) je [[biologija|biološka]] nauka o tkivima, koja ima veoma značajnu primjenu u [[medicina|medicini]]. U širem smislu, histologija uključuje [[mikroskop]]sku [[anatomija|anatomiju]], ogranak anatomije. Sljedstveno tome, '''patohistologija''' je nauka [[patologija|patološkim]] promjena tkiva.<ref>Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, {{ISBN|9958-10-686-8}}.</ref><ref>Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, {{ISBN|0-07-290584-0}}; {{ISBN|0-07-117940-2}}.</ref><ref>Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, {{ISBN|9958-10-222-6}}.</ref>
[[Datoteka:Emphysema H and E.jpg|right|300px|thumb|Mikroskopski izgled histološkog uzorka [[pluća]] čovjeka, obojen [[hematokslin]] om i [[eozin]]om.]]
==Primjena histološke analize==
==Definicija==
Uzorci tkiva se ispituju na dvije osnovne razine presjeka, tj. preparata za mikroskopsku analizu. U tu svrhu, za snalizu pod [[mikroskop|svjetlosnim mikroskopom]] pripremaju se obojene sekcije tkiva [[metar|mikrometar]]ske debljine. Međutim, za pretrage pod elektronskim mikroskopom neophodni su mnogo tanji sekcije, obično oko 0,01-0,5 [[metar|mikron]]a.<ref>http://www.open.edu/openlearn/science-maths-technology/science/biology/introduction-histology/content-section-0 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151216030559/http://www.open.edu/openlearn/science-maths-technology/science/biology/introduction-histology/content-section-0 |date=16. 12. 2015 }}.</ref>
'''Histologija''' ([[grčki jezik|grč.]] ἱστός – ''histos'' = tkivo + Λόγος – ''logos'' = nauka, učenje) je [[biologija|biološka]] nauka o tkivima, koja ima veoma značajnu primjenu u [[medicina|medicini]]. U širem smislu, histologija uključuje [[mikroskop]]sku [[anatomija|anatomiju]], ogranak anatomije. Sljedstveno tome, '''[[patohistologija]]''' je nauka [[patologija|patološkim]] promjena tkiva.<ref>Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.</ref><ref>Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.</ref><ref>Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.</ref>

Uzorci tkiva se ispituju na dvije osnovne razine prezjeka, tj. preparata za mikroskopsku analizu. U tu svrhu, za snalizu pod [[mikroskop|svjetlosnim mikroskopom]] pripremaju se obojene sekcije tkiva [[metar|mikrometar]]ske debljine. Međutim, za pretrage pod elektronskim mikroskopom neophodni su mnogo tanji sekcije, obično oko 0,01-0,5 [[metar|mikron]]a.


Histološka ispitivanja u medicini služe za nekoliko svrhe, kao su primjerice:
Histološka ispitivanja u medicini služe za nekoliko svrhe, kao su primjerice:
Red 12: Red 10:
*otkrivanje metaboličkih poremećaja i
*otkrivanje metaboličkih poremećaja i
*parazitskih, bakterijskih, upalnih [[bolest]]i,
*parazitskih, bakterijskih, upalnih [[bolest]]i,
*pomoć u izboru terapije i još mnogo toga.<br>
*pomoć u izboru terapije i još mnogo toga.
U ovakve pretrage uključuju se i odgovarajući podaci [[morfologija |morfološke]] dijagnoze, jer se konačni nalaz kreira na osnovu izgleda i ponašanja pri bojenju tkivnih struktura.
U ovakve pretrage uključuju se i odgovarajući podaci [[morfologija|morfološke]] dijagnoze, jer se konačni nalaz kreira na osnovu izgleda i ponašanja pri bojenju tkivnih struktura.

Opća i medicinska histologija, osobito histopatologija obično uključuju metode ispitivanja slijedećih struktura kao što su:
*[[epitel]]no tkivo,
*[[vezivno tkivo]],
*[[masno tkivo]],
*[[hrskavica]],
*[[kost]]i,
*[[nerv]]no tkivo,
*[[mišićno tkivo|mišićno]] i ostala tkiva.

