Books by Juraj Belaj
Life and death in mediaeval and early modern times. Proceedings of the 5th International Scientific Conference of Mediaeval Archaeology of the Institute of Archaeology, Zbornik Instituta za arheologiju / Serta Instituti Archaeologici, Vol. 14, 2020
This edition brings 20 conference presentations, which were adapted into papers by their authors.... more This edition brings 20 conference presentations, which were adapted into papers by their authors. The intention of the conference was to acquaint scientists and the general public with new research and interpretations, and to encourage quality scientific discussion on everyday life and attitudes towards the death of mediaeval and early modern populations. As this is a topic that cannot be fully covered by archaeological methods alone, our goal was to bring together scientists of different profiles (archaeologists, anthropologists, historians, molecular biologists) in a multidisciplinary attempt to interpret the life and death of our ancestors.
Fortifications, defence systems, structures and features in the past, Zbornik Instituta za arheologiju / Serta Instituti Archaeologici, 2019
This edition brings the conference papers from the 4th International Conference on Mediaeval Arch... more This edition brings the conference papers from the 4th International Conference on Mediaeval Archaeology organised by the Institute of Archaeology in Zagreb in 2017. It is a result of efforts of the medievalists of the Institute of Archaeology to establish continued international gathering of the academic community in Zagreb in order to discuss current archeological topics on mediaeval archeology. The 4th International Scientific Conference on Mediaeval Archaeology Fortifications, defence systems, structures and features in the past, organized by the Institute of Archaeology in cooperation with the Croatian Institute of History, took place from the 7th till the 9th of June 2017 in Zagreb. Our wish was to encourage the researchers to present, through this topic, their knowledge on technical solutions of certain defensive elements of different fortifications, different manifestations and changes in the organization of defensive structures and systems over time, with regard to the causes of those changes and identification of possible patterns of defence systems, structures and features in a certain area, region or in a certain archaeological or historical period. Since the aim of the scientific conference was to perceive the given topic in an interdisciplinary and multidisciplinary manner, we are pleased that in this book, besides the papers dealing with mediaeval fortifications, we have the opportunity to publish 37 papers that study the defence systems in the preceding and following periods (Prehistory, Antiquity, Modern Period) and that archaeological studies are complemented by the studies of historians, art historians and architects as well.
Zbornik Instituta za arheologiju / Serta Instituti Archaeologici, Vol. 10. Sacralization of Landscape and Sacred Places. Proceedings of the 3rd International Scientific Conference of Mediaeval Archaeology of the Institute of Archaeology, 2018
Human settlement of landscape raises the question of marking the landscape with one’s own religio... more Human settlement of landscape raises the question of marking the landscape with one’s own religion. Changes of religious systems or their coexistence documented in the landscape raises further questions, particularly those pertaining to broader socio-cultural phenomena and dynamics. Even if such processes are not documented in written sources, they could often be recognized in toponyms, folklore, archaeological finds and in contemporary religious practices. This publication presents analyses of sacred landscape from the perspective of: archaeology, folklore, ethnology and cultural anthropology, literature, architecture, history, art history, mathematics etc., and at the same time covers the period from prehistory, through antiquity and Slavic period and the Middle Ages to the modern period and contemporary times. In addition to this, it also compares different processes from different regions and times, by and large from Europe.
87 107 123 141 161 203 UVODNA RIJEČ Sustavna arheološka istraživanja srednjovjekovnih i novovjeko... more 87 107 123 141 161 203 UVODNA RIJEČ Sustavna arheološka istraživanja srednjovjekovnih i novovjekovnih groblja na prostoru sjeverne Hrvatske, iako nam mogu pružiti mnoštvo podataka o načinu i kvaliteti života tadašnjih populacija, veoma su rijetka i nedovoljno zastupljena. Ništa bolja situacija nije ni sa znanstvenom objavom provedenih istraživanja te je velika većina objavljena samo u obliku kratkih preliminarnih izvješća. Kako bi stručnoj, ali i široj zainteresiranoj zajednici omogućili uvid u novija istraživanja ili reinterpretacije starih nalaza, Institut za arheologiju organizirao je u lipnju 2014. godine Prvi međunarodni znanstveni skup sredn�ov�e� sredn�ov�e� kovne arheologi�e s temom Grobl�a i pogrebni običa�i u sredn�em i ranom novom vi�eku na prostoru s�everne Hrvatske. Kako se radi o temi koja se ne može u potpunosti obuhvatiti samo arheološkim metodama, cilj nam je bio okupiti veći broj znanstvenika različitih profila (arheologa, antropologa, povjesničara, molekularnih biologa) u multidisciplinarnom pokušaju interpretiranja života i smrti naših predaka. Na skupu je tako sudjelovalo 26 znanstvenika koji su održali 14 predavanja. Skup je održan u prostoru Arheološkog muzeja u Zagrebu čiji djelatnici su nam pružili veliku potporu na čemu im najsrdačnije zahvaljujemo, posebno tadašnjoj ravnateljici Jacquelini Balen. Iste 2014. godine Institut za arheologiju pokreće izdavanje svoje nove edicije pod nazivom Zbornik Instituta za arheologi�u / Serta Instituti Archaeologici radi objavljivanja radova sa skupova u organizaciji Instituta te radova vezanih uz pojedine godišnjice i obljetnice. Prikupljeni i pozitivno ocijenjeni radovi sa skupa Grobl�a i pogrebni običa�i u sredn�em i ranom novom vi�eku na prostoru s�everne Hrvatske objavljuju se unutar 4. knjige Zbornika. Ovdje koristim priliku još jednom zahvaliti svim sudionicima skupa te Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa koje je sufinanciralo izdavanje ovog broja Zbornika Instituta za arheologi�u. Siniša Krznar Groblja i pogrebni običaji u srednjem i ranom novom vijeku na prostoru sjeverne Hrvatske, ZIA Vol. 4, 2016, 7-22 MIRJA JARAK
Zbornik Instituta za arheologiju / Serta Instituti Archaeologici, Vol. 6: Srednjovjekovna naselja u svjetlu arheoloških izvora / Mediaeval Settlements in the Light of Archaeological Sources, Sekelj Ivančan, T., Tkalčec, T., Krznar, S., Belaj, J. (eds.), Zagreb 2017. 411 421 441 459 473 483 499
