Ana Klevska
| Ana Klevska | |
|---|---|
| |
| Kraljica Engleske | |
| Supružnik | Henrik VIII, kralj Engleske |
| Otac | Ivan III, vojvoda Kleva |
| Majka | Marija od Jülich-Berga |
| Rođenje | 22. septembar 1515. Düsseldorf |
| Smrt | 16. juli 1557. London |
Ana Klevska (22. septembar 1515 - 16. juli 1557) je bila četvrta supruga engleskog kralja Henrika VIII i, tokom tog braka, kraljica Engleske. Rođena je u Düsseldorfu, kao kćerka klevskog vojvode Ivana III i Marije od Jülich-Berga.
Kada se Henrik VIII nakon dvije godine tugovanja nad umrlom trećom supugom odlučio oženiti i po četvrti put, njegovi ambasadori su započeli potragu za evropskom princezom dostojnom titule engleske kraljice. Henrik, međutim, čak ni kao kralj Engleske nije bio poželjan neženja; sudbina njegove tri prethodne žene odvratila je mnoge princeze od želje da budu engleske kraljice, ne želeći da završe u bijedi kao Katarina Aragonska, niti pod oštricom mača kao Anne Boleyn ili kao Jane Seymour, za koju se govorilo da je žrtva carskog reza.[1]
Ono što je navelo Thomasa Cromwella, Henrikovog uticajnog savjetnika, da se zainteresira za brak između kralja i Ane bila je njena religija. Henrik jeste odbio priznati Papu za svog nadređenog, ali je ostao religiozan katolik i želio je da njegova supruga bude katolkinja. Međutim, Cromwell je imao na umu da bi savez sa njemačkim protestantskim zemljama bio korisniji u borbi protiv uticaja Pape, te je svoje zamisli iznio Henriku. Hans Holbein Mlađi je bio zadužen da slika portrete neudatih djevojaka iz raznih evropskih aristokratskih porodica. Bilo je uobičajeno za dvorske slikare da laskaju slikajući važne osobe i skrivaju njihove fizičke nedostatke, no jedina važna osoba u ovom slučaju je bio kralj; Henrik je unajmio Holbeina da bude što je moguće precizniji pri slikanju Ane i njene mlađe sestre Amelije. Kralj je izgleda bio zadovoljan vjerodostojnošću Aninog portreta, što se može zaključiti činjenicom da je Holbein ostao na dvoru i nastavio raditi kao kraljev slikar.
Pregovori sa Kleveskim dvorom su bili u punom jeku u martu 1539. Thomas Cromwell je konačno ugovorio brak 4. oktobra iste godine. Henrik je kod žena cijenio obrazovanje i kulturnu sofisticiranost, a Ani je ovo nedostajalo u odgojanju; nije imala imala nikakvo formalno obrazovanje, a umjesto da je učila pjevati ili svirati, Ana je naučila vesti. Znala je čitati i pisati, ali samo njemački, što nije bilo od koristi na engleskom dvoru. Ana je ipak smatrana dobrom kandidatkinjom, vjerovatno zato što je Henrik trebao podršku protestantskih zemalja.
Ana je stigla u Englesku prvog dana 1540. godine. Henrik, nestrpljiv da vidi svoju buduću ženu, nenajavljeno je otputovao u Rochester. Za razliku od Henrika, Ana koja nije imala priliku da vidi portret osobe s kojom stupa u brak, nemalo se iznenadila i razočarala gojaznim starcem koji je stajao pred njom. Henrik je to primjetio i odmah izgubio interes za Anu, i to u tolikoj mjeri da je htio izbjeći brak sa njom. Međutim pregovori su već bili završeni pa je u tom trenutku bilo nemoguće prekinuti zaruke i pri tom ne uvrijediti Nijemce.
Thomas Cromwell je vjenčao Henrika i Anu 6. januara 1540. u palači Placentia u Greenwichu, uprkos kraljevom negodovanju. Ako je Ana imala neke primjedbe, morala ih je zadržati za sebe.
Brak nije potrajao dugo. Henrik je nakon prve bračne noći izjavio da nije mogao konzumirati svoj brak zbog fizičke neprivlačnosti svoje supruge.[1] Henrik i Ana, koji su jedva mogli komunicirati zbog jezičnih barijera, složili su se da se njihov brak poništi, što je Cromwell učinio 9. jula 1540. godine, a kao formalni razlog je uzeto nekonzumiranje braka i njene prethodne neprekinute zaruke sa Franjom I Lotarinškim. Popularano je mišljenje da je Henrik želio prekinuti njihov brak jer je Anu smatrao fizički neprivlačnom, a da se Ani nije sviđala njegova gojaznost. Prema drugoj teoriji, Henrik i Ana se jednostavno nisu slagali. Ona je bila odgojena na malom provincijalnom dvoru i nije dijelila zanimanje za vrste muzike i literature koje su bile popularne na Henrikovom dvoru i kod samog Henrika.[1]
Henrik je sigurno bio zadovoljan time što se Ana složila sa poništavanjem njihovog braka, jer je znao u kakve bi probleme mogao upasti bude li se ona opirala. Moguće je također da je Henrik želio popraviti svoju reputaciju. Ana je primila velikodušne poklone od bivšeg muža, uključujući i zamak Hever Castle u kojem su do tada živjeli roditelji Anne Boleyn. Bila je vlasnica još mnogo kuća i posjeda, a pored titule princeze uživala je čast kraljeve sestre i prednost nad svim engleskim damama (osim Henrikovih sljedećih žena i dvije kćeri). Često je posjećivala Henrika na dvoru i ostala u dobrom odnosu sa svojim bivšim pastorcima. Zahvaljujući velikodušnoj penziji koju je primala od Henrika, uskoro je postala najbogatija zemljoposjednica u Engleskoj.[1] Nije se nikada više udavala. Odbila je bratovu ponudu da se vrati u domovinu i ostala u Engleskoj do svoje smrti. Posljednji put se pojavila u javnosti na krunidbi njene nekadašnje pastorke, Marije I. Ana Klevska je umrla 16. jula 1557. godine, nadživjevši Henrika i sve njegove žene.