Specijalna histologija obuhvata i topografsku histologiju (po tjelesnim regijama) tijela, histofiziku, histohemiju i histofiziologiju.<ref>Kuehnel W. (2003): Color atlas of cytology, histology, and microscopic anatomy. Georg Thieme Verlag, Stuttgart, Thieme New York, {{ISBN|3-13-562404-8}} (GTV); {{ISBN|1-58890-175-0}} (TNY).</ref>


Izvori materijala za histološke pretrage su:
Izvori materijala za histološke pretrage su:
*kirurški uzorci (npr. [[želudac|želuca]], [[crijevo|crijeva]], [[bubreg]]a), uzorke
*kirurški uzorci (npr. [[želudac|želuca]], [[crijevo|crijeva]], [[bubreg]]a), uzorke
*ekscizija (npr. [[mladež]], [[tetiva (biologija)|tetiva]], [[cista]]) i
*ekscizija (npr. [[mladež]], [[tetiva (anatomija)|tetiva]], [[cista]]) i
*biopsija (npr. želuca, [[debelo crijevo|debelog crijeva]], [[dojka|dojke]], [[biopsija]] ostalih tkiva).
*biopsija (npr. želuca, [[debelo crijevo|debelog crijeva]], [[dojka|dojke]], [[biopsija]] ostalih tkiva).
Uz pomoć moderne tehnologije, histološka dijagnozu može se kreirati već posmatranjem sitnih komadića tkiva (1-2 mm). Ovi mikro-invazivni metodi su nježno-bezbolni za pacijenta pa se takvi pregledi često obavljaju.
Uz pomoć moderne tehnologije, histološka dijagnozu može se kreirati već posmatranjem sitnih komadića tkiva (1–2&nbsp;mm). Ovi mikro-invazivni metodi su nježno-bezbolni za pacijenta pa se takvi pregledi često obavljaju.

==Historija==
==Historija==
===Počeci histologije===
===Počeci histologije===
Red 30: Red 40:
[[Christian Gottfried Ehrenberg]] ([[1838]].) koristi karmin za bojenje i mikroskopsko posmatranja [[protisti|protista]] (tada zvanih [[infuzorije]]). [[Heinrich Göppert]] i [[Ferdinand Cohn]] ([[1849]].) putem bojila uočio protoplazmatska kretanja u biljnim ćelijama. Histološke tehnike bojenja je, oko [[1855]]. , razvio anatom [[Joseph von Gerlach]]. On je opisao bojenje jedara u životinjskim ćelijama, pomoći karmina.
[[Christian Gottfried Ehrenberg]] ([[1838]].) koristi karmin za bojenje i mikroskopsko posmatranja [[protisti|protista]] (tada zvanih [[infuzorije]]). [[Heinrich Göppert]] i [[Ferdinand Cohn]] ([[1849]].) putem bojila uočio protoplazmatska kretanja u biljnim ćelijama. Histološke tehnike bojenja je, oko [[1855]]. , razvio anatom [[Joseph von Gerlach]]. On je opisao bojenje jedara u životinjskim ćelijama, pomoći karmina.


[[Heinrich Wilhelm Waldeyer]] koristi ([[1863]].) ekstrakt „krvavog drveta“ (''Haematoxylum campechianum'') za proizvodnju ''hematoksilina'' za bojenje nervnih ćelija. Još jedan važan korak naprijed u ovoj oblasti je bila i upotreba [[anilin]]skog bojenja po [[Paul Ehrlich|Paulu Ehrlichu]], koji je usavšavao te mogućnosti u periodu od [[1879]]. do [[1894]]. Godine.
[[Heinrich Wilhelm Waldeyer]] koristi ([[1863]].) ekstrakt „krvavog drveta“ (''Haematoxylum campechianum'') za proizvodnju ''hematoksilina'' za bojenje nervnih ćelija. Još jedan važan korak naprijed u ovoj oblasti je bila i upotreba [[anilin]]skog bojenja po [[Paul Ehrlich|Paulu Ehrlichu]], koji je usavšavao te mogućnosti u periodu od [[1879]]. do [[1894]]. Godine.


== Također pogledajte ==
== Također pogledajte ==

Trenutna verzija na dan 23 maj 2022 u 08:27

Obojeni histološki uzorak između predmetnog i pokrovnog stakla posmatra se pod svjetlosnim mikroskopom
Histološki uzorak za svjetlosnu mikroskopiju
1 predmetno staklo,
2 - pokrovno stakalce ,
3 - obojeni isječak tkiva između 1 i 2
Mikroskopski izgled histološkog uzorka pluća čovjeka, obojen hematokslin om i eozinom.