Područje grada Dugo Selo u pisanim se dokumentima prvi puta spominje 1209. godine kada je hrvatsk... more Područje grada Dugo Selo u pisanim se dokumentima prvi puta spominje 1209. godine kada je hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. templarima darovao Zemlju svetoga Martina (terra sancti Martini). Ta se zemlja prostirala uz rijeku Zelinu istočno od Zagreba. Njezino ime svjedoči da je još prije dolaska templara ovdje stajala crkva sv. Martina, prema kojoj je posjed dobio svoje ime Zemlja sv. Martina. Crkva je vjerojatno nastala u 9. stoljeću, u vrijeme kada su ovim krajevima kršćanstvo širili franački misionari. Zbog osobitosti njezina položaja i njezinih prostornih odnosa prema drugim mjestima sa znakovitim toponimima može se pretpostaviti da je sveti Martin tijekom procesa pokrštavanja na ovome mjestu preslojio starije slavensko pogansko božanstvo, gromovnika Peruna. Iz dokumenata se vidi da su templari (i iza njih ivanovci) na tom prostranom posjedu (Zemlji sv. Martina) imali svoju kuću (domus) koja je bila sjedište njihove organizacijske jedinice, preceptorata Sv. Martina. Nažalost, iz pisanih izvora nije moguće doznati gdje se ta kuća nalazila. Najlogičnijom se nametnula pretpostavka da se kuća nalazila uz crkvu Sv. Martina na Prozorju (Martin Bregu) sjeverno od Dugoga Sela. Templarski je red nastao najvjerojatnije 1119. godine u Jeruzalemu, a prvotna mu je zadaća bila čuvanje putova za Jeruzalem i obrana hodočasnika. Red je vrlo brzo došao na dobar glas te je naglo rastao, i po broju članova i po mnoštvu darovanih posjeda koje je dobivao uglavnom od vladara širom Europe. Osobito je snažno rastao nakon što mu je sv. Bernard od Clairvauxa sastavio Pravila 1128. godine, a papa Inocent II. ih iduće godine stavio pod svoju zaštitu. Vrlo su brzo došli i u Hrvatsku. Najraniji poznati njihov spomen u Hrvatskoj potječe iz 1163. godine. Na temelju povijesnih dokumenata i njihove interpretacije u literaturi, u knjizi se raspravlja o templarskoj prisutnosti u dugoselskome kraju. Najveća je pažnja posvećena ostacima/ruševinama crkve Sv. Martina na Martin Bregu. Na tom se lokalitetu već nekoliko godina provode sustavna arheološka istraživanja. Utvrđeno je da je jezgra današnje crkve nastala u drugoj polovici 15. stoljeća u kasnogotičkome stilu, a crkva je i kasnije doživjela brojne pregradnje i dogradnje. Utvrđeni su i temelji starijih faza crkve, među kojima se osobito ističu temelji potpornjaka svetišta starije gotičke crkve te temelj vjerojatno još romaničke apside. Opisuju se i pojedini zidovi građeni opekama romaničkoga formata. Premda prevladavaju arheološki nalazi iz novoga vijeka, što nije čudno s obzirom da se unutar i oko crkve pokopavalo sve do nedavno, sve je više nalaza koji potječu iz vremena kada su ovdje gospodarili viteški redovi. Važniji je nalaz ulomak S-karičice koja možda potječe iz nekog uništenog, čak još predtemplarskoga groba, te osobito nalazi slavonskog banovca (srebrni denar kovan između 1310.-1316. godine) i kamene nadgrobne ploče s uklesanim štitom i mačem koja svojim značajkama ukazuje na svoj nastanak krajem 13. ili početkom 14. stoljeća, upravo u vrijeme kada templare u posjedu ove Zemlje nasljeđuju ivanovci. Donose se i sažeti prikazi antropoloških analiza ljudskog kosturnoga materijala iz grobova iz kojih valja izdvojiti brojne uočene smrtne rane nastale sječivima hladnoga oružja. Prikazuju se i osnovni rezultati georadarskoga istraživanja dijelova arhitekture. Jedan od posebnih zadataka bio je odrediti mjesto na kojem se nekoć nalazila templarska te potom ivanovačka kuća (domus). U vezi s tim osobita se pažnja poklanja i crkvi Sv. Brcka u obližnjim Brckovljanima te još neutvrđenom položaju kasnijega kaštela Božjako. Templarski je kraj započeo vjerojatno lažnim glasinama 1304. godine o svetogrđima koja su navodno templari činili. 1307. godine naređena su njihova uhićenja a slijedila su mučenja i suđenja. Red je konačno ukinut 1312. godine. Posljednje isprave templara u Hrvatskoj tiču se upravo svetomartinskog preceptorata. Ukidanje templarskoga reda u Hrvatskoj išlo je polako i ništa se dramatično nije dogodilo, a njihovi su posjedi papinskom odredbom prešli u ruke ivanovaca. Ivanovci, u mnogočemu veoma slični templarima, u hrvatske su krajeve došli gotovo istovremeno. Ivanovci su također dobivali velike posjede od vladara i drugoga plemstva te su ih organizirali u preceptorate. Takvom organizacijskom jedinicom upravljao je preceptor čija je osnovna zadaća bila upravljati posjedima radi stjecanja čim većih prihoda za potrebe ivanovaca u Svetoj zemlji. Ionako velik broj njihovih posjeda još je više narastao nakon što su preuzeli i templarske posjede. Od 1364. godine se za skup svih preceptorata u hrvatsko-ugarskome kraljevstvu u ispravama počinje javljati i naziv Vranski priorat. Pitanje odlaska ivanovaca iz Hrvatske, pa tako i s promatranog preceptorata, mnogo je složenije, jer se s formalnopravnoga gledišta pojam vranskoga priorata rastegnuo daleko dulje kroz povijest nakon što su ivanovci zauvijek napustili hrvatske prostore. Čini se da je već od oko 1380. godine, na početku velike papinske shizme, kralj postavljao priore te je tako pomalo nastajao samostalan red, koji više nije imao mnogo zajedničkoga s ostatkom ivanovačkoga reda sa sjedištem na otoku Rodu. Jedan od ivanovačkih preceptorata bio je stari templarski Sv. Martin, čije se sjedište nalazilo u kući Sv. Martina. Kod ubiciranja njihove kuće pojavljuje se još više nepoznanica, jer mnogi autori smatraju da su ivanovci vremenom sagradili novu kuću, možda nezadovoljni stanjem ili položajem stare templarske kuće. Crkva Sv. Martina se u njihovo vrijeme počinje javljati i u povijesnim dokumentima, i to kao ecclesia beatissimi Martini in possessione cruciferorum ("crkva blaženoga Martina u posjedu križnika"). U ovoj se knjizi prikazuju arhitektonski ostaci gotičke crkve s potpornjacima na završetku svetišta, koja je djelomično sagrađena na temeljima romaničke građevine te pojedini pokretni nalazi preostali iz ivanovačkoga vremena, pronađeni na istraživanome lokalitetu. Uz ulomke gotičke arhitekture pronađene u urušenjima, vrijedi spomenuti i sitne novce kovane za kralja Žigmunda (1387. – 1437.), te pfenige iz sredine 15. stoljeća koji su pronađeni između oltarne baze i zida u sjevernoj sakristiji. Na kraju knjige posvećena je dužna pažnja i mlađim, novovjekovnim nalazima otkrivenima na području crkve Sv. Martina. Riječ je prvenstveno o novcima, svetačkim medaljica, križićima-privjescima, ostacima krunica te gumbima, kopčicama i sličnim dodacima koji su bili prišiveni na odjeću u kojoj su pokojnici bili pokopani. Arheološka istraživanja se nastavljaju.
U knjižici se donose najznačajniji povijesni podaci o razvoju Ivanca, njegovoga Staroga grada te ... more U knjižici se donose najznačajniji povijesni podaci o razvoju Ivanca, njegovoga Staroga grada te nekadašnje župne crkve Sv. Ivana Krstitelja. Prikazani su ukratko rezultati arheoloških istraživanja provedenih na lokalitetu Stari grad od 1998. do 2008. godine. Većina pronađenih pokretnih nalaza potječe iz kasnoga srednjeg i novoga vijeka, no nađeni su također i tragovi života iz antike te prapovijesti. Unatoč velike gustoće ukopavanja grobova na istraživanome području, osobito tijekom novoga vijeka, otkrivene su i starije strukture te slojevi.
Book chapters by Juraj Belaj
Sacralisation of Landscape and Sacred Places – Proceedings of the 3rd International Scientific Conference of Mediaeval Archaeology of the The Institute of Archaeology, J. Belaj, M. Belaj, S. Krznar, T. Sekelj Ivančan & T. Tkalčec (eds.). Zagreb: Institut za arheologiju, 2018. 69-92, 2018
The paper begins with the authors' recapitulation of the basics of the old proto-Slavic religion,... more The paper begins with the authors' recapitulation of the basics of the old proto-Slavic religion, of everything that has been known about supreme deities; about what is presently surmised about the earliest history of the Slavs: where they appeared (the question of the “proto-homeland”); in what ways they shaped their way of life (culture) and, above all, their worldview. Among other things, the authors demonstrate that the Slavs preserved traces of the Indo-European supreme god reconstructed as *Dyēus pH2ter. They assume that he also had a female counterpart, the god-bearer Djeva, Diva.
In the process they discovered a tripartite spatial structure of the type conceived by the still unbaptized Slavic groups while they were settling new territories and assuming control over them (Pleterski 1996: 180; Belaj, V. 1998; 2006; Belaj, V., Belaj, J. 2014). They were governed by the assumption that in the Banovina region, too, the priests created a “diorama” in the landscape, which they used, while performing important rites, by showing and narrating myths, to interpret the most important myths, vital for the survival of the community and the authority. They showed that also in that place the toponymy contains traces of a pre-Christian mother of god, concluding that in the area of the Una river she appeared as Divuša.
Sveti Martin nad Dugim Selom u procesima simbolizacija prostora U ovom radu bit ć e riječi o sv. ... more Sveti Martin nad Dugim Selom u procesima simbolizacija prostora U ovom radu bit ć e riječi o sv. Martinu – svecu zaštitniku i titularu rušev-ne crkve koja se nalazi sjeverno od Dugog Sela, u zaseoku Prozorje na Martin-Bregu. Fokus rada je na procesima simbolizacije prostora u kojima je korišteno ime sv. Martina, odnosno njegove značajke. Rad se temelji na vlasti-tim arhe ološkim istraživanjima, na arhivskoj i novinskoj građi od sredine 20. stoljeća do danas, na sudjelovanju u recentnim proslavama te na intervjuima. 155 Studije koje se bave rekonstrukcijom slavenskoga sakralnog krajolika (Belaj V. i Belaj J. 2014) pokazale su da je sv. Martin ponegdje bio odabiran u procesu pokrštavanja Hrvata i Slavena uopće kako bi preslojio vrhovno slavensko božanstvo, gromovnika Peruna. U tom procesu bili su važni oni " poganski " elementi iz ž ivotopisa sv. Martina koji su mogli olakšati Slave-nima tranziciju iz stare u novu vjeru (npr. povezanost sv. Martina s mlinskim kamenom, svijetom mrtvih, vatrom, vukom, medvjedom, pastirima, njegova borba s vragom, činjenica da jaše na konju itd.). Položaj crkve sv. Martina na Martin-Bregu je osobit, s otvorenim pogledom na sve strane svijeta. Kako se tumači u spomenutim studijama, riječ je o svetom mjestu koje je nekoć " nasta-njivao " gromovnik Perun, o čemu se zaključuje na temelju prostornih odnosa prema drugim mjestima s relevantnim toponimima. Naime, u dugoselskom je 155 U ovom radu sažeto predstavljam uglavnom svoju dionicu jednoga drugog proširenog teksta, uz pristanak ostalih suatorica (v. Belaj et al. 2015).
Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori, Zbornik radova sa zananstvenog skupa održanog 14. prosinca 2012. u Unešiću, Vicko Kapitanović (ur.), Split, 2013, 89 - 107., 2013
In 1996 Andrej Pleterski published the results of his research on the eastern Alpine region, thus... more In 1996 Andrej Pleterski published the results of his research on the eastern Alpine region, thus providing new insights into the process of the Slavic colonization of new spaces. When settling into new spaces, the Slavs first had to consecrate the space with a special ritual (that is, to decorate it according to rules set by the Creator in an ancient mythical time). Priests would in this way turn a profane (chaotic) space, which was foreign, unfathomable and unlivable, into a sacred space of their own, fathomable and livable. The ritual included the procedure of “introducing“ their own deities, the ones they revered in the old land, into the new land, and positioning them in space. The basis of the ritual was a mythopoetic understanding of the world according to which the three basic cosmic principles – sacredness of creation, human existence (life and death) and destructive chaos – are embodied in three supreme deities which are in dynamic relationship to one another. The three deities in Panslavic pre-Christian religion are: Perun, god of thunder, his wife Mokoš and his rival Veles, ruler of the underworld. Invoking the act of creation, the priest would spatially demonstrate the mythical event and position it in space, giving characteristic names and attributes to particular elements of the landscape. Three points which are devoted to supreme deities form a triangle. Their positions reflect the relationships governing the divine community as originally decreed by the Creator. This type of ritual, which ultimately repeated the sacred act of creation, established and legitimated tribal authority and ensured good crops as well as the good health of livestock and people. Its basic traits are the size of one of the angles of the triangle – about 23°27' (the degree of the Earth's axial tilt from a perpendicular to the plane of the ecliptic on the days of equinox and solstice) – and the ratio of 1 : √2 of the two sides. In this way, the priest would re-sacralise the occupied land and legitimise tribal authority. Similar rituals were also used for consecrating the territories of smaller local communities and for creating conditions for their use as work and living spaces by Slavic peasants. The authors of this paper aim to identify and confirm analogous events in the Croatian territory. On this occasion the authors wish to display traces of the ritual procedure on the basis of two examples from Dalmatia's hinterland. Traces have been preserved in place names, and their spatial relationships enable us to read mythical narratives from the landscape even to this day. One such trace encompasses the area of Biskupija south of Knin where early medieval Christian churches were laid atop the pre-Christian “sacred triangle“, and the other encompasses the area east of the river Čikola, near Pokrovnik and Konjevrate. The triangular shapes and their position can be seen on the attached maps. /
Prigodom naseljavanja novoosvojenoga prostora došljaci su prvo morali taj prostor posvetiti posebnim obredom (tj. urediti ga prema propisima koje im je Stvoritelj objavio u mitsko pradoba). Time su svećenici profani (kaotični) prostor, tuđ, nerazumljiv, nepogodan za življenje u njemu, učinili svetim, našim, razumljivim, pogodnim za život. Taj je obred uključivao postupak „unošenja“ vlastitih bogova, onih koje su štovali u staroj postojbini, u novu i njihovo smještanje u prostor. Njihov razmještaj odgovarao je odnosima koji su, odlukom Stvoritelja, vladali u božanskoj zajednici. Ovakvim obredom, koji je u krajnjoj liniji ponavljao sveti čin stvaranja, utvrđivala se i legitimirala plemenska (župna) vlast te osiguravali dobar urod i zdravlje stoke i ljudi. Neka od mjesta dodijeljenih bogovima očuvala su njihove tragove u svojim imenima, a njihov prostorni međuodnos omogućava nam još i danas iščitavanje mitskih kazivanja iz krajolika. Taj će se postupak prikazati na temelju dva primjera iz unutrašnjosti Dalmacije.
Antiquam fidem. Zbornik radova sa znanstvenog simpozija o Sisačkoj biskupiji (ur. Darko Tepert, Spomenka Jurić). Sisak, 3. – 4. 12. 2010., Sisak, 121–147., 2010
The Church of the Assumption of the Blessed Virgin Mary in Gora, just as the concept of mediaeva... more The Church of the Assumption of the Blessed Virgin Mary in Gora, just as the concept of mediaeval Gora itself, has already been the matter of interest of numerous researchers in many professions for a long time. After a short description of the historiography of Gora and the review of the first phase, this work presents the results of the second phase of protective archaeological research of the Church of the Assumption of the Blessed Virgin Mary in Gora, the research having been carried out next to the foundations of the Church of Templars during 2008 and 2009. The work tells us about the location where the Church of Saint Mary was situated even before 1196, when Templars got it from King Bela III together with the estate. After the Order of the Templars was abolished, their church was succeeded by the members of the Order of Saint John by the year 1314. Both orders had their seats of governance in Gora. Although many wars, as well as natural disasters that occurred during the centuries, must have badly shaken the walls of the church, it was only wrecked during the Homeland War by the implanted explosive. However, the church ruins offered the insight into its early gothic core under the baroque crust. 371 graves have been explored. The more recent graves are of the same alignment as the church. In most of these more recent graves no findings were discovered, or only tiny devotional objects were found (small medals, crosses, chaplet beads), metal clothing parts, jewellery, and alike. The arms of the deceased were placed on the pelvis or crossed across their chest. In more ancient, late mediaeval graves, among various findings, the most numerous are small belt yarns, common in the graveyards from the period between 14th and the 16th century. A particular value to our site is surely raised by tiny, movable findings, which can be related to the presence of the Knight Orders in Gora, the Order of Saint John, and especially the Order of the Temple. For example, silver denars of Hungarian-Croatian King Ludovic I belong to the times of the Order of Saint John, as well as the silver stamped ring with the motive of lilies, together with certain exceptional examples of yarn made of cast bronze alloy. We can relate the bowl denar of Henry Dandolo, Doge of Venice, to the presence of Templars at the site together with the findings of silver Slavonian 'banovac' denar minted for King Ladislav IV The most beautiful, however, is the carved yarn made of bone with the image of lions, and the round silver brooch from the l3th century, with the inscription that invokes help of the Blessed Virgin on the front side. During the archaeological research we also identified the existence of the horizon of even older graves, older than the horizon of Templars. They had been buried in the ground almost in the SE-SW direction, which is about 18° different from the church orientation, i.e. with an average deflection of 30° from the East-West direction. At some graves a kind of stone covering or at least one rather massive stone placed above the head of the deceased was found. In those graves, findings typical for the times of Bijelo Brdo culture were discovered, for instance various tiny shackles, remarkable rings, and three findings of Frizatic currency. All of it presents the remains of the graveyard of the Slav (i.e. Croatian), just baptized community, which had buried their dead around the Romanesque church even before the arrival of Templars; the church which had probably been situated in the centre of an ecclesiastical but at the same time tribal parish at Gora! Particular indicators such as the titular, the location of the church and its surrounding toponyms, related to the Old Slavic mythology, point to a possible, even older pagan connection with Perun's wife Mokosh, the Great Mother Earth having the main role. But, these possibilities only need to be explored in some future research. /
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori, baš kao i sam pojam srednjovjekovne Gore, već je dugo predmet interesa brojnih istraživača raznih struka. Nakon kratkog prikaza gorske historiografije te osvrta na prvu fazu, u ovome se radu sažeto donose rezultati druge faze zaštitnih arheoloških istraživanja crkve Uznesenja BDM u Gori, provedenih uz temelje templarske crkve tijekom 2008. i 2009. godine.
Riječ je o položaju na kojemu se crkva sv. Marije nalazila još prije 1196. godine kada su je, zajedno sa posjedom, od kralja Bele III. dobili templari. Templarsku su crkvu, nakon ukinuća toga reda, već do 1314. godine naslijedili ivanovci. Oba su reda u Gori imala i sjedište preceptorata.
Premda su mnoge ratne ali i elementarne nepogode kroz sva ta stoljeća morale dobrano protresti zidove ove crkve, razrušena je tek tijekom Domovinskoga rata podmetnutim eksplozivom. No, ruševine crkve pružile su, ispod barokne ljuske, uvid u njezinu ranogotičku jezgru.
Istražen je 371 grob. Mlađi grobovi su iste orijentacije kao i crkva. U većini mlađih grobova nisu pronađeni nikakvi nalazi, ili su, pak, pronađene sitne devocionalije (medaljice, križići, perlice od krunica), metalni dijelovi odjeće, nakit i slično. Ruke su pokojnika bile položene na zdjelicu ili prekrižene na prsima. U nešto starijim, kasnosrednjovjekovnim grobovima od posebnih su nalaza najbrojnije pojasne pređice, uobičajene na grobljima od 14. do 16. stoljeća. Osobitu vrijednost našemu lokalitetu svakako daju sitni, pokretni nalazi koje možemo povezati s prisutnošću viteških redova u Gori, ivanovaca i, osobito, templara. Vremenu ivanovaca pripadaju, na primjer, srebrni denari ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I., srebrni pečatni prsten s motivom ljiljana te pojedini iznimni primjerci pređica izrađenih od lijevane brončane legure.
Uz templarsku prisutnost na lokalitetu možemo vezati zdjeličasti denar mletačkoga dužda, te nalaz srebrnoga slavonskog banovca kovanoga za kralja Ladislava IV. Najljepši su pak rijetki nalaz rezbarene koštane pređice s prikazom lavova te okrugli srebrni broš iz 13. stoljeća, s natpisom koji zaziva pomoć Blažene Djevice na prednjoj strani.
U arheološkim istraživanjima ustanovili smo i postojanje horizonta još starijih grobova, starijih od templarskog horizonta. Bili su ukopani u zdravicu i to skoro u smjeru JI-SZ, oko 18° drukčije od orijentacije crkve, tj. s prosječnim otklonom od smjera istok-zapad od 30°.
Kod nekih grobova ustanovljena je i svojevrsna kamena obloga ili barem po jedan poveći kamen postavljen iznad glave pokojnika. U tim su grobovima nađeni nalazi tipični za vrijeme bjelobrdske kulture, na primjer različite karičice, osobito prstenje te tri nalaza frizatika. Riječ je o ostatku groblja slavenske (odnosno hrvatske) tek pokrštene zajednice, koja je svoje pokojnike ukapala ovdje oko romaničke crkve još prije dolaska templara, crkve koja se vjerojatno nalazila u centru crkvene, ali istodobno još i plemenske župe u Gori! Pojedini pokazatelji poput titulara, položaja crkve te okolnih toponima vezanih uz staru slavensku mitologiju ukazuju na moguć još stariji, poganski sloj s Perunovom ženom Mokoš, Velikom Majkom Zemljom u glavnoj ulozi. No, te mogućnosti tek treba istražiti u nekim budućim istraživanjima.
Dnevnik jednog arheologa, Prof. dr. sc. Željku Tomičiću uz 70. rođendan. Buzov, Marija (ed.), Zagreb, 25 – 32., 2013
U radu se sažeto prikazuju rezultati arheoloških istraživanja na lokalitetu Ivanec – Stari grad.
Papers by Juraj Belaj
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu / Journal of the Archaeological Museum in Zagreb, 2023
Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori istražen... more Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori istraženo je i dokumentirano ukupno 426 grobova iz više različitih horizonata ukopavanja, ali se na temelju nalaza, prije svega nabožnih predmeta pronađenih u njima, samo četiri groba mogu sa sigurnošću svrstati u najmlađi, postosmanlijski horizont ukopavanja, datiran u 18. stoljeće. U sva su četiri groba pokopani muškarci vrlo loše patološke slike, koja upućuje na kontinuirani i težak fizički rad te loše životne uvjete. Brojnošću i kvalitetom izrade nalaza posebno se ističe pokojnik iz groba 253 koji je, osim vrlo rijetkih nabožnih predmeta, sa stražnje strane vrata imao i kopču za ovratnik (engl. stock buckle), prvi takav objavljeni nalaz iz zatvorene grobne cjeline pronađen u Hrvatskoj. Osim predmeta pronađenih uz pokojnike, detaljno su, uz brojne analogije diljem Europe, obrađeni i oni pronađeni izvan zatvorenih grobnih cjelina. Ukupno je tijekom arheoloških istraživanja u Gori pronađeno pet religijskih medaljica, tri križa i osam zrna krunica, dok je u grobu 297 pronađen predmet koji svojim oblikom podsjeća na brevar.
During the archaeological excavation of the Church of the Assumption of the Blessed Virgin Mary in Gora, a total number of 426 graves of various burial horizons were researched and documented. However, only four graves can be dated to the latest, that is post-Ottoman, horizon of the 18th century with certainty, on the basis of the finds from the graves, primarily the devotional objects. All four of the graves had males with poor pathology buried in them, indicating continuous hard labour and poor living conditions. The number and quality of the finds from grave 253 especially stand out; aside from the very rare devotional objects, it also contained a stock buckle that was discovered on the back of the deceased individual’s neck, the first such published find from a closed grave unit in Croatia. Aside from the objects discovered alongside the deceased individuals, this paper also analyses those finds discovered outside closed grave units, listing many analogies across Europe. The archaeological excavation in Gora yielded five religious medals, three crosses and eight rosary beads altogether, while grave 297 yielded an object whose shape is reminiscent of a breverl.
Tijekom rujna i listopada 2018. godine nastavljena su arheološka istraživanja crkve Sv. Martina n... more Tijekom rujna i listopada 2018. godine nastavljena su arheološka istraživanja crkve Sv. Martina na lokalitetu Prozorje (Martin-Breg) u Dugom Selu. U ovoj kampanji završena su istraživanja broda crkve (sonda VI), sve do glinenoga sloja zdravice, a pritom su pronađena i istražena 43 groba. U 21 grobu pronađeni su posebni nalazi, pri čemu se većinom radi o dijelovima odjeće i obuće (gumbi, kopče, ušice i kukice, nazuvke i sl.) te nabožnim predmetima (medaljice, križevi, krunice i brevari) koji su pronađeni u njih 13, dok je novac pronađen u tri groba. Nije pronađeno mnogo nakita, no ističe se zlatni prsten sa staklenom krunom koji je pronađen unutar groba 275. Značajan nalaz – unutar korpusa novovjekovnih nalaza – su i sljepoočničarke pronađene uz fragmentarne ostatke lubanje u grobu 293, od kojih su neke imale završetak u obliku slova S. Kripta izrađena od opeka, koja se nalazila u središtu broda, istražena je i ispražnjena do kraja – čini se da su ostaci pokojnika iz kripte bili eksh...
Tijekom rujna i listopada 2017. godine nastavljena su – nakon osmogodišnje pauze – arheološka ist... more Tijekom rujna i listopada 2017. godine nastavljena su – nakon osmogodišnje pauze – arheološka istraživanja crkve Sv. Martina na lokalitetu Prozorje (Martin-Breg) u Dugom Selu. Istraživana je jedna sonda (sonda VI) koja se prostirala cijelom površinom broda crkve. Ispod humusnog sloja nastaloga nakon napuštanja crkve, otkrivena su pojedina popločenja ali i druge strukture poput grobnica, kripte, baza stupova koji su držali kor i slično. Istraženo je 19 grobova, u većini grobova pronađeni su „posebni nalazi“, a u čak 47% njih pronađeni su nabožni predmeti. Uglavnom se radi o medaljicama, križevima, cijelim krunicama ili pojedinim njihovim zrnima. Još više posebnih nalaza prikupljeno je u izmiješanom sloju, tu su uz navedene kategorije nalaženi i brojni novci, gumbi, ulomci keramike i stakla, a osobito se ističe nalaz brončanog brevara. Razlog tako velikom broju moglo bi biti često prekopavanje i ponovno ukapanje unutar broda crkve, pri čemu su mnogi grobovi bili uništeni, a slično nam...
Kao i prethodnih kampanja, i u ovogodišnjim istraživanjima na lokalitetu Stari grad u Ivancu istr... more Kao i prethodnih kampanja, i u ovogodišnjim istraživanjima na lokalitetu Stari grad u Ivancu istraživao se prostor svetišta srednjovjekovne crkve sv. Ivana Krstitelja te njezina neposredna okolica. Ove je godine svetište crkve, kao i prostor južno te sjeverno od njega, istražen sve do zdravice pa je tako dobivena cjelovitija kronološka slika lokaliteta tijekom srednjeg vijeka. Veći broj nalaza ukazuje na postojanje srednjovjekovnog naselja na istome položaju na kojemu se kasnije formiralo groblje na redove. Svetost prostora naglašena je izgradnjom župne crkve sv. Ivana Krstitelja, četvrtastog svetišta debelih zidova i sa snažnim potpornjacima na istočnim uglovima, koje je moglo imati i obrambenu funkciju. Na istome je mjestu pokapanje nastavljeno i nakon gradnje crkve, a trajalo je sve do pred kraj njene egzistencije u 17. stoljeću.During autumn 2007 the Institute of Archaeology conducted the sixth phase of archaeological-conservatory explorations on the Stari grad site in Ivanec. S...
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu
Iz sakristije crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori analizirano je 50 kostura koji se dat... more Iz sakristije crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori analizirano je 50 kostura koji se datiraju od samoga početka XI. pa sve do kraja XVI. ili početka XVII. stoljeća te su kronološki podijeljeni u četiri faze ukopavanja. U svim je fazama kod žena uočena visoka prosječna doživljena starost te je, osim u prvoj fazi, primjetna njihova podzastupljenost u odnosu na muškarce. Najveći mortalitet djece zabilježen je između 2. i 8. godine života kada je fiziološki stres najveći. Pokazatelji subadultnog stresa zabilježeni su u svim fazama te ukazuju na loše životne uvjete i neadekvatnu prehranu. Na to upućuju i slučajevi skorbuta zabilježeni i u prvoj i u drugoj fazi te pojava zaraznih bolesti u prvoj (lepre) i četvrtoj fazi (tuberkuloze). S druge strane, u gorskom je uzorku zabilježena niska učestalost trauma, a većina prisutnih odnosi se na slučajne ozljede. Ipak, o prisutnosti namjernoga nasilja govori perimortalna trauma kod djeteta iz prve faze te antemortalna trauma na nosnim kos...
Tijekom jeseni 2018. godine Institut za arheologiju je arheološki istražio dijelove crkve sv. Luk... more Tijekom jeseni 2018. godine Institut za arheologiju je arheološki istražio dijelove crkve sv. Luke Evanđeliste u centru grada Novske. U istraživanjima su pronađeni dijelovi starije sakralne građevine, jednobrodne, kvadratnoga svetišta, koja je u zapadnome dijelu imala triforij. S obzirom na veličinu crkve – unutarnje dimenzije iznose 11,61 x 6,96 m – možemo pretpostaviti da je riječ o privatnoj, dvorskoj crkvi ili kapeli lokalnoga gospodara. Ova pretpostavka, pokaže li se ispravnom, objasnila bi i činjenicu da crkva nije popisana u čuvenome popisu župa arhiđakona Ivana Goričkoga iz 1334. godine. Temelji su građeni naizmjenično opekom i kamenjem, dok su sami zidovi građeni opekom i to prema dobro i praktično osmišljenom projektu. Sudeći prema njenim karakteristikama, crkva je najvjerojatnije sagrađena u drugoj polovici 12. stoljeća. Pronađeni su i brojni zanimljivi nalazi iz različitih vremenskih razdoblja, uključujući i prapovijesne jame s keramikom lasinjske i vinkovačke kulture.In...
Tijekom lipnja i srpnja 2017. godine provedeno je arheološko istraživanje na lokalitetu Pakrac – ... more Tijekom lipnja i srpnja 2017. godine provedeno je arheološko istraživanje na lokalitetu Pakrac – Stari grad u samom centru grada Pakraca. Na temelju georadarskih istraživanja određene su tri sonde. Sve su istražene sonde dale zanimljive rezultate, premda ne uvijek i u skladu s očekivanjima. Otkriveni su 4 m debeli zidovi jedne od pakračkih kula (sonda 3), zidovi čvrste i dobro građene građevine – možda ostaci gotičke ivanovačke crkve u dvorištu njihova grada (sonda 1) te brojni zidovi ali i pokretni nalazi koji uglavnom potječu iz vremena kada su Pakracom vladale Osmanlije (sonda 2).During June and July 2017 an archaeological research of the Pakrac – Stari Grad site was carried out. Based on georadar research, three probes were established. All three yielded interesting results, although not always such as were expected. Four meters wide walls of one of the Pakrac towers were discovered (Probe 3), as well as the walls of a solid and well-built structure – possible remains of the got...
Uploads
Books by Juraj Belaj
Book chapters by Juraj Belaj
In the process they discovered a tripartite spatial structure of the type conceived by the still unbaptized Slavic groups while they were settling new territories and assuming control over them (Pleterski 1996: 180; Belaj, V. 1998; 2006; Belaj, V., Belaj, J. 2014). They were governed by the assumption that in the Banovina region, too, the priests created a “diorama” in the landscape, which they used, while performing important rites, by showing and narrating myths, to interpret the most important myths, vital for the survival of the community and the authority. They showed that also in that place the toponymy contains traces of a pre-Christian mother of god, concluding that in the area of the Una river she appeared as Divuša.
Prigodom naseljavanja novoosvojenoga prostora došljaci su prvo morali taj prostor posvetiti posebnim obredom (tj. urediti ga prema propisima koje im je Stvoritelj objavio u mitsko pradoba). Time su svećenici profani (kaotični) prostor, tuđ, nerazumljiv, nepogodan za življenje u njemu, učinili svetim, našim, razumljivim, pogodnim za život. Taj je obred uključivao postupak „unošenja“ vlastitih bogova, onih koje su štovali u staroj postojbini, u novu i njihovo smještanje u prostor. Njihov razmještaj odgovarao je odnosima koji su, odlukom Stvoritelja, vladali u božanskoj zajednici. Ovakvim obredom, koji je u krajnjoj liniji ponavljao sveti čin stvaranja, utvrđivala se i legitimirala plemenska (župna) vlast te osiguravali dobar urod i zdravlje stoke i ljudi. Neka od mjesta dodijeljenih bogovima očuvala su njihove tragove u svojim imenima, a njihov prostorni međuodnos omogućava nam još i danas iščitavanje mitskih kazivanja iz krajolika. Taj će se postupak prikazati na temelju dva primjera iz unutrašnjosti Dalmacije.
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori, baš kao i sam pojam srednjovjekovne Gore, već je dugo predmet interesa brojnih istraživača raznih struka. Nakon kratkog prikaza gorske historiografije te osvrta na prvu fazu, u ovome se radu sažeto donose rezultati druge faze zaštitnih arheoloških istraživanja crkve Uznesenja BDM u Gori, provedenih uz temelje templarske crkve tijekom 2008. i 2009. godine.
Riječ je o položaju na kojemu se crkva sv. Marije nalazila još prije 1196. godine kada su je, zajedno sa posjedom, od kralja Bele III. dobili templari. Templarsku su crkvu, nakon ukinuća toga reda, već do 1314. godine naslijedili ivanovci. Oba su reda u Gori imala i sjedište preceptorata.
Premda su mnoge ratne ali i elementarne nepogode kroz sva ta stoljeća morale dobrano protresti zidove ove crkve, razrušena je tek tijekom Domovinskoga rata podmetnutim eksplozivom. No, ruševine crkve pružile su, ispod barokne ljuske, uvid u njezinu ranogotičku jezgru.
Istražen je 371 grob. Mlađi grobovi su iste orijentacije kao i crkva. U većini mlađih grobova nisu pronađeni nikakvi nalazi, ili su, pak, pronađene sitne devocionalije (medaljice, križići, perlice od krunica), metalni dijelovi odjeće, nakit i slično. Ruke su pokojnika bile položene na zdjelicu ili prekrižene na prsima. U nešto starijim, kasnosrednjovjekovnim grobovima od posebnih su nalaza najbrojnije pojasne pređice, uobičajene na grobljima od 14. do 16. stoljeća. Osobitu vrijednost našemu lokalitetu svakako daju sitni, pokretni nalazi koje možemo povezati s prisutnošću viteških redova u Gori, ivanovaca i, osobito, templara. Vremenu ivanovaca pripadaju, na primjer, srebrni denari ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I., srebrni pečatni prsten s motivom ljiljana te pojedini iznimni primjerci pređica izrađenih od lijevane brončane legure.
Uz templarsku prisutnost na lokalitetu možemo vezati zdjeličasti denar mletačkoga dužda, te nalaz srebrnoga slavonskog banovca kovanoga za kralja Ladislava IV. Najljepši su pak rijetki nalaz rezbarene koštane pređice s prikazom lavova te okrugli srebrni broš iz 13. stoljeća, s natpisom koji zaziva pomoć Blažene Djevice na prednjoj strani.
U arheološkim istraživanjima ustanovili smo i postojanje horizonta još starijih grobova, starijih od templarskog horizonta. Bili su ukopani u zdravicu i to skoro u smjeru JI-SZ, oko 18° drukčije od orijentacije crkve, tj. s prosječnim otklonom od smjera istok-zapad od 30°.
Kod nekih grobova ustanovljena je i svojevrsna kamena obloga ili barem po jedan poveći kamen postavljen iznad glave pokojnika. U tim su grobovima nađeni nalazi tipični za vrijeme bjelobrdske kulture, na primjer različite karičice, osobito prstenje te tri nalaza frizatika. Riječ je o ostatku groblja slavenske (odnosno hrvatske) tek pokrštene zajednice, koja je svoje pokojnike ukapala ovdje oko romaničke crkve još prije dolaska templara, crkve koja se vjerojatno nalazila u centru crkvene, ali istodobno još i plemenske župe u Gori! Pojedini pokazatelji poput titulara, položaja crkve te okolnih toponima vezanih uz staru slavensku mitologiju ukazuju na moguć još stariji, poganski sloj s Perunovom ženom Mokoš, Velikom Majkom Zemljom u glavnoj ulozi. No, te mogućnosti tek treba istražiti u nekim budućim istraživanjima.
Papers by Juraj Belaj
During the archaeological excavation of the Church of the Assumption of the Blessed Virgin Mary in Gora, a total number of 426 graves of various burial horizons were researched and documented. However, only four graves can be dated to the latest, that is post-Ottoman, horizon of the 18th century with certainty, on the basis of the finds from the graves, primarily the devotional objects. All four of the graves had males with poor pathology buried in them, indicating continuous hard labour and poor living conditions. The number and quality of the finds from grave 253 especially stand out; aside from the very rare devotional objects, it also contained a stock buckle that was discovered on the back of the deceased individual’s neck, the first such published find from a closed grave unit in Croatia. Aside from the objects discovered alongside the deceased individuals, this paper also analyses those finds discovered outside closed grave units, listing many analogies across Europe. The archaeological excavation in Gora yielded five religious medals, three crosses and eight rosary beads altogether, while grave 297 yielded an object whose shape is reminiscent of a breverl.
In the process they discovered a tripartite spatial structure of the type conceived by the still unbaptized Slavic groups while they were settling new territories and assuming control over them (Pleterski 1996: 180; Belaj, V. 1998; 2006; Belaj, V., Belaj, J. 2014). They were governed by the assumption that in the Banovina region, too, the priests created a “diorama” in the landscape, which they used, while performing important rites, by showing and narrating myths, to interpret the most important myths, vital for the survival of the community and the authority. They showed that also in that place the toponymy contains traces of a pre-Christian mother of god, concluding that in the area of the Una river she appeared as Divuša.
Prigodom naseljavanja novoosvojenoga prostora došljaci su prvo morali taj prostor posvetiti posebnim obredom (tj. urediti ga prema propisima koje im je Stvoritelj objavio u mitsko pradoba). Time su svećenici profani (kaotični) prostor, tuđ, nerazumljiv, nepogodan za življenje u njemu, učinili svetim, našim, razumljivim, pogodnim za život. Taj je obred uključivao postupak „unošenja“ vlastitih bogova, onih koje su štovali u staroj postojbini, u novu i njihovo smještanje u prostor. Njihov razmještaj odgovarao je odnosima koji su, odlukom Stvoritelja, vladali u božanskoj zajednici. Ovakvim obredom, koji je u krajnjoj liniji ponavljao sveti čin stvaranja, utvrđivala se i legitimirala plemenska (župna) vlast te osiguravali dobar urod i zdravlje stoke i ljudi. Neka od mjesta dodijeljenih bogovima očuvala su njihove tragove u svojim imenima, a njihov prostorni međuodnos omogućava nam još i danas iščitavanje mitskih kazivanja iz krajolika. Taj će se postupak prikazati na temelju dva primjera iz unutrašnjosti Dalmacije.
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori, baš kao i sam pojam srednjovjekovne Gore, već je dugo predmet interesa brojnih istraživača raznih struka. Nakon kratkog prikaza gorske historiografije te osvrta na prvu fazu, u ovome se radu sažeto donose rezultati druge faze zaštitnih arheoloških istraživanja crkve Uznesenja BDM u Gori, provedenih uz temelje templarske crkve tijekom 2008. i 2009. godine.
Riječ je o položaju na kojemu se crkva sv. Marije nalazila još prije 1196. godine kada su je, zajedno sa posjedom, od kralja Bele III. dobili templari. Templarsku su crkvu, nakon ukinuća toga reda, već do 1314. godine naslijedili ivanovci. Oba su reda u Gori imala i sjedište preceptorata.
Premda su mnoge ratne ali i elementarne nepogode kroz sva ta stoljeća morale dobrano protresti zidove ove crkve, razrušena je tek tijekom Domovinskoga rata podmetnutim eksplozivom. No, ruševine crkve pružile su, ispod barokne ljuske, uvid u njezinu ranogotičku jezgru.
Istražen je 371 grob. Mlađi grobovi su iste orijentacije kao i crkva. U većini mlađih grobova nisu pronađeni nikakvi nalazi, ili su, pak, pronađene sitne devocionalije (medaljice, križići, perlice od krunica), metalni dijelovi odjeće, nakit i slično. Ruke su pokojnika bile položene na zdjelicu ili prekrižene na prsima. U nešto starijim, kasnosrednjovjekovnim grobovima od posebnih su nalaza najbrojnije pojasne pređice, uobičajene na grobljima od 14. do 16. stoljeća. Osobitu vrijednost našemu lokalitetu svakako daju sitni, pokretni nalazi koje možemo povezati s prisutnošću viteških redova u Gori, ivanovaca i, osobito, templara. Vremenu ivanovaca pripadaju, na primjer, srebrni denari ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I., srebrni pečatni prsten s motivom ljiljana te pojedini iznimni primjerci pređica izrađenih od lijevane brončane legure.
Uz templarsku prisutnost na lokalitetu možemo vezati zdjeličasti denar mletačkoga dužda, te nalaz srebrnoga slavonskog banovca kovanoga za kralja Ladislava IV. Najljepši su pak rijetki nalaz rezbarene koštane pređice s prikazom lavova te okrugli srebrni broš iz 13. stoljeća, s natpisom koji zaziva pomoć Blažene Djevice na prednjoj strani.
U arheološkim istraživanjima ustanovili smo i postojanje horizonta još starijih grobova, starijih od templarskog horizonta. Bili su ukopani u zdravicu i to skoro u smjeru JI-SZ, oko 18° drukčije od orijentacije crkve, tj. s prosječnim otklonom od smjera istok-zapad od 30°.
Kod nekih grobova ustanovljena je i svojevrsna kamena obloga ili barem po jedan poveći kamen postavljen iznad glave pokojnika. U tim su grobovima nađeni nalazi tipični za vrijeme bjelobrdske kulture, na primjer različite karičice, osobito prstenje te tri nalaza frizatika. Riječ je o ostatku groblja slavenske (odnosno hrvatske) tek pokrštene zajednice, koja je svoje pokojnike ukapala ovdje oko romaničke crkve još prije dolaska templara, crkve koja se vjerojatno nalazila u centru crkvene, ali istodobno još i plemenske župe u Gori! Pojedini pokazatelji poput titulara, položaja crkve te okolnih toponima vezanih uz staru slavensku mitologiju ukazuju na moguć još stariji, poganski sloj s Perunovom ženom Mokoš, Velikom Majkom Zemljom u glavnoj ulozi. No, te mogućnosti tek treba istražiti u nekim budućim istraživanjima.
During the archaeological excavation of the Church of the Assumption of the Blessed Virgin Mary in Gora, a total number of 426 graves of various burial horizons were researched and documented. However, only four graves can be dated to the latest, that is post-Ottoman, horizon of the 18th century with certainty, on the basis of the finds from the graves, primarily the devotional objects. All four of the graves had males with poor pathology buried in them, indicating continuous hard labour and poor living conditions. The number and quality of the finds from grave 253 especially stand out; aside from the very rare devotional objects, it also contained a stock buckle that was discovered on the back of the deceased individual’s neck, the first such published find from a closed grave unit in Croatia. Aside from the objects discovered alongside the deceased individuals, this paper also analyses those finds discovered outside closed grave units, listing many analogies across Europe. The archaeological excavation in Gora yielded five religious medals, three crosses and eight rosary beads altogether, while grave 297 yielded an object whose shape is reminiscent of a breverl.
"Sacralisation of Landscape and Sacred Places"
which will be held on the 2nd and 3rd June 2016, at the Archaeological Museum in Zagreb, 19 Zrinski square, Zagreb, Croatia.
2nd International Conference of Mediaeval Archaeology
Zagreb, 2.-3. 6. 2015.
Multidisciplinarni program Instituta za arheologiju "Mit u prostoru" usmjeren je na popularizaciju novoga znanstvenog pristupa koji istražuje i pokušava tumačiti načela po kojima su još nekršteni Slaveni, po dolasku u naše krajeve, uređivali sveti prostor. U recentnim su istraživanjima otkrivene tročlane strukture (tri točke u prostoru) koje svojim smještajem u prostoru simboliziraju odnose među vrhovnim slavenskim bogovima. "Sveti trokuti" te vrste bili su preslik urednoga svetoga nebeskog svijeta na zemlju, a obredi povezani s tima trima točkama omogućavali su svakogodišnju obnovu vegetacije, povremenu obnovu plemenske vlasti i, u kriznim situacijama, obnovu snaga Reda u borbi protiv Nereda, Kozmosa protiv Kaosa.
Program popularizacije realizira se potporom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Provodi se u sredinama u kojima su do sada već uočene i istražene navedene trokutne mitološke „pozornice“.
Program se sastoji prvenstveno od znanstveno-popularnih predavanja kojima se prezentira tema te pobliže pojašnjava na konkretnom lokalnom primjeru.
Predavanja prati i prigodna pokretna izložba na kojoj se na četrnaest atraktivnih samostojećih panoa posjetiteljima približavaju najznačajniji i najzanimljiviji aspekti teorije o svetom prostoru pretkršćanskih Slavena.
Namjera ovog programa je prvenstveno popularizacija znanstvenoga rada, prikazivanje njegovih rezultata na više točaka diljem Hrvatske i to upravo u sredinama u kojima su otkrivene mitske tročlane pozornice. Time se ujedno osigurava prijenos znanja, osobito na mlađe naraštaje (školsku populaciju).
Program je istodobno osnova za daljnja istraživanja ove teme, na lokalnim razinama. Ona su moguća organiziranjem radnih grupa ili sekcija, a isti bi model mogao pripomoći i u daljnjoj popularizaciji te prezentaciji otkrivenoga. Time bi se ostvarila trajna vrijednost i korist za turističku prezentaciju lokalnih sredina, što bi dalo podstrek za organiziranje poučnih staza i drugih načina turističkog oplemenjivanja prostora, a doprinijelo bi i u izgradnji lokalne samosvijesti i pri vrednovanju baštine.
O ISTRAŽIVANJIMA
Program "Mit u prostoru" usmjeren je na popularizaciju novoga znanstvenog pristupa koji istražuje i pokušava tumačiti načela po kojima su još nekršteni Slaveni, po dolasku u naše krajeve, uređivali sveti prostor. U recentnim su istraživanjima otkrivene zamišljene trokutne strukture (tri točke u prostoru) koje svojim smještajem u prostoru simboliziraju odnose među vrhovnim bogovima. Otkrio ih je u istočnim Alpama ljubljanski arheolog Andrej Pleterski, a u Hrvatskoj ih istražuju Vitomir Belaj i Juraj Belaj. Teorija je posve nova, a naslanja se na filološke rezultate strukturno-semiotičkih istraživanja ruskih filologa V. V. Ivanova i V. N. Toporova, a u nas Radoslava Katičića. Trokuti te vrste bili su preslik zamišljenoga urednoga svetoga nebeskog svijeta na zemlju, a obredi povezani s tima trima točkama omogućavali su svakogodišnju obnovu vegetacije, povremenu obnovu plemenske vlasti i, u kriznim situacijama, obnovu snaga Reda u borbi protiv Nereda, Kozmosa protiv Kaosa. Ustrojavanje tih trokuta bilo je, izgleda, bitan dio zaposjedanja novoosvojenih područja i njihovo pripravljanje za trajno naseljavanje, pa su morali imati veliku važnost pri konstituiranju ranih predfeudalnih državnih tvorbi. Time može njihovo otkrivanje pomoći povjesničarima u razumijevanju zbivanja o kojima inače nema skoro nikakvih ili uopće nikakvih pisanih spomenika.
Sacralisation of Landscape and Sacred Places
which will be held on the 2nd and 3rd June 2016, at the Archaeological Museum in Zagreb, 19 Zrinski square, Zagreb, Croatia.
Human settlement of landscape raises also the question of marking the landscape with one’s own religion. A similar happens when religious systems are changed. In addition, we often witness preserved continuity of sacred places. Such procedures are often undocumented, but their traces can still be found in toponyms, folklore, archaeological finds and in contemporary religious practices. The Conference will gather about 80 participants from Croatia and abroad They will approach the conference theme from different research perspectives and disciplines.
Introductory plenary lecture "Sacral spatial arrangement of landscape" will be given by prof. dddr. Andrej Pleterski, Research Advisor, Research Centre of the Slovenian Academy of Sciences and Arts, Ljubljana, Slovenia.
The Conference consists of the following sessions:
- Human and sacred landscape: paradigms
- Traces of sacred sites: prehistory
- Myth in landscape
- Sacred place - the arena of religious discourses
- Social realities in the sacralisation of space
- Narratives and practices in the sacralisation of space
- Reading of holy places and sites in Islamic tradition
- Traces of sacred sites: antiquity
- (De)Sacralisations: spatial biographies
- Christian spatial symbolisation
The Conference programme and the book of abstracts are attached in the pdf file.
Feel free to join us at the Conference, you are kindly invited!
With kind regards,
Dr Juraj Belaj, senior research associate
(on behalf of the organization committee)
The aim of the conference is presenting new research with regards to presence and activity of Military Orders, the development and transformation of their sites, from their arrival in the middle of the 12th century to the departure of Knights Hospitallers, as well as their heritage that can be traced until modernity. The conference will not only encompass historical and archaeological research, and art historian explorations, but also ethnological, cultural anthropological, bioarchaeological, archaeobotanical, and other relevant research. The emphasis of the conference will be on interdisciplinary work.
The official languages of the conference are Croatian and English. For the participants who will be presenting in Croatian, their title and abstract of the presentation should be in Croatian and English, and the PowerPoint presentation itself in English. The duration of the presentation is limited to 20 minutes.
Please send your registration by 1st September 2022 to the email address jbelaj@iarh.hr. In your registration please enclose your full name and title, your institution and its address, your email address, the title of your presentation and the abstract. The abstract should contain 200 to 300 words and should be in Croatian and English. Abstracts will be published on the Institutes and milOrd projects websites.
Pozivamo Vas da sa svojim izlaganjem sudjelujete na 8. međunarodnom znanstvenom skupu srednjovjekovne arheologije Instituta za arheologiju Viteški redovi i njihovo naslijeđe / Military Orders and Their Heritage u organizaciji Instituta za arheologiju u Zagreba i Instituta za povijest Sveučilišta u Segedu, 9. i 10. studenog 2022. godine u predavaonici Instituta za arheologiju na adresi Zvonimirova 6.
Cilj skupa je predstaviti novija istraživanja vezana za prisutnost i djelovanje viteških redova te razvoj i mijene njihovih lokaliteta, od njihova dolaska sredinom 12. stoljeća pa sve do odlaska ivanovaca, kao i njihovo naslijeđe koje se može pratiti sve do suvremenosti. Skupom se namjeravaju zahvatiti povijesna, arheološka i povijesno-umjetnička istraživanja, ali također i etnološka i kulturnoantropološka, bioarheološka, arheobotanička i srodnih struka. Poseban naglasak će biti na interdisciplinarnim istraživanjima.
Službeni jezici skupa su hrvatski i engleski. Predavače na hrvatskom jeziku molimo da naslov i sažetak izlaganja pošalju na hrvatskom i engleskom jeziku, a da im PowerPoint prezentacija bude na engleskom jeziku. Predviđeno trajanje izlaganja je 20 minuta.
Molimo da prijavu izlaganja pošaljete do 1. rujna na e-mail adresu jbelaj@iarh.hr. Prijava treba sadržavati sljedeće: ime i prezime i titulu, adresu ustanove zaposlenja, e-mail adresu te naslov izlaganja i sažetak od 200 do 300 riječi na hrvatskom i engleskom jeziku. Sažeci izlaganja bit će objavljeni na mrežnoj stranici Instituta za arheologiju, odnosno projekta milOrd.
We kindly invite you to take part in the 9th International Scientific Conference on Mediaeval Archaeology of the Institute of Archaeology entitled "Ceramics, People and places: the Significance of Ceramics for the Study of Social Relations in the Middle Ages", which will be held in Zagreb 6—7 June 2024.
Please find more details in attached documents.