U radu se raspravlja o problemima razvoja minuskulnog ćiriličkog pisma u svjetlu stanja u jednoj... more U radu se raspravlja o problemima razvoja minuskulnog ćiriličkog pisma u svjetlu stanja u jednoj ispravi koju je prepisao Nikša Zvijezdić, poznati pisar dubrovačke kancelarije, sredinom XV. stoljeća. Propituju se mogućnosti primjene metodologije ovjerene u latinskoj i glagoljskoj paleografiji, posebice s ozbirom na stanje na svim grafetičkim razinama, osobito na planu koordinacije linijskoga sustava.The primary aim of the paper was to subject a document written by Nikša Zvijezdić, a mid-15th century notary, to a thorough analysis on all graphetic levels using the methodology of Latin and, partially, Glagolitic palaeography. Despite the undeniable fact that the palaeography of each script should have its own terminology and methodology, we believe that there exist certain general formative categories applicable to all scripts of the Greek origin. Our analysis has shown that the letter coordination, essential in the creation of the Latin minuscule and the Croatian minuscule Glagoliti...
Kriticko izdanje obuhvaca latinicku transliteraciju glagoljickog tiskanog izdanja Misala hruackog... more Kriticko izdanje obuhvaca latinicku transliteraciju glagoljickog tiskanog izdanja Misala hruackog Simuna Kožicica Benje (1531.) i kriticki aparat s popisanim jezicnim razlikama u odnosu prema drugim trima hrvatskoglagoljskim tiskanim misalima XV. i XVI. stoljeca: Misalom Pavla Modrusanina (1528.), Senjskim misalom (1494.) i Prvotiskom (1483.).
FLUMINENSIA : časopis za filološka istraživanja, Aug 27, 2012
Ovim radom nastojim pokazati strategije priređivanja kritičkoga izdanja Misala hruackoga Šimuna K... more Ovim radom nastojim pokazati strategije priređivanja kritičkoga izdanja Misala hruackoga Šimuna Kožičića Benje. Navedeni su osnovni problemi vezani za kritičku obradu jezika hrvatskoglagoljskih tekstova XVI. st, kao i teškoće koje izaziva izrazito autorski pristup uređivanju biblijskoga teksta koji je provodio Š. Kožičić Benja. U dosadašnjem istraživanju prepoznali smo neke njegove namjere: izrazitu usmjerenost prema doslovnu poravnavanju teksta prema Vulgati, čvrsto određen omjer između crkvenoslavenskih i hrvatskih oblika i riječi, te skrb za razumljivost. Jasno se pokazalo kako se Posveta Tomi Nigeru iz Knižica odь žitiê svojim sadržajem zapravo tiče prije-voda liturgijskih tekstova, poglavito Misala. Kožičićeve se intervencije također tumače kao otklon od trojne artikulacije hrvatskoga jezika u glagoljskim tekstovima, kakva je vrijedila od druge polovice XIV. st. Zaključuje se kako je Kožičić funkciju svoga " hrvatskoga jezika " identificirao s funkcijom latinskoga (na drugom kulturološkom polu), te kako isticanje njegove hrvatske dimenzije u naslovu uopće nije značilo naglašavanje elemenata hrvatskoga jezika u odnosu na crkvenoslavenske. Ključne riječi: hrvatski crkvenoslavenski jezik; hrvatski jezik; Šimun Kožičić Benja; glagoljski tisak; hrvatski misal; jezično interferiranje Uz velik interes koji posljednjih desetljeća prati djelo Šimuna Kožičića Benje i nove spoznaje, a s obzirom na modernije intervencije u konceptualiziranje hrvatskoga glagoljaštva u cjelini (u protegu od IX. do XX. st), kao jedno od važnih pitanja koja je preostalo istražiti jest jezična koncepcija u njegovih šest otisnutih djela.
Rad prati sudbinu okamenjenih glagoljskih slova za stare poluglase u hrvatskim glagoljskim teksto... more Rad prati sudbinu okamenjenih glagoljskih slova za stare poluglase u hrvatskim glagoljskim tekstovima (odnos štapića i apostrofa), te uspostavlja termin "nova generacija apostrofa".
U radu se raspravlja o problemima razvoja minuskulnog ćiriličkog pisma u svjetlu stanja u jednoj ... more U radu se raspravlja o problemima razvoja minuskulnog ćiriličkog pisma u svjetlu stanja u jednoj ispravi koju je prepisao Nikša Zvijezdić, poznati pisar dubrovačke kancelarije, sredinom XV. stoljeća. Propituju se mogućnosti primjene metodologije ovjerene u latinskoj i glagoljskoj paleografiji, posebice s ozbirom na stanje na svim grafetičkim razinama, osobito na planu koordinacije linijskoga sustava.
Mateo Žagar * Lovranski glagoljski abecedariji U ovome preglednom, usporedbenom radu raspravljat ... more Mateo Žagar * Lovranski glagoljski abecedariji U ovome preglednom, usporedbenom radu raspravljat će se o važnosti i posebnosti triju glagoljskih abecedarija iz XV. st. ugrebanih u zidne slike lovranske župne crkve Svetoga Jurja. Predočit će se njihove tipičnosti i posebnosti u odnosu na druge dosad pronađene ugrebane glagoljske abecedarije, osobito prema najstarijem-Ročkom glagoljskom abecedariju iz XII. st. Obratit će se pozornost na slovni sastav i odnos prema očekivanom onodobnom grafemskom inventaru, na oblike predočenih slova, na njihovo pozicioniranje u odnosu na konkretnu podlogu. Pritom će se razmatrati i općenitije tekstne posebnosti ove minijaturne tekstne vrste.
U radu se prate najstariji jezicni pomaci praslavenskoga zabilježenoga u staroslavenskome) prema ... more U radu se prate najstariji jezicni pomaci praslavenskoga zabilježenoga u staroslavenskome) prema stokavskoj dijalektalnoj stratifikaciji. Građa na
Anali Zavoda Za Povijesne Znanosti Hrvatske Akademije Znanosti I Umjetnosti U Dubrovniku, Jun 19, 2001
NAJJUAENIJI HRVATSKI GLAGOLJSKI NATPIS NIKO KAPETANIΔ I MATEO AEAGAR SAAEETAK: U ovom se radu s p... more NAJJUAENIJI HRVATSKI GLAGOLJSKI NATPIS NIKO KAPETANIΔ I MATEO AEAGAR SAAEETAK: U ovom se radu s povijesnih i paleografskih motriπta opisuje novopronaeni Konavoski glagoljski natpis, jedini saËuvani hrvatski glago-ljiËki epigrafski spomenik juaeno od rijeke Krke i Vrbasa. Na temelju zakljuËka da je natpis nastao prije smrti bizantskog cara Emanuela Komnena 1180. godine, raspravljaju se povijesne okolnosti koje su podraeale i razvijale glago-ljiËku tradiciju na hrvatskom krajnjem jugu. Propituju se moguÊnosti je li posrijedi πirenje glagoljaπtva iz makedonsko-bugarskog prostora ili su se na tom prostoru Hrvati prvi put susreli s glagoljicom, pa bi ovaj natpis odraaeavao kontinuitet sve od 9. stoljeÊa. Iako svjesni da zbog velike oπteÊenosti i fragmentarnosti natpisa nije moguÊe ponuditi konaËno Ëitanje, autori nude svoje prijedloge. U spomen Branku FuËiÊu 1. Uvod Grobljanska crkva Male Gospe u konavoskom selu Dunave u aeupi Mrcine smjeπtena je istoËno od sela, u neposrednoj blizini poznate utvrde Soko. U razornom potresu koji je 15. travnja 1979. pogodio dubrovaËko podruËje, crkva Male Gospe bila je teπko oπteÊena, zbog Ëega je iste godine potpuno Niko KapetaniÊ, vanjski je suradnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Adresa: Put Kupara 5, 20207 Mlini. Mateo AEagar, viπi je asistent na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaπtvo pri Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu. Adresa: Ivana LuËiÊa 3, 10000 Zagreb. Izvorni znanstveni rad UDK 930.27(497.5-3Konavle) Primljeno: 14.12.2000. 6 PovjesniËari, paleografi i filolozi uglavnom datiraju ovaj spomenik u rasponu od 12. do 15. stoljeÊa. GrafematiËki pokazatelji (npr. upisivanje straaenjeg nazala) potvruju smjeπtaj u 12. st.