Histologija (grč. ἱστός – histos = tkivo + Λόγος – logos = nauka, učenje) je biološka nauka o tkivima, koja ima veoma značajnu primjenu u medicini. U širem smislu, histologija uključuje mikroskopsku anatomiju, ogranak anatomije. Sljedstveno tome, patohistologija je nauka patološkim promjena tkiva.[1][2][3]

Primjena histološke analize

[uredi | uredi izvor]

Uzorci tkiva se ispituju na dvije osnovne razine presjeka, tj. preparata za mikroskopsku analizu. U tu svrhu, za snalizu pod svjetlosnim mikroskopom pripremaju se obojene sekcije tkiva mikrometarske debljine. Međutim, za pretrage pod elektronskim mikroskopom neophodni su mnogo tanji sekcije, obično oko 0,01-0,5 mikrona.[4]

Histološka ispitivanja u medicini služe za nekoliko svrhe, kao su primjerice:

  • rano otkrivanje tumora (npr. čira na biopsiji)
  • klasifikacija tumora (benigni / maligni),
  • otkrivanje metaboličkih poremećaja i
  • parazitskih, bakterijskih, upalnih bolesti,
  • pomoć u izboru terapije i još mnogo toga.

U ovakve pretrage uključuju se i odgovarajući podaci morfološke dijagnoze, jer se konačni nalaz kreira na osnovu izgleda i ponašanja pri bojenju tkivnih struktura.

Opća i medicinska histologija, osobito histopatologija obično uključuju metode ispitivanja slijedećih struktura kao što su:

Specijalna histologija obuhvata i topografsku histologiju (po tjelesnim regijama) tijela, histofiziku, histohemiju i histofiziologiju.[5]

Izvori materijala za histološke pretrage su:

Uz pomoć moderne tehnologije, histološka dijagnozu može se kreirati već posmatranjem sitnih komadića tkiva (1–2 mm). Ovi mikro-invazivni metodi su nježno-bezbolni za pacijenta pa se takvi pregledi često obavljaju.

Historija

[uredi | uredi izvor]

Počeci histologije

[uredi | uredi izvor]

Kao osnivač histologiju smatra se Xavier Bichat (1771.-1802.), koji je, bez mikroskopa, u ljudskom tijelu je opisao 21 vrstu tkiva. Pojava prvih patohistoloških analizea se pripisuje Johannesu Mülleru (1801.-1858.), koji je 1838. objavio knjigu o karakteristikama, prirodi i strukturi raka. Kao otac patohistološke analize označen je Rudolf Virchow (1821.-1902.).

Termin histologija je, 1819. godine, uveo od anatom Franz Josef Carl Mayer (1787.-1865.), definisan i kao grana pregledne anatomije. pregledane. Od 1830., pod impresijom Vincenta Jaquesa Louisa Chevaliera (1770.-1841.) i njegovog sina Charlesa Louisa Chevaliera (1804-1859.), izraz mikrotom je uveden za opremu za parčanje tkiva. Ta firma je, od 1765., u Parizu, proizvodila naučne instrumente.

Razvoj tehnike bojenja

[uredi | uredi izvor]

Malpighi (1628.-1694) je među prvima, pomoću mikroskopa proučavao organe i biljaka i životinja. Henri-Louis Duhamel du Monceau (1700.-1782.) je utvrdio da se životinjske kosti mogu bojiti biljnom bojom vrste Rubia tinctorum. Christian Gottfried Ehrenberg (1838.) koristi karmin za bojenje i mikroskopsko posmatranja protista (tada zvanih infuzorije). Heinrich Göppert i Ferdinand Cohn (1849.) putem bojila uočio protoplazmatska kretanja u biljnim ćelijama. Histološke tehnike bojenja je, oko 1855. , razvio anatom Joseph von Gerlach. On je opisao bojenje jedara u životinjskim ćelijama, pomoći karmina.

Heinrich Wilhelm Waldeyer koristi (1863.) ekstrakt „krvavog drveta“ (Haematoxylum campechianum) za proizvodnju hematoksilina za bojenje nervnih ćelija. Još jedan važan korak naprijed u ovoj oblasti je bila i upotreba anilinskog bojenja po Paulu Ehrlichu, koji je usavšavao te mogućnosti u periodu od 1879. do 1894. Godine.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  2. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  4. ^ http://www.open.edu/openlearn/science-maths-technology/science/biology/introduction-histology/content-section-0 Arhivirano 16. 12. 2015. na Wayback Machine.
  5. ^ Kuehnel W. (2003): Color atlas of cytology, histology, and microscopic anatomy. Georg Thieme Verlag, Stuttgart, Thieme New York, ISBN 3-13-562404-8 (GTV); ISBN 1-58890-175-0 (TNY).

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]