New Deal [nju diːl] (engl.: novo poslovanje, nova pogodba), naziv za niz ekonomskih i upravnih mjera koje je 1930-ih donijela administracija američkog predsjednika Franklina Delanoa Roosevelta u svrhu suzbijanja posljedica Velike ekonomske krize. Karakteristike te politike je bila za SAD dotada nezapamćeno uplitanje države u privredu, odnosno zamjena dotadašnjeg sistema temeljenog na slobodnom tržištu i monetarizmu sa sistemom temeljenim na intervenciji, odnosno povećanoj kontroli države nad bankama, industrijom, kao i stimuliranju potrošnje. Kao jedan od autora ovog programa se često navodi britanski ekonomist John Maynard Keynes.

Pošto je najvidljivija posljedica krize bila nezaposlenost, mjere New Deala su uključivale osnivanje cijelog niza agencija kojima je svrha bila zapošljavanje, odnosno javni radovi. Osim toga su uvedene kontrole cijena, minimalne nadnice, kao i prvi federalni mirovinski sistem, koji i dan danas postoji pod nazivom Social Security. U svrhu nadzora nad bankama je osnovana Komisija za vrijednosne papire i burzu (SEC) i Federalna korporacija za osiguranje depozita (FDIC). Danas također postoji i Uprava doline Tenneseeja, osnovana u svrhu federalnog nadzora nad vodama.

Iako se New Deal često navodi kao primjer uspješne reforme kapitalističkog sistema, oporavak američke privrede je išao prilično sporo, a Rooseveltove mjere su izazivale žestoke otpore. 1937. je ponovno otpočela recesija. Američka privreda se oporavila tek za vrijeme drugog svjetskog rata zahvaljujući vojnim narudžbama.

Eksterni linkovi

uredi