U cjelini, imajući na umu stanje na grafetičkim razinama koje smo ovdje ocrtali, pogotovu u pogle... more U cjelini, imajući na umu stanje na grafetičkim razinama koje smo ovdje ocrtali, pogotovu u pogledu linijske organizacije / slovne koordinacije (sa svim posljedicama što to izaziva) i poštovanja načela scriptura continua, pokazuje se dokumentiranijim kako nije opravdano sve najstarije hrvatskoglagoljske fragmente poredati u jedan niz i među njima tražiti jedinstven redoslijed, ma koliko on ne bi pretendirao da bude apsolutan, što je dosad prevladavalo u hrvatskoj filologiji. Očigledno je kako su u XII. st. (ostanemo li pri takvu datiranju) na povijesnom hrvatskom prostoru supostojala dva kruga (krila) glagoljičke pismenosti, besumnje u komunikaciji, ali s prevladavajućim vlastitim razvojem i vlastitom standardizacijom. Zapadni, koji je imao bogatu budućnost i koji je u XIII. st. proveo golemu reformu na načelima koja su bila barem jedno stoljeće ili dva starija, bio je izvorno više orijentiran na komunikaciju sa sjeverom (na što upućuje snažna veza, i u grafetičkom pogledu, s Kij i Pra), a istok s kontaktnom bugarsko-makedonsko-srpskom pismenošću – glagoljičkom i ćiriličkom. S druge strane, suvremeno poimanje nacionalne (pismovne) kulture, koja ne mora biti centripetalno organizirana, monolitno i kohezivno razvijena, koja dopušta da kasnije ustanovljene kategorije reflektiramo u prošlost (no uz upozorenje kako često isključivost to može demantirati), ne dopušta tako sumnju u cjelovitost korpusa.
Kao što je dobro poznato, povijest glagoljičkog pisanja, s obzirom na sam grafijski materijal, do... more Kao što je dobro poznato, povijest glagoljičkog pisanja, s obzirom na sam grafijski materijal, dosad se razmjerno rijetko sagledavala u cjelini. Štoviše, gotovo su svi takvi pokušaji bili pisani jezikom koji nije bio hrvatski. Gotovo 20 godina nakon prvog cjelovitog rada posvećenog samom glagoljičkom pismovnom materijalu - opsežne studije L. Geitlera u knjiškom obliku (“Die albanesischen und slavischen Schriften”, Beč 1883) kojom je autor pokušao na temelju potanke analize slova, dokazati porijeklo glagoljice u protoalbanskom pismu, pojavila se opsežna Jagićeva studija «Глаголическоe письмо», kao posljednji od tri dijela 3. sveska Enciklopedije slavenske filologije (Sanktpeterburg 1911) koji je naslovio «Графика у Славян». (Ostala su dva dijela također Jagićeva rasprava «Вопрос о рунах у славян» te poznata studija V. Gardthausena «Греческое письмо IX-X столýтій», kojom se nastojalo pokazati kako je opravdano glagoljicu izvoditi prema grčkome kurzivnom pismu.) Dvadesetak godina nakon Jagićeve paleografije uslijedila je Vajsova pisana češkim jezikom («Rukovĕť hlaholské paleografie», Prag 1932), te nakon više od pola stoljeća opća slavenska (glagoljička i ćirilička) paleografija Th. Eckhardt, ponovno na njemačkome (“Azbuka. Versuch einer Einführung in das Studium der slavischen Paläographie», Beč 1989). U međuvremenu je, doduše, na glagoljskom paleografiji radio i Vj. Štefanić, no nažalost je nije dovršio, pa je ostala tek u strojopisu. Ako paleografiju određujemo kao preglednu i inovativnu studiju koja na temelju cjelovita uvida u povijest pisanja odabranog pisma, njegove funkcionalne i prostorne inačice, opisuje sva sredstva pismovne prezentacije jezične poruke (ne samo izolirane jedinice, nego i ostale grafetičke razine: kraćenja, punktuaciju, ligature, linijski ustroj itd), tada je ovo Jagićevo djelo i prvi takav rad u povijesti opisa glagoljičkog pisanja. Nesrazmjer prema brojnosti paleografija drugog slavenskog pisma (ćirilice), te latinice i grčkog pisma, navela nas je da proučimo u kakvu odnosu stoji Jagićev rad prema istodobnim paleografijama drugih europskih pisama, prati li opis glagoljičkog pisma tadašnju poznatu metodologiju i strukturiranje, oslanja li se više na terminologiju iz grčkih ili latinskih paleografija, koliko nasljeđuje spoznaje iz pojedinih radova svojih prethodnika s glagoljičkog terena. Osobito je zanimljivo promotriti, uza sva ograničenja razdoblja u kojemu još brojni glagoljski spomenici nisu bili otkriveni, koliko su konkretna Jagićeva tumačenja ostala vrijedna sve do danas. Važno je naglasiti da je Jagić pritom napravio snažan otklon od paleografije kao «pomoćne povijesne znanosti». Filološko utemeljenje odnosno jezikoslovno motrenje, obraćanje pozornosti na razlikovanje tekstnih razina (...), što umnogome odgovara i metodologiji suvremenih «grafolingvističkih paleografija», obilježilo je ovaj Jagićev rad, i po tome on ostaje uzornim djelom svoje epohe i temeljem na koji se i danas oslanjamo.
Novopronađeni glagoljski natpisi u okolici Slavonskoga Broda pokušavaju se datirati na temelju uo... more Novopronađeni glagoljski natpisi u okolici Slavonskoga Broda pokušavaju se datirati na temelju uobičajenih paleografskih mjerila te se takva pojava pokušava postaviti u kontekst širenja glagoljaštva.
In this survey of four Resetar's papers on paleoslavistics author detects Resetar's interest towa... more In this survey of four Resetar's papers on paleoslavistics author detects Resetar's interest toward the mentioned field, as well as the intensity and the width of the processing of the chosen topic. Resetar's attention is especially devoted to the first slavic texts and the reconstruction of the oldest slavic alphabet. Having found through some examples that glagolitic texts had usually functioned as samples to some cirillic texts, Resetar contributed to the developmnet of the thesis on the primacy of the glagolitic letters towards the cyrillic. Although paleoslavistics was on the margin of Resetar's interest, his paper on Method's working as translator, as well as the one on the glagolitic alphabet are frequently quoted in the publications on Oldchurch-slavonic topics.
U radu se raspravlja o problemima razvoja minuskulnog ćiriličkog pisma u svjetlu stanja u jednoj... more U radu se raspravlja o problemima razvoja minuskulnog ćiriličkog pisma u svjetlu stanja u jednoj ispravi koju je prepisao Nikša Zvijezdić, poznati pisar dubrovačke kancelarije, sredinom XV. stoljeća. Propituju se mogućnosti primjene metodologije ovjerene u latinskoj i glagoljskoj paleografiji, posebice s ozbirom na stanje na svim grafetičkim razinama, osobito na planu koordinacije linijskoga sustava.The primary aim of the paper was to subject a document written by Nikša Zvijezdić, a mid-15th century notary, to a thorough analysis on all graphetic levels using the methodology of Latin and, partially, Glagolitic palaeography. Despite the undeniable fact that the palaeography of each script should have its own terminology and methodology, we believe that there exist certain general formative categories applicable to all scripts of the Greek origin. Our analysis has shown that the letter coordination, essential in the creation of the Latin minuscule and the Croatian minuscule Glagoliti...
Kriticko izdanje obuhvaca latinicku transliteraciju glagoljickog tiskanog izdanja Misala hruackog... more Kriticko izdanje obuhvaca latinicku transliteraciju glagoljickog tiskanog izdanja Misala hruackog Simuna Kožicica Benje (1531.) i kriticki aparat s popisanim jezicnim razlikama u odnosu prema drugim trima hrvatskoglagoljskim tiskanim misalima XV. i XVI. stoljeca: Misalom Pavla Modrusanina (1528.), Senjskim misalom (1494.) i Prvotiskom (1483.).
