Razlika između verzija stranice "Histologija"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Spašavanje vojnika Ryana |
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0.8.7 |
||
(Nije prikazana 6 međuverzija 3 korisnika) | |||
Red 1: | Red 1: | ||
⚫ | [[Datoteka:Microscope with stained slide.jpg|mini|Obojeni histološki uzorak između predmetnog i pokrovnog stakla posmatra se pod svjetlosnim mikroskopom]] [[Datoteka:Histol.Technik.jpg|thumb|300px|Histološki uzorak za svjetlosnu mikroskopiju<br>'''1''' predmetno staklo, <br>'''2''' - pokrovno stakalce , <br>'''3''' - obojeni isječak tkiva između ''1'' i ''2'']] |
||
⚫ | |||
⚫ | [[Datoteka:Microscope with stained slide.jpg| |
||
⚫ | '''Histologija''' ([[grčki jezik|grč.]] ἱστός – ''histos'' = tkivo + Λόγος – ''logos'' = nauka, učenje) je [[biologija|biološka]] nauka o tkivima, koja ima veoma značajnu primjenu u [[medicina|medicini]]. U širem smislu, histologija uključuje [[mikroskop]]sku [[anatomija|anatomiju]], ogranak anatomije. Sljedstveno tome, '''patohistologija''' je nauka [[patologija|patološkim]] promjena tkiva.<ref>Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, {{ISBN|9958-10-686-8}}.</ref><ref>Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, {{ISBN|0-07-290584-0}}; {{ISBN|0-07-117940-2}}.</ref><ref>Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, {{ISBN|9958-10-222-6}}.</ref> |
||
⚫ | |||
==Primjena histološke analize== |
|||
==Definicija== |
|||
⚫ | Uzorci tkiva se ispituju na dvije osnovne razine presjeka, tj. preparata za mikroskopsku analizu. U tu svrhu, za snalizu pod [[mikroskop|svjetlosnim mikroskopom]] pripremaju se obojene sekcije tkiva [[metar|mikrometar]]ske debljine. Međutim, za pretrage pod elektronskim mikroskopom neophodni su mnogo tanji sekcije, obično oko 0,01-0,5 [[metar|mikron]]a.<ref>http://www.open.edu/openlearn/science-maths-technology/science/biology/introduction-histology/content-section-0 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151216030559/http://www.open.edu/openlearn/science-maths-technology/science/biology/introduction-histology/content-section-0 |date=16. 12. 2015 }}.</ref> |
||
⚫ | '''Histologija''' ([[grčki jezik|grč.]] ἱστός – ''histos'' = tkivo + Λόγος – ''logos'' = nauka, učenje) je [[biologija|biološka]] nauka o tkivima, koja ima veoma značajnu primjenu u [[medicina|medicini]]. U širem smislu, histologija uključuje [[mikroskop]]sku [[anatomija|anatomiju]], ogranak anatomije. Sljedstveno tome, ''' |
||
⚫ | Uzorci tkiva se ispituju na dvije osnovne razine |
||
Histološka ispitivanja u medicini služe za nekoliko svrhe, kao su primjerice: |
Histološka ispitivanja u medicini služe za nekoliko svrhe, kao su primjerice: |
||
Red 12: | Red 10: | ||
*otkrivanje metaboličkih poremećaja i |
*otkrivanje metaboličkih poremećaja i |
||
*parazitskih, bakterijskih, upalnih [[bolest]]i, |
*parazitskih, bakterijskih, upalnih [[bolest]]i, |
||
*pomoć u izboru terapije i još mnogo toga. |
*pomoć u izboru terapije i još mnogo toga. |
||
U ovakve pretrage uključuju se i odgovarajući podaci [[morfologija |
U ovakve pretrage uključuju se i odgovarajući podaci [[morfologija|morfološke]] dijagnoze, jer se konačni nalaz kreira na osnovu izgleda i ponašanja pri bojenju tkivnih struktura. |
||
Opća i medicinska histologija, osobito histopatologija obično uključuju metode ispitivanja slijedećih struktura kao što su: |
|||
*[[epitel]]no tkivo, |
|||
*[[vezivno tkivo]], |
|||
*[[masno tkivo]], |
|||
*[[hrskavica]], |
|||
*[[kost]]i, |
|||
*[[nerv]]no tkivo, |
|||
*[[mišićno tkivo|mišićno]] i ostala tkiva. |
|||
Specijalna histologija obuhvata i topografsku histologiju (po tjelesnim regijama) tijela, histofiziku, histohemiju i histofiziologiju.<ref>Kuehnel W. (2003): Color atlas of cytology, histology, and microscopic anatomy. Georg Thieme Verlag, Stuttgart, Thieme New York, {{ISBN|3-13-562404-8}} (GTV); {{ISBN|1-58890-175-0}} (TNY).</ref> |
|||
Izvori materijala za histološke pretrage su: |
Izvori materijala za histološke pretrage su: |
||
*kirurški uzorci (npr. [[želudac|želuca]], [[crijevo|crijeva]], [[bubreg]]a), uzorke |
*kirurški uzorci (npr. [[želudac|želuca]], [[crijevo|crijeva]], [[bubreg]]a), uzorke |
||
*ekscizija (npr. [[mladež]], [[tetiva ( |
*ekscizija (npr. [[mladež]], [[tetiva (anatomija)|tetiva]], [[cista]]) i |
||
*biopsija (npr. želuca, [[debelo crijevo|debelog crijeva]], [[dojka|dojke]], [[biopsija]] ostalih tkiva). |
*biopsija (npr. želuca, [[debelo crijevo|debelog crijeva]], [[dojka|dojke]], [[biopsija]] ostalih tkiva). |
||
Uz pomoć moderne tehnologije, histološka dijagnozu može se kreirati već posmatranjem sitnih komadića tkiva ( |
Uz pomoć moderne tehnologije, histološka dijagnozu može se kreirati već posmatranjem sitnih komadića tkiva (1–2 mm). Ovi mikro-invazivni metodi su nježno-bezbolni za pacijenta pa se takvi pregledi često obavljaju. |
||
==Historija== |
==Historija== |
||
===Počeci histologije=== |
===Počeci histologije=== |
||
Red 30: | Red 40: | ||
[[Christian Gottfried Ehrenberg]] ([[1838]].) koristi karmin za bojenje i mikroskopsko posmatranja [[protisti|protista]] (tada zvanih [[infuzorije]]). [[Heinrich Göppert]] i [[Ferdinand Cohn]] ([[1849]].) putem bojila uočio protoplazmatska kretanja u biljnim ćelijama. Histološke tehnike bojenja je, oko [[1855]]. , razvio anatom [[Joseph von Gerlach]]. On je opisao bojenje jedara u životinjskim ćelijama, pomoći karmina. |
[[Christian Gottfried Ehrenberg]] ([[1838]].) koristi karmin za bojenje i mikroskopsko posmatranja [[protisti|protista]] (tada zvanih [[infuzorije]]). [[Heinrich Göppert]] i [[Ferdinand Cohn]] ([[1849]].) putem bojila uočio protoplazmatska kretanja u biljnim ćelijama. Histološke tehnike bojenja je, oko [[1855]]. , razvio anatom [[Joseph von Gerlach]]. On je opisao bojenje jedara u životinjskim ćelijama, pomoći karmina. |
||
[[Heinrich Wilhelm Waldeyer]] koristi ([[1863]].) ekstrakt „krvavog drveta“ (''Haematoxylum campechianum'') za proizvodnju ''hematoksilina'' za bojenje nervnih ćelija. Još jedan važan korak naprijed u ovoj oblasti je bila i upotreba [[anilin]]skog bojenja po [[Paul Ehrlich|Paulu Ehrlichu]], koji je usavšavao te mogućnosti u periodu od [[1879]]. do [[1894]]. Godine. |
[[Heinrich Wilhelm Waldeyer]] koristi ([[1863]].) ekstrakt „krvavog drveta“ (''Haematoxylum campechianum'') za proizvodnju ''hematoksilina'' za bojenje nervnih ćelija. Još jedan važan korak naprijed u ovoj oblasti je bila i upotreba [[anilin]]skog bojenja po [[Paul Ehrlich|Paulu Ehrlichu]], koji je usavšavao te mogućnosti u periodu od [[1879]]. do [[1894]]. Godine. |
||
== Također pogledajte == |
== Također pogledajte == |
Trenutna verzija na dan 23 maj 2022 u 08:27
Histologija (grč. ἱστός – histos = tkivo + Λόγος – logos = nauka, učenje) je biološka nauka o tkivima, koja ima veoma značajnu primjenu u medicini. U širem smislu, histologija uključuje mikroskopsku anatomiju, ogranak anatomije. Sljedstveno tome, patohistologija je nauka patološkim promjena tkiva.[1][2][3]
Primjena histološke analize
[uredi | uredi izvor]Uzorci tkiva se ispituju na dvije osnovne razine presjeka, tj. preparata za mikroskopsku analizu. U tu svrhu, za snalizu pod svjetlosnim mikroskopom pripremaju se obojene sekcije tkiva mikrometarske debljine. Međutim, za pretrage pod elektronskim mikroskopom neophodni su mnogo tanji sekcije, obično oko 0,01-0,5 mikrona.[4]
Histološka ispitivanja u medicini služe za nekoliko svrhe, kao su primjerice:
- rano otkrivanje tumora (npr. čira na biopsiji)
- klasifikacija tumora (benigni / maligni),
- otkrivanje metaboličkih poremećaja i
- parazitskih, bakterijskih, upalnih bolesti,
- pomoć u izboru terapije i još mnogo toga.
