Louis XII od Francuske
| Louis XII | |
|---|---|
| |
| Portret cara Louisa XII | |
| Vladavina | 7. april 1498. - 1. januar 1515. |
| Krunidba | 27. maj 1498. (Katedrala u Reimsu) |
| Prethodnik | Charles VIII |
| Nasljednik | François I |
| Supruga | Jeanne de France Ana od Bretanje Mary Tudor |
| Rođenje | 27. jun 1462. Dvorac Blois, Francuska |
| Smrt | 1. januar 1515. Pariz (Hôtel des Tournelles), Francuska |
Louis XII (Dvorac Blois, 27. jun 1462. - Pariz, 1. januar 1515.) bio je od 1465. do 1498. Vojvoda od Orléana, a od 1498. do svoje smrti francuski kralj. [1]
Louis je u historiji ostao upamćen po svojim neuspješnim invazijama na Apeninski poluotok i velikoj popularnosti u Francuskoj.
Louis je rođen kao dijete vojvode od Orléana Charlesa i Marie od Clevesa, - 1465. naslijedio je svog oca na vojvodskom tronu. Zbog pritisaka se 1476. oženio pobožnom ali hendikepiranom Jeanne od Francuske, kćerkom svog rođaka kralja Louis XI.. Mladi Louis bio je pravdoljubiv, pa je podigao bunu protiv kralja Charlesa VIII., nakon čeg je uhapšen i zatvoren - 1488. Pomilovao ga je sam kralj i postavio za komandanta snaga koje su zauzele Asti u vrijeme njegove invazije na Apeninski poluotok i Napuljsko kraljevstvo od 1494. do 1495. [1]
Nakon smrti kralja - Charlesa VIII., postao je francuski kralj kao predstavnik grane Valois-Angoulême iz Dinastije Valois. [1]Prva stvar koju je učinio nakon ustoličenja, bila je da je poništio svoj dotadašnji brak, kako bi se mogao oženiti sa udovicom kralja Charlesa - Anom od Bretanje i time osnažili personalnu uniju njezinog Vojvodstva i svog kraljevstva.
Njegov slijedeći potez bio je proširenje vlasti na Milansko Vojvodstvo, na osnovu nasljednih prava koje su mu preko oca kao vojvode od Orléana pripadala. Provalio je u Sjevernu Italiju sa vojskom koja je namjerno terorizirala krajeve kroz koje je prolazila i istjerao u ljeto 1499. iz Milana svog suparnika Ludovica Sforzu, ali ga je Sforza već sljedeće zime ponovno zauzeo. [1]
I on se zanio idejama svog predhodnika - Charla VIII. da mu Napuljsko kraljevstvo pripada po anžuvinskoj liniji, zbog tog je 1500. sklopio sporazum sa Fernandom II. Aragonskim u Granadi o podjeli Napuljskog kraljevstva. Oni su ga 1501. i zauzeli, ali su se već godinu dana kasnije, posvadili i zaratili oko podjele, na kraju tih sukoba u martu 1504. Francuzi su protjerani iz Napulja.
Na poticaj svoje žene Ane, Louis je sklopio novi sporazum u septembru 1504. u Bloisu sa habsburgškim carem Maksimilijanom I., ovaj put se ponovno radilo o Milanskom Vojvodstvu. Dogovor je bio slijedeći - Louis će biti milanski Vojvoda uz obećanje da će Milansko Vojvodstvo i Burgundija pripasti Maksimilijanovom unuku (budućem caru Charlesu V) i njegovoj zaručnici Claude od Francuske (koja je bila kći Louisa i Ane), osim ako Louis ne dobije u međuvremenu - sina. Claude je prirodna nasljednica Bretanje, uz to su se Francuzi naljutili i na samu pomisao da bi mogli izgubiti Bretanju. Zbog tog je organiziran novi sastanak u Toursu u maju 1506. na kom je presjedao Louis, uz prisustvo sve tri strane, na njemu se uglavnom inzistiralo da se Claude mora zaručiti sa Louisovim budućim nasljednikom - Françoisom Angoulêmom [1] kako bi Bretanja ostala Francuska.
Nakon tog dogovora je Louis ponovno krenuo u invaziju Apeninskog poluotoka, nakon prelaska Alpa zauzeo je Genovu. U nedalekoj Savoni se u junu 1507. sastao sa Fernandom II. i dogovorio novu koaliciju protiv Mletačke Republike, koja je 1508. formalizirana kao - Cambrajska liga. U nju su ušli i Maksimilijan I. i papa Julije II..
Lukava venecijanska diplomacija vremenom je rastočila tu ligu. Teritorijalnim ustupcima papi Juliju II., prvo su njega smirili i uvjerili da su zapravo Francuzi neprijatelji. Na kraju se sve okrenulo protiv - Louisa kad je 1511. organizirana velika anti - francuska koalicija Sveta liga u kojoj su bili Švicarci, Španjolci, Englezi, Papinska Država, brojne apeninske kneževine i republike, uključujući naravno i Mletačku Republiku.[2] Na kraju se Louis poražen morao povući iz Apenina.
Iako nije uspio u svojim talijanskim ambicijama, Francuzi su ga ipak voljeli, tako su ga od povjesnog sastanka u Toursu (1506. zvali - otac naroda (francuski: Père du peuple). Bio je omiljen i među običnim narodom, jer je pojednostavio i poboljšao sudsku praksu, nastojeći time zaštititi upravo najniže slojeve društva od ugnjetavanja, uz to je sve svoje ratove financirao sve do 1509., bez povećanja izravnih poreza (što je u to doba bilo pravo čudo). Njegova vladavina protekla je i bez građanskih ratova i buna, a nitko je nije ni napao - što je opet u ono vrijeme bilo rijetko. [1]
| Prethodnik: Charles VIII |
 francuski kralj (1498. - 1515.) |
Nasljednik: François I |
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Louis XII” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 10. 12. 2013.
- ↑ „Luigi XII re di Francia, detto il Padre del popolo (fr. le Père du peuple)” (talijanski). Treccani. Pristupljeno 10. 12. 2013.