FLUMINENSIA : časopis za filološka istraživanja, Aug 27, 2012
Ovim radom nastojim pokazati strategije priređivanja kritičkoga izdanja Misala hruackoga Šimuna K... more Ovim radom nastojim pokazati strategije priređivanja kritičkoga izdanja Misala hruackoga Šimuna Kožičića Benje. Navedeni su osnovni problemi vezani za kritičku obradu jezika hrvatskoglagoljskih tekstova XVI. st, kao i teškoće koje izaziva izrazito autorski pristup uređivanju biblijskoga teksta koji je provodio Š. Kožičić Benja. U dosadašnjem istraživanju prepoznali smo neke njegove namjere: izrazitu usmjerenost prema doslovnu poravnavanju teksta prema Vulgati, čvrsto određen omjer između crkvenoslavenskih i hrvatskih oblika i riječi, te skrb za razumljivost. Jasno se pokazalo kako se Posveta Tomi Nigeru iz Knižica odь žitiê svojim sadržajem zapravo tiče prije-voda liturgijskih tekstova, poglavito Misala. Kožičićeve se intervencije također tumače kao otklon od trojne artikulacije hrvatskoga jezika u glagoljskim tekstovima, kakva je vrijedila od druge polovice XIV. st. Zaključuje se kako je Kožičić funkciju svoga " hrvatskoga jezika " identificirao s funkcijom latinskoga (na drugom kulturološkom polu), te kako isticanje njegove hrvatske dimenzije u naslovu uopće nije značilo naglašavanje elemenata hrvatskoga jezika u odnosu na crkvenoslavenske. Ključne riječi: hrvatski crkvenoslavenski jezik; hrvatski jezik; Šimun Kožičić Benja; glagoljski tisak; hrvatski misal; jezično interferiranje Uz velik interes koji posljednjih desetljeća prati djelo Šimuna Kožičića Benje i nove spoznaje, a s obzirom na modernije intervencije u konceptualiziranje hrvatskoga glagoljaštva u cjelini (u protegu od IX. do XX. st), kao jedno od važnih pitanja koja je preostalo istražiti jest jezična koncepcija u njegovih šest otisnutih djela.
Rad prati sudbinu okamenjenih glagoljskih slova za stare poluglase u hrvatskim glagoljskim teksto... more Rad prati sudbinu okamenjenih glagoljskih slova za stare poluglase u hrvatskim glagoljskim tekstovima (odnos štapića i apostrofa), te uspostavlja termin "nova generacija apostrofa".
U radu se raspravlja o problemima razvoja minuskulnog ćiriličkog pisma u svjetlu stanja u jednoj ... more U radu se raspravlja o problemima razvoja minuskulnog ćiriličkog pisma u svjetlu stanja u jednoj ispravi koju je prepisao Nikša Zvijezdić, poznati pisar dubrovačke kancelarije, sredinom XV. stoljeća. Propituju se mogućnosti primjene metodologije ovjerene u latinskoj i glagoljskoj paleografiji, posebice s ozbirom na stanje na svim grafetičkim razinama, osobito na planu koordinacije linijskoga sustava.
Mateo Žagar * Lovranski glagoljski abecedariji U ovome preglednom, usporedbenom radu raspravljat ... more Mateo Žagar * Lovranski glagoljski abecedariji U ovome preglednom, usporedbenom radu raspravljat će se o važnosti i posebnosti triju glagoljskih abecedarija iz XV. st. ugrebanih u zidne slike lovranske župne crkve Svetoga Jurja. Predočit će se njihove tipičnosti i posebnosti u odnosu na druge dosad pronađene ugrebane glagoljske abecedarije, osobito prema najstarijem-Ročkom glagoljskom abecedariju iz XII. st. Obratit će se pozornost na slovni sastav i odnos prema očekivanom onodobnom grafemskom inventaru, na oblike predočenih slova, na njihovo pozicioniranje u odnosu na konkretnu podlogu. Pritom će se razmatrati i općenitije tekstne posebnosti ove minijaturne tekstne vrste.