U ovakve pretrage uključuju se i odgovarajući podaci morfološke dijagnoze, jer se konačni nalaz kreira na osnovu izgleda i ponašanja pri bojenju tkivnih struktura.
Opća i medicinska histologija, osobito histopatologija obično uključuju metode ispitivanja slijedećih struktura kao što su:
- epitelno tkivo,
- vezivno tkivo,
- masno tkivo,
- hrskavica,
- kosti,
- nervno tkivo,
- mišićno i ostala tkiva.
Specijalna histologija obuhvata i topografsku histologiju (po tjelesnim regijama) tijela, histofiziku, histohemiju i histofiziologiju.[5]
Izvori materijala za histološke pretrage su:
- kirurški uzorci (npr. želuca, crijeva, bubrega), uzorke
- ekscizija (npr. mladež, tetiva, cista) i
- biopsija (npr. želuca, debelog crijeva, dojke, biopsija ostalih tkiva).
Uz pomoć moderne tehnologije, histološka dijagnozu može se kreirati već posmatranjem sitnih komadića tkiva (1–2 mm). Ovi mikro-invazivni metodi su nježno-bezbolni za pacijenta pa se takvi pregledi često obavljaju.
Historija
[uredi | uredi izvor]Počeci histologije
[uredi | uredi izvor]Kao osnivač histologiju smatra se Xavier Bichat (1771.-1802.), koji je, bez mikroskopa, u ljudskom tijelu je opisao 21 vrstu tkiva. Pojava prvih patohistoloških analizea se pripisuje Johannesu Mülleru (1801.-1858.), koji je 1838. objavio knjigu o karakteristikama, prirodi i strukturi raka. Kao otac patohistološke analize označen je Rudolf Virchow (1821.-1902.).
Termin histologija je, 1819. godine, uveo od anatom Franz Josef Carl Mayer (1787.-1865.), definisan i kao grana pregledne anatomije. pregledane. Od 1830., pod impresijom Vincenta Jaquesa Louisa Chevaliera (1770.-1841.) i njegovog sina Charlesa Louisa Chevaliera (1804-1859.), izraz mikrotom je uveden za opremu za parčanje tkiva. Ta firma je, od 1765., u Parizu, proizvodila naučne instrumente.
Razvoj tehnike bojenja
[uredi | uredi izvor]Malpighi (1628.-1694) je među prvima, pomoću mikroskopa proučavao organe i biljaka i životinja. Henri-Louis Duhamel du Monceau (1700.-1782.) je utvrdio da se životinjske kosti mogu bojiti biljnom bojom vrste Rubia tinctorum. Christian Gottfried Ehrenberg (1838.) koristi karmin za bojenje i mikroskopsko posmatranja protista (tada zvanih infuzorije). Heinrich Göppert i Ferdinand Cohn (1849.) putem bojila uočio protoplazmatska kretanja u biljnim ćelijama. Histološke tehnike bojenja je, oko 1855. , razvio anatom Joseph von Gerlach. On je opisao bojenje jedara u životinjskim ćelijama, pomoći karmina.
Heinrich Wilhelm Waldeyer koristi (1863.) ekstrakt „krvavog drveta“ (Haematoxylum campechianum) za proizvodnju hematoksilina za bojenje nervnih ćelija. Još jedan važan korak naprijed u ovoj oblasti je bila i upotreba anilinskog bojenja po Paulu Ehrlichu, koji je usavšavao te mogućnosti u periodu od 1879. do 1894. Godine.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
- ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
- ^ http://www.open.edu/openlearn/science-maths-technology/science/biology/introduction-histology/content-section-0 Arhivirano 16. 12. 2015. na Wayback Machine.
- ^ Kuehnel W. (2003): Color atlas of cytology, histology, and microscopic anatomy. Georg Thieme Verlag, Stuttgart, Thieme New York, ISBN 3-13-562404-8 (GTV); ISBN 1-58890-175-0 (TNY).