Plaški
| Plaški | |
|---|---|
|
| |
 Grb | |
| Osnovni podaci | |
| Županija | Karlovačka |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo (2001-/-2011-/-2021) | 2292 |
| Geografija | |
| Koordinate | 45°04′N 15°22′E / 45.07°N 15.36°E |
| Površina | 157,42 km² |
  Plaški Plaški (Hrvatske) | |
| Ostali podaci | |
| Poštanski kod | 47304 Plaški |
Koordinate: 45° 04′ 12" SGŠ, 15° 21′ 36" IGD
Plaški, naselje i sjedište istoimene općine smještene između Like i Gorskog kotara. Administrativno pripada Karlovačkoj županiji.
Plaški je geografski smješten u Plaščanskoj dolini! Ova dolina pripada Gorskoj Hrvatskoj, ali u užem smislu ne pripada ni Lici ni Gorskom kotaru, iako je Plaški više naselje ličkog tipa, a Ogulin grad blizak Gorskom kotaru. Dakle, prema nekima, Gorska Hrvatska sastoji se od Like i Gorskog kotara.
Plaški je 27 kilometara udaljen od regionalnog centra Ogulina, u kojem se nalaze sve važnije administrativne, zdravstvene i kulturne institucije. Plaščanska općina sastavljena je od osam naselja: Janja Gora, Jezero, Kunić, Lapat, Latin, Međeđak, Plaški i Pothum Plaščanski, od kojih je najveći Plaški u kojem se nalaze i općinske institucije. Općina Plaški graniči sa susjednim općinama: Josipdol i Saborsko.
Do 1991. Srbi su činili preko 90% stanovništva. Prema popisu stanovništva iz 2001. općina Plaški je imala 2.292 stanovnika, od kojih 48.4 % Hrvata i 46.0 % Srba. Najmnogobrojnija vjerska zajednica je Katolička crkva s 48.3 %, a Pravoslavna ima značajnih 45.6 %. Naselje Plaški ima 1.469 stanovnika.
Popis stanovništva 2001.:
Nacionalno:
- Hrvati 1109 (48,39%)
- Srbi 1054 (45,99%)
- Albanci 6 (0,26%)
- Bošnjaci 2 (0,09%)
- Makedonci 2 (0,09%)
- Česi 1 (0,04%)
- Nijemci 1 (0,04%)
- Talijani 1 (0,04%)
- Ukrajinci 1 (0,04%)
- ostali 6 (0,26%)
- nisu se izjasnili 86 (3,26%)
- nepoznato 25 (1,09%)
Vjerski:
- Rimokatolička crkva 1108 (48,34%)
- Pravoslavna crkva (bez izjašnjenja o kojoj se nacionalnoj Crkvi radi)
1045 (45,59%)
- Srpska pravoslavna crkva 4 (0,17%)
- Islamska vjerska zajednica 10 (0,44%)
- Adventistička crkva (Crkve reformirane baštine) 1 (0,04%)
- Baptistička crkva (Crkve reformirane baštine) 3 (0,13%)
- ostale vjere 1 (0,04%)
- agnostici i neizjašnjeni 95 (4,14%)
- nisu vjernici 4 (0,17%)
- nepoznato 25 (1,09%)
Po materinjem jeziku:
- hrvatski 2210 (96,42%); srpsko-hrvatski 32 (1,40%); srpski 23 (1,00%); hrvatsko-srpski 10 (0,44%); albanski 6 (0,26%); makedonski 1 (0,04%); njemački 1 (0,04%); slovenski 1 (0,04%); talijanski 1 (0,04%); ukrajinski 1 (0,04%); nepoznato 6 (0,26%)
Općini Plaški pripadaju naselja Janja Gora, Jezero, Kunić, Lapat, Latin, Međeđak, Plaškii Pothum Plaščanski. Do novog ustrojstva lokalne uprave ovo područje je pripadalo općini Ogulin.
Godine 33-35. g. pr.n.e. Rimljani predvođeni budućim carem Oktavijanom Augustom pobijedili u bici s Japodima koja se je vodila ili na brdu Trojvrhu istočno od Plaškog ili na lokalitetu Čakovca u susjednoj općine Josipdol. U Plaškom su pronađeni ostaci antičkog novca, što upućuje na nesumnnjivu nastanjenost ovog kraja još u antici.