U radu se prate najstariji jezicni pomaci praslavenskoga zabilježenoga u staroslavenskome) prema ... more U radu se prate najstariji jezicni pomaci praslavenskoga zabilježenoga u staroslavenskome) prema stokavskoj dijalektalnoj stratifikaciji. Građa na
Anali Zavoda Za Povijesne Znanosti Hrvatske Akademije Znanosti I Umjetnosti U Dubrovniku, Jun 19, 2001
NAJJUAENIJI HRVATSKI GLAGOLJSKI NATPIS NIKO KAPETANIΔ I MATEO AEAGAR SAAEETAK: U ovom se radu s p... more NAJJUAENIJI HRVATSKI GLAGOLJSKI NATPIS NIKO KAPETANIΔ I MATEO AEAGAR SAAEETAK: U ovom se radu s povijesnih i paleografskih motriπta opisuje novopronaeni Konavoski glagoljski natpis, jedini saËuvani hrvatski glago-ljiËki epigrafski spomenik juaeno od rijeke Krke i Vrbasa. Na temelju zakljuËka da je natpis nastao prije smrti bizantskog cara Emanuela Komnena 1180. godine, raspravljaju se povijesne okolnosti koje su podraeale i razvijale glago-ljiËku tradiciju na hrvatskom krajnjem jugu. Propituju se moguÊnosti je li posrijedi πirenje glagoljaπtva iz makedonsko-bugarskog prostora ili su se na tom prostoru Hrvati prvi put susreli s glagoljicom, pa bi ovaj natpis odraaeavao kontinuitet sve od 9. stoljeÊa. Iako svjesni da zbog velike oπteÊenosti i fragmentarnosti natpisa nije moguÊe ponuditi konaËno Ëitanje, autori nude svoje prijedloge. U spomen Branku FuËiÊu 1. Uvod Grobljanska crkva Male Gospe u konavoskom selu Dunave u aeupi Mrcine smjeπtena je istoËno od sela, u neposrednoj blizini poznate utvrde Soko. U razornom potresu koji je 15. travnja 1979. pogodio dubrovaËko podruËje, crkva Male Gospe bila je teπko oπteÊena, zbog Ëega je iste godine potpuno Niko KapetaniÊ, vanjski je suradnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Adresa: Put Kupara 5, 20207 Mlini. Mateo AEagar, viπi je asistent na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaπtvo pri Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu. Adresa: Ivana LuËiÊa 3, 10000 Zagreb. Izvorni znanstveni rad UDK 930.27(497.5-3Konavle) Primljeno: 14.12.2000. 6 PovjesniËari, paleografi i filolozi uglavnom datiraju ovaj spomenik u rasponu od 12. do 15. stoljeÊa. GrafematiËki pokazatelji (npr. upisivanje straaenjeg nazala) potvruju smjeπtaj u 12. st.
U cjelini, imajući na umu stanje na grafetičkim razinama koje smo ovdje ocrtali, pogotovu u pogle... more U cjelini, imajući na umu stanje na grafetičkim razinama koje smo ovdje ocrtali, pogotovu u pogledu linijske organizacije / slovne koordinacije (sa svim posljedicama što to izaziva) i poštovanja načela scriptura continua, pokazuje se dokumentiranijim kako nije opravdano sve najstarije hrvatskoglagoljske fragmente poredati u jedan niz i među njima tražiti jedinstven redoslijed, ma koliko on ne bi pretendirao da bude apsolutan, što je dosad prevladavalo u hrvatskoj filologiji. Očigledno je kako su u XII. st. (ostanemo li pri takvu datiranju) na povijesnom hrvatskom prostoru supostojala dva kruga (krila) glagoljičke pismenosti, besumnje u komunikaciji, ali s prevladavajućim vlastitim razvojem i vlastitom standardizacijom. Zapadni, koji je imao bogatu budućnost i koji je u XIII. st. proveo golemu reformu na načelima koja su bila barem jedno stoljeće ili dva starija, bio je izvorno više orijentiran na komunikaciju sa sjeverom (na što upućuje snažna veza, i u grafetičkom pogledu, s Kij i Pra), a istok s kontaktnom bugarsko-makedonsko-srpskom pismenošću – glagoljičkom i ćiriličkom. S druge strane, suvremeno poimanje nacionalne (pismovne) kulture, koja ne mora biti centripetalno organizirana, monolitno i kohezivno razvijena, koja dopušta da kasnije ustanovljene kategorije reflektiramo u prošlost (no uz upozorenje kako često isključivost to može demantirati), ne dopušta tako sumnju u cjelovitost korpusa.
Kao što je dobro poznato, povijest glagoljičkog pisanja, s obzirom na sam grafijski materijal, do... more Kao što je dobro poznato, povijest glagoljičkog pisanja, s obzirom na sam grafijski materijal, dosad se razmjerno rijetko sagledavala u cjelini. Štoviše, gotovo su svi takvi pokušaji bili pisani jezikom koji nije bio hrvatski. Gotovo 20 godina nakon prvog cjelovitog rada posvećenog samom glagoljičkom pismovnom materijalu - opsežne studije L. Geitlera u knjiškom obliku (“Die albanesischen und slavischen Schriften”, Beč 1883) kojom je autor pokušao na temelju potanke analize slova, dokazati porijeklo glagoljice u protoalbanskom pismu, pojavila se opsežna Jagićeva studija «Глаголическоe письмо», kao posljednji od tri dijela 3. sveska Enciklopedije slavenske filologije (Sanktpeterburg 1911) koji je naslovio «Графика у Славян». (Ostala su dva dijela također Jagićeva rasprava «Вопрос о рунах у славян» te poznata studija V. Gardthausena «Греческое письмо IX-X столýтій», kojom se nastojalo pokazati kako je opravdano glagoljicu izvoditi prema grčkome kurzivnom pismu.) Dvadesetak godina nakon Jagićeve paleografije uslijedila je Vajsova pisana češkim jezikom («Rukovĕť hlaholské paleografie», Prag 1932), te nakon više od pola stoljeća opća slavenska (glagoljička i ćirilička) paleografija Th. Eckhardt, ponovno na njemačkome (“Azbuka. Versuch einer Einführung in das Studium der slavischen Paläographie», Beč 1989). U međuvremenu je, doduše, na glagoljskom paleografiji radio i Vj. Štefanić, no nažalost je nije dovršio, pa je ostala tek u strojopisu. Ako paleografiju određujemo kao preglednu i inovativnu studiju koja na temelju cjelovita uvida u povijest pisanja odabranog pisma, njegove funkcionalne i prostorne inačice, opisuje sva sredstva pismovne prezentacije jezične poruke (ne samo izolirane jedinice, nego i ostale grafetičke razine: kraćenja, punktuaciju, ligature, linijski ustroj itd), tada je ovo Jagićevo djelo i prvi takav rad u povijesti opisa glagoljičkog pisanja. Nesrazmjer prema brojnosti paleografija drugog slavenskog pisma (ćirilice), te latinice i grčkog pisma, navela nas je da proučimo u kakvu odnosu stoji Jagićev rad prema istodobnim paleografijama drugih europskih pisama, prati li opis glagoljičkog pisma tadašnju poznatu metodologiju i strukturiranje, oslanja li se više na terminologiju iz grčkih ili latinskih paleografija, koliko nasljeđuje spoznaje iz pojedinih radova svojih prethodnika s glagoljičkog terena. Osobito je zanimljivo promotriti, uza sva ograničenja razdoblja u kojemu još brojni glagoljski spomenici nisu bili otkriveni, koliko su konkretna Jagićeva tumačenja ostala vrijedna sve do danas. Važno je naglasiti da je Jagić pritom napravio snažan otklon od paleografije kao «pomoćne povijesne znanosti». Filološko utemeljenje odnosno jezikoslovno motrenje, obraćanje pozornosti na razlikovanje tekstnih razina (...), što umnogome odgovara i metodologiji suvremenih «grafolingvističkih paleografija», obilježilo je ovaj Jagićev rad, i po tome on ostaje uzornim djelom svoje epohe i temeljem na koji se i danas oslanjamo.
Novopronađeni glagoljski natpisi u okolici Slavonskoga Broda pokušavaju se datirati na temelju uo... more Novopronađeni glagoljski natpisi u okolici Slavonskoga Broda pokušavaju se datirati na temelju uobičajenih paleografskih mjerila te se takva pojava pokušava postaviti u kontekst širenja glagoljaštva.
In this survey of four Resetar's papers on paleoslavistics author detects Resetar's interest towa... more In this survey of four Resetar's papers on paleoslavistics author detects Resetar's interest toward the mentioned field, as well as the intensity and the width of the processing of the chosen topic. Resetar's attention is especially devoted to the first slavic texts and the reconstruction of the oldest slavic alphabet. Having found through some examples that glagolitic texts had usually functioned as samples to some cirillic texts, Resetar contributed to the developmnet of the thesis on the primacy of the glagolitic letters towards the cyrillic. Although paleoslavistics was on the margin of Resetar's interest, his paper on Method's working as translator, as well as the one on the glagolitic alphabet are frequently quoted in the publications on Oldchurch-slavonic topics.
Prikaz knjige Bosancica ili hrvatska cirilica u srednjoj Dalmaciji Benedikte Zelic Bućan, Drzavni... more Prikaz knjige Bosancica ili hrvatska cirilica u srednjoj Dalmaciji Benedikte Zelic Bućan, Drzavni arhiv u Splitu 2000.
Posrijedi je prikaz izdanja Vrutočkog evanelja, bosanskoga kodeksa s kraja XIV. st. koji je prire... more Posrijedi je prikaz izdanja Vrutočkog evanelja, bosanskoga kodeksa s kraja XIV. st. koji je priredila Lejla Nakaš, a u izdanju Foruma Bosnae, 2014. g. u Sarajevu.
Uploads
Papers by Mateo Zagar
Ako paleografiju određujemo kao preglednu i inovativnu studiju koja na temelju cjelovita uvida u povijest pisanja odabranog pisma, njegove funkcionalne i prostorne inačice, opisuje sva sredstva pismovne prezentacije jezične poruke (ne samo izolirane jedinice, nego i ostale grafetičke razine: kraćenja, punktuaciju, ligature, linijski ustroj itd), tada je ovo Jagićevo djelo i prvi takav rad u povijesti opisa glagoljičkog pisanja. Nesrazmjer prema brojnosti paleografija drugog slavenskog pisma (ćirilice), te latinice i grčkog pisma, navela nas je da proučimo u kakvu odnosu stoji Jagićev rad prema istodobnim paleografijama drugih europskih pisama, prati li opis glagoljičkog pisma tadašnju poznatu metodologiju i strukturiranje, oslanja li se više na terminologiju iz grčkih ili latinskih paleografija, koliko nasljeđuje spoznaje iz pojedinih radova svojih prethodnika s glagoljičkog terena. Osobito je zanimljivo promotriti, uza sva ograničenja razdoblja u kojemu još brojni glagoljski spomenici nisu bili otkriveni, koliko su konkretna Jagićeva tumačenja ostala vrijedna sve do danas. Važno je naglasiti da je Jagić pritom napravio snažan otklon od paleografije kao «pomoćne povijesne znanosti». Filološko utemeljenje odnosno jezikoslovno motrenje, obraćanje pozornosti na razlikovanje tekstnih razina (...), što umnogome odgovara i metodologiji suvremenih «grafolingvističkih paleografija», obilježilo je ovaj Jagićev rad, i po tome on ostaje uzornim djelom svoje epohe i temeljem na koji se i danas oslanjamo.
Ako paleografiju određujemo kao preglednu i inovativnu studiju koja na temelju cjelovita uvida u povijest pisanja odabranog pisma, njegove funkcionalne i prostorne inačice, opisuje sva sredstva pismovne prezentacije jezične poruke (ne samo izolirane jedinice, nego i ostale grafetičke razine: kraćenja, punktuaciju, ligature, linijski ustroj itd), tada je ovo Jagićevo djelo i prvi takav rad u povijesti opisa glagoljičkog pisanja. Nesrazmjer prema brojnosti paleografija drugog slavenskog pisma (ćirilice), te latinice i grčkog pisma, navela nas je da proučimo u kakvu odnosu stoji Jagićev rad prema istodobnim paleografijama drugih europskih pisama, prati li opis glagoljičkog pisma tadašnju poznatu metodologiju i strukturiranje, oslanja li se više na terminologiju iz grčkih ili latinskih paleografija, koliko nasljeđuje spoznaje iz pojedinih radova svojih prethodnika s glagoljičkog terena. Osobito je zanimljivo promotriti, uza sva ograničenja razdoblja u kojemu još brojni glagoljski spomenici nisu bili otkriveni, koliko su konkretna Jagićeva tumačenja ostala vrijedna sve do danas. Važno je naglasiti da je Jagić pritom napravio snažan otklon od paleografije kao «pomoćne povijesne znanosti». Filološko utemeljenje odnosno jezikoslovno motrenje, obraćanje pozornosti na razlikovanje tekstnih razina (...), što umnogome odgovara i metodologiji suvremenih «grafolingvističkih paleografija», obilježilo je ovaj Jagićev rad, i po tome on ostaje uzornim djelom svoje epohe i temeljem na koji se i danas oslanjamo.