Kiribati
Ovo je glavno značenje pojma Kiribati. Za druga značenja pogledajte Kiribati (razdvojba).| Republika Kiribati Republic of Kiribati Ribaberikin Kiribati | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| |||||
| Geslo Te Mauri, Te Raoi ao Te Tabomoa (gilbertski: Zdravlje, mir i blagostanje) | |||||
| Himna Teirake Kaini Kiribati | |||||
 Položaj Kiribatija | |||||
| Glavni grad | Južna Tarawa | ||||
| Najveći grad | Južna Tarawa | ||||
| Službeni jezik | engleski i gilbertski | ||||
| Državni vrh | |||||
| - Predsjednik | Taneti Maamau | ||||
| Neovisnost | Od Ujedinjenog Kraljevstva 12. srpnja 1979. | ||||
| Površina | 170. po veličini | ||||
| - ukupno | 811 km2 | ||||
| - % vode | ~0 % | ||||
| Stanovništvo | 189. po veličini | ||||
| - ukupno (2009.) | 112 850[1] | ||||
| Valuta | australski dolar (i lokalni kiribatski dolar) (100 centa) | ||||
| Pozivni broj | +686 | ||||
| Vremenska zona | UTC +12 do +14 | ||||
| Internetski nastavak | .ki | ||||
Republika Kiribati je otočna država u središnjem dijelu Tihog oceana. Pripada joj 33 koraljna otoka i morska grebena ukupne površine 800 četvornih kilometara raštrkanih na 3,5 milijuna četvornih kilometara pripadajućeg teritorijalnog mora.[2] Otočje je raštrkano oko 180. meridijana i ekvatora. Od 1994. Međunarodna datumska granica prolazi istočno i od Linijskih otoka, najistočnijeg dijela Kiribatija, koji se i nalaze na zapadnoj polutci. Linijski otoci se nalaze u najistočnijem vremenskom pojasu, te jedini za standardno vrijeme imaju UTC+14. Standardno vrijeme ostalih dijelova Kiribatija je UTC+12 ili UTC+13.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine ima oko 100 000 stanovnika, od kojih više od polovice živi na koraljnom otoku Tarawi, gdje se nalazi i glavni grad države te većina gospodarstva i uprave. Neovisnost je stekao 1979. od Ujedinjenog Kraljevstva. Kiribati je članica Britanske zajednice naroda, Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. U zajednicu Ujedinjenih Naroda primljen je 1999. godine.
Naziv "Kiribati" usvojen je prilikom stjecanja neovisnosti, a u mjesnom govoru označava Gilbertove otoke i dolazi od naziva otočja koje je okosnica države; "Kiribati" je zapravo engleska riječ "Gilberts" napisana po pravilima gilbertskog pravopisa. Gilberti su nazvani prema britanskom istraživaču i pomorcu Thomasu Gilbertu, koji je ploveći iz Sydneya u kineski Guangzhou otkrio niz koraljnih otoka kasnije nazvanih njemu u čast.
Ruski admiral Ivan Kruzenštern i francuski istraživač Louis Isidore Duperrey prvi su početkom 1820-ih spoznali važnost Gilbertova otkrića. Na njihovim pomorskim zemljovidima na engleskom i francuskom jeziku uvode pojam "Gilbertovih otoka" (Gilbertova otočja), koji se na vojnim zemljovidima često navodio i kao Kingsmils. Stvaranjem Gilbertovih i Ellisovih otoka, britanskog protektorata između 1892. i 1916., službeno se uvodi naziv Kiribatija i Gilbertovih otoka na zemljovide. Stanovništvo tih otočja nazivalo se Gilbertima, a njihov jezik gilbertski jezik.[3]
Kiribati bio je britanska kolonija sve do 1979. godine kada su stekli neovisnost. Ime države je prijevod najveće otočne skupine Gilbert na gilbertski jezik.
Kiribati čine tri sasvim odvojene otočne skupine raspršene na golemom prostoru Tihog oceana (oko 3,5 milijuna km2). Te skupine su Gilbertovo otočje, otočje Phoenix i Ekvatorski otoci. Otoci su koraljni atoli, smješteni na vulkanskoj osnovi i okruženi grebenima. Izdižu se svega oko 1,5 metara iznad morske razine. Gilbertovo otočje je cijelo naseljeno, u Ekvatorskim otocima su naseljena 3 otoka, a u otočju Phoenix naseljen je samo 1 otok.
Najveći otok je Kiritimati (Ekvatorski otoci), 388 km2. Najviši vrh je na otoku Banaba, visok 81 metar.
Predviđa se da će Kiribati biti prva država koja će izgubiti teritorij zbog dizanja razina mora zbog globalnog zatopljenja. Ne brojeći otok Banaba, najviša nadmorska visina u Kiribatiju je tek dva metra.[4] Kiribati je već 1999. izgubio dva nenastanjena otoka zbog dizanja razine mora.[5]
Otoci su bili bogati fosfatima, ali eksploatacija za izvoz iscrpila je rezerve u 70-im godinama 20. stoljeća. Gospodarstvo se zasniva na poljoprivredi za vlastite potrebe i ribarstvu jer okolna mora obiluju podmorskim životom.
Glavni izvozni proizvod je kopra.
BDP po stavnovniku 2001. iznosio je 800$.
Većina stanovništva su I-Kiribati koji govore vlastitim mikronezijskim jezikom. Etničke grupe Kiribata: 112 000 stanovnika (UN Country Population; 2009.), 5 naroda.
- Britanci, 50
- Euronezijci, 1100
- I-Kiribati, 89 000
- Mandarinski Kinezi, 90
- Tuvaluanci, 700
- Ostali 5500
Najviše je katolika 53% stanovnika, slijede 39% kiribatski protestanti, 2,5% bahá'í, a ostale religije čine 5%.
U gradovima živi 36% stanovništva.
Glavni "grad" je Južna Tarawa (South Tarawa), kojeg čini niz otočića otoka Tarawa, spojenih nasipima na kojima je glavna prometnica na otoku.
Bairiki, otok atola Tarawa je administrativno središte, a otok Ambo je središte parlamenta.[6]
Leksikon država svijeta, Predrag Tomljanović, EXTRADE d.o.o. Rijeka, 2005., 156. stranica
- ↑ The World Factbook - Kiribati (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2017. Pristupljeno 27. ožujka 2010. CIA (27.3.2010.)
- ↑ (engl.) World Atlas, Kiribati, 13. lipnja 2016. (pristupljeno 23. veljače 2017.)
- ↑ (engl.) Google knjige, Bibijski rječnik Gilbertovih otoka i podudarnost bilijskog nazivlja i vlastitih imena, E katauraoaki irouni beiñam, 1895., Harvardovo sveučilište, 30. sijčnja 2008. (pristupljeno 23. veljače 2017.)
- ↑ Leader of disappearing island nation says climate change an issue of survival, not economics (engl.), Associated Press, 5.6.2008.
- ↑ Islands disappear under rising seas (engl.), BBC, 14.6.1999.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2010. Pristupljeno 6. svibnja 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Kiribati |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kiribati |
| |||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||
