Kamen iz Rosette
Kamen iz Rosette je kamen koji je omogućio dešifriranje pisma antičkog Egipta, a otkriven je 15. srpnja 1799. pokraj gradića Rosette (današnji Rašid), smještenog u Delti Nila 40-tak milja od Aleksandrije.
Prilikom radova na rekonstrukciji stare tvrđave, koje su izvodili pripadnici Napoleonovog ekspedicionog korpusa (spremajući se za napad britanskih i turskih snaga) u tom području, kapetan Pierre Bouchard vidio je crnu bazaltnu ploču. Zapazio je da ploča sadrži 3 sekcije, a svaka od njih bila je ispisana drugim pismom. Ubrzo je shvatio važnost svog otkrića i poslao tu ploču u Kairo učenjacima koje je Napoleon poveo sa svojom ekspedicijom. Oni su izradili prepise tekstova koje su vidjeli na ploči i to je kasnije omogućilo prodiranje u tajne egipatskog pisma hijeroglifa. To je pismo stoljećima bilo tajna, unatoč pokušajima mnogih da proniknu u nju. Dvije godine kasnije, francuska vojska u Egiptu je poražena i predala se, a svi pronađeni antikviteti u posjedu Francuza (uključujući i kamen iz Rosette) morali su biti predani Britancima. Danas je originalni kamen iz Rosette u British Museumu u Londonu.
Sadržaj teksta na kamenu iz Rosette ima malen značaj, ali kamen je izuzetno važan jer je na vrhu ispisano nekih 14 linija (redaka) hijeroglifa, u sredini 32 linije demotskog pisma, a na dnu 54 linije grčkog pisma. Premda su naučnici gotovo odmah po otkriću kamena preveli ispis na grčkom, ostalo nisu mogli razumjeti.
Međutim, 1808. godine mladi francuski naučnik i lingvist Jean-François Champollion (u dobi od 18 godina) započeo je istraživati natpise s kopije kamena iz Rosette i pismo drevnih Egipćana u naporu da dešifrira misteriozne hijeroglife. Dugo vremena nije bilo rezultata, a onda je pretpostavio da sva tri teksta (na tri različita pisma) imaju isti sadržaj. To se pokazalo ispravnim zaključkom, a s obzirom da je grčki jezik bio dobro poznat, klupko se polako počelo odmotavati. Četrnaest godina kasnije (1822.) Champollion je potvrdio da su neki hijeroglifi bili fonogrami (fonetski ili zvučni), a drugi opet piktogrami (slikovni). U 1824. godini on objavljuje svoju znamenitu knjigu egipatskih hijeroglifa, u kojoj je ustvrdio osnovne temelje kompleksnog sistema hijeroglifskog pisanja.
Bilo je to otkriće - da egipatsko hijeroglifsko pismo primjenjuje kombinacije ideograma i fonetskih znakova - koje je omogućilo proboj u prijevod tog pisma. Konačno, ta sposobnost otvorila je vrata spoznaje kompletne povijesti antičkog Egipta i rađanje nove znanstvene discipline - egiptologije.
