Bahčisarajski mir
| Vrsta | Mirovni sporazum |
|---|---|
| Potpisan | 3. januar 1681. |
| Lokacija | Bahčisaraj, Osmansko Carstvo |
| Potpisnici |
Bahčisarajski mir (Radžinski mir),[1] (ruski: Бахчисарайский мирный договор; turski: Bahçesaray Antlaşması) bio je sporazum potpisan u Bahčisaraju, kojim je okončan Rusko-turski rat (1676–1681), 3. januara 1681. od strane Rusije, Osmanskog Carstva i Krimskog kanata.[2]
Sporazumom je dogovoreno dvadesetogodišnje primirje i prihvaćena je rijeka Dnjepar kao linija razgraničenja između Osmanlijskog Carstva i moskovskog domena. Sve strane su se složile da neće naseljavati teritoriju između rijeka Južnog Buga i Dnjepra. Nakon potpisivanja sporazuma, Nogajci su i dalje zadržali pravo da žive kao nomadi u južnim stepama Ukrajine, dok su Kozaci zadržali pravo na ribolov u Dnjepru i njegovim pritokama; za dobijanje soli na jugu; i imali pravo ploviti po Dnjepru i Crnom moru.[1] Osmanlijski sultan je tada priznao suverenitet Moskovije u oblasti lijevoobalne Ukrajine[1] i Zaporoške kozačke oblasti, dok su južni dio Kijevske oblasti, Bratslavska oblast i Podolje ostavljeni pod osmanlijskom kontrolom. Bahčisarajski mir ponovo je preraspodijelio zemljište između susjednih država. Sporazum je također bio od velikog međunarodnog značaja i predviđao je potpisivanje "Vječnog mira" 1686. između Rusije i Poljske.
Odredbe sporazuma
[uredi | uredi izvor]Sporazum je zaključen na period od 20 godina i okončao je ratove 1670-ih između ovih država za prevagu na desnoj obali Dnjepra.
- granica između Rusije i Osmanlijskog Carstva trebala je činiti rijeka Dnjepar, s tim da je Rusija dobila Kijev zajedno sa gradovima Stajki, Tripolje, Vasiljkiv koji se nalaze na desnoj "osmanlijskoj" obali rijeke, Osmanlijsko Carstvo je priznalo suverenitet Rusije nad lijevoobalnom Ukrajinom;
- zemlje na desnoj obali Ukrajine između Dnjepra, Južnog Buga, Kijeva i Čihirina trebale su ostati nenaseljene;
- Sultan se obavezao da neće podržavati neprijatelje Rusije;
- Krimski Tatari i Nogajci su dobili pravo da žive i love u južnoj stepi Ukrajine s obje strane Dnjepra;
- teritorija između Dnjestra i Južnog Buga ostala bi nenaseljena 20 godina, također nije bilo dozvoljeno građenje utvrda;
- Zaporoški kozaci su se formalno osamostalili i dobili pravo slobodne plovidbe preko Dnjepra i njegovih pritoka do Crnog mora, kao i pravo na ribolov i vađenje i proizvodnju soli.
- Rusija je pristala da plača harač Krimskim kanovima za prethodne 3 godine, i svake naredne godine;
- Kozaci su dobili pravo na ribolov, so i besplatno plivanje na Dnjepru i njegovim pritokama u Crno more.
Posljedice
[uredi | uredi izvor]Uprkos potpisanom sporazumu, Rusija se pridružila evropskoj koaliciji protiv Osmanlijskog Carstva 1686.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c Lewis, Bernard; Dodge, Cleveland E, eds. (2002). What Went Wrong?: Western Impact and Middle Eastern Response, str. 16. Oxford University Press
- ^ Mikaberidze, Alexander (2011). "Treaty of Bakhchisarai". In Mikaberidze, Alexander (ed.). Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia. Vol. I. str. 181. ABC-CLIO