Ime Plaški prvi put se u sačuvanim dokumentima spominje sredinom 1163. u dokumentima Splitske nadbiskupije. Drugi spomen datira iz 1185. prilikom osnivanja nove, Krbavske biskupije kojoj je pripala plaščanska parohija. Do 1193. plaščanska je županija (comitatus Plazy) bila posebna upravna oblast, a tada je postala dijelom županije modruške te dospjela pod vlast feudalaca iz obitelji Frankopana. Stari Plaški nalazio se u podnožju Plaške glave, a sagrađen je krajem XII. ili početkom XIII. stoljeća kao frankopanska utvrda. U ime Frankopana Plaščanskom su dolinom upravljali feudalni namjesnici Zebići (po kojima se do danas zove jedan dio Plaškoga), njihovi vjerni vazali. U ispravi Bernardina Frankopana iz 1500. godine Plaški se spominje kao protuturska utvrda podložna njegovoj vlasti. Isti status imala je i Lička Jesenica, koja danas pripada susjednoj općini Saborsko.
Status Plaškog kao obrambene utvrde ponavlja se i u dokumentu iz 1551. godine. Ogulin se u tom dokumentu navodi kao jedno od četiriju središta Vojne Krajine, a Plaški kao njemu pripadajuća utvrda.
Pred naletima i pljačkanjima turske vojske krajem XV. stoljeća, i neposredno pred Krbavsku bitku 1492. godine, Plaški biva opljačkan od Jakub-paše. Mjesto ostaje pusto poput poznatije utvrde Modruš.
Odlukom Ratnog vijeća u Grazu, dopušta se pravoslavnim Srbima naseljavanje na ovaj prostor iz krajeva današnje Srbije. Srbi se nastanjuju na područje Plaškog organizirano u tri navrata, godina 1609., 1639. i 1666. dok Ličku Jesenicu nastanjuju 1690. godine. Srbi su povijesti i kulturnom životu Plaškog dali neizbrisiv pečat, posebice nakon osnivanja Gornjokarlovačke eparhije.
Obrambena kula u Plaškom, uz koju se razvijalo staro naselje zvano Plasi (Plasy, Plazy) sagrađena je 1663. godine.
U sklopu ogulinske pješačke pukovnije od sredine XVIII. stoljeća djeluje i Plaščanska, uz Tounjsku i Ogulinsku kapetaniju. Plaščanski doseljeni Srbi nazivani još i Vlasima i Rašanima, pravoslavne odnosno grekonesjedinjene vjere, imali su vojnu obavezu i bili su vojna snaga u Vojnoj krajini.
Pravoslavna Gornjokarlovačka eparhija osnovana je 1711. godine. Prvo sjedište bio joj je manastir Gomirje kod Vrbovskog, a od 1721. do 1941., dakle punih 220 godina, Plaški. Prva pravoslavna eparhija osnovana je oko 1700. godine, a srpsko-pravoslavna crkvena općina u Plaškom djeluje i danas. Sabornu crkvu odnosno katedralu Vavedenja Presvete Bogorodice izgradio je vladika, odnosno episkop, Danilo Jakšić, od 1756. do 1763. godine. Vladikin dvor izgrađen 1784. je zapaljen u doba NDH, a ruševine do kraja srušene 1970-ih.
Katolička kapelanija osnovana je 1769. pod nazivom sv. Antun Padovanskog. Zbog malog broja katolika brigu je isprva o katolicima Plaškog vodio župnik Saborskog. Katolička crkvica sv. Ane zamijenila je onu sv. Antuna Padovanskog oko 1835. koja služi kao župna crkva i danas.
Od 1744. godine u Plaškom djeluje pravoslavna crkvena škola, a osnova se i crkveni sud. 1773. godine, kad je izišla naredba o osnivanju škola u Vojnoj krajini Plaški je već imao školu.
1881., nakon ostavke bana Ivana Mažuranića, Vojna krajina se razvojačuje i priključuje Baniji. Tada Ogulin postaje glavnim gradom Modruško-riječke županije, a Plaški jedna od devet općina ogulinskog kotara te županije.
Ogulinci su 23. listopada 1918. na ulicama izvikivali parole za ujedinjenje Južnih Slavena. Država Slovenaca Hrvata i Srba osnovana je šest dana kasnije, a 1. prosinca 1918. ujedinjena sa Srbijom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.
U Kraljevini Jugoslaviji mnogi su političari bili nepodobni, naročito komunisti. U Plaškom su tridesetih godina djelovali sa 9 članova KPJ i 5 članova komunističke omladine. Prema knjizi Općina Ogulin skupine autora, u Španjolskom građanskom ratu 1936.-1939. sudjelovali su na komunističkoj strani iz Saborskog Nikola Krizmanić, a iz Plaškog Mane i Stevo Šupica,
Od samog osnivanja ustaške, fašističke NDH, 1941. godine, antifašistički otpor ustaškom režimu koji je ubijao Židove, Rome i Srbe, a po uzoru na Nijemce mnoge zatvarao u konc-logore smrti, bio je jak na području Plaškog. . Na području Plaškog djelovali su partizanski zborovi nazvani po mjestima Vera, Kunić i Hum, dok su ćelije Komunