Gornje Dubrave
| Gornje Dubrave | |
|---|---|
 Željeznička stanica u Gornjim Dubravama | |
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Karlovačka |
| Općina/grad | Ogulin |
| Površina | 22,6 km2 [1] |
| Koordinate | 45°18′29″N 15°18′18″E / 45.308°N 15.305°E |
Stanovništvo (2021.) | |
| Ukupno | 63 [2] |
| – gustoća | 3 st./km2 |
| Odredišna pošta | 47300 Ogulin [3] |
| Pozivni broj | +385 (0)47 |
| Autooznaka | OG |
  Gornje Dubrave Gornje Dubrave na zemljovidu Hrvatske | |
Gornje Dubrave je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Grada Ogulina, Karlovačka županija. Nalaze se oko 10 km od tzv. Jozefinske ceste koja povezuje Dugu Resu sa Senjom. Kroz mjesto prolazi željeznička pruga koja spaja Zagreb i Rijeku. Najbliži grad je Ogulin koji je udaljen oko 20 km, dok do Karlovca ima oko 40 km.
U mjestu se nalazi osnovna škola koja je zatvorena krajem 60-tih godina 20. st. Također se u mjestu nalazi i pravoslavna crkva Sv. Petke koja je sagrađena 1730.g. a obnovljena 70-tih godina prošlog stoljeća.[4]
Zaseoci Gornjih Dubrava su Višnjić Brdo, Perići, Janjani, Mikašinovići, Kaluđerovići, Jusići, Tutorovići, Karapandže, Šepelji, Panjići, Kukići, Vucelići, Škerići, Rebić Glavica, Barići i Mišćevići.[5] Željeznička stanica je u zaseoku Višnjić Brdo, a odmorište „Dobra“ na autocesti A1 pored zaseoka Karapandže.
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 119 stanovnika[6] te 55 obiteljskih kućanstava.[7]
| broj stanovnika | 1766 | 1907 | 1145 | 872 | 851 | 786 | 687 | 816 | 430 | 432 | 349 | 287 | 211 | 147 | 119 | 90 | 63 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Prostor koji je bio pust, naseljen je kroz 17. i 18. stoljeće pravoslavnim stanovništvom pretežno iz Bosne koja je tada bila pod turskom okupacijom. 1641. dolaze prve skupine s turske strane Korane, a 1658. Vuk Mandić dovodi doseljenike s Usore. Ispočetka, svi su bili kmetovi Frankopana do 1672. kada posredovanjem grofa Herbersteina postaju slobodnjaci s povlasticama carskih vojnika kakve su dobili raniji uskoci.[8] Muškarci su većinom bili vojnici. U vrijeme Vojne krajine u G.D. nalazilo se sjedište 12. Dubravske kumpanije.
Kroz Gornje Dubrave protječu rijeke Dobra i Bistrica. Bistrica se ulijeva u Dobru na tzv. Sastavcima. Sastavci su također i atrakcija za raftere koji se spuštaju niz Dobru.
S druge strane je potok Globornica koji dijeli Gornje od Donjih Dubrava.
U kanjonu Bistraca je spilja Zala ili Mikašinovića pećina, ovdje je 1977. prvi put otkrivena jedinstvena i endemična ogulinska spužvica (Eunapius subterraneus), a pećina se pokazala i kao nalazište najstarijih kamenodobnih artefakata u Karlovačkoj županiji datiranih u zadnje ledeno doba.[9]
- Ljubo Batalo, hrv. košarkaš i košarkaški dužnosnik[10]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ Eparhija Gornjokarlovacka Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. siječnja 2011. (Wayback Machine) Parohije
- ↑ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2014. Pristupljeno 24. ožujka 2020.
- ↑ Popis stanovništva 2001., www.dzs.hr
- ↑ Kućanstva prema obiteljskom sastavu i obiteljska kućanstva prema broju članova, Popis 2001., www.dzs.hr
- ↑ MO Vrebac Adam Pribičević: Do 1683 godine
- ↑ Kameleon - udruga za etiku i kretivnost medija Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. veljače 2011. (Wayback Machine) Otkrića iz spilje Zala
- ↑ Aktiviraj Karlovac! Marin Bakić: Ljubo Batalo: Moju obitelj je spasio Gestapo, 4. lipnja 2015. (pristupljeno 7. prosinca 2016.)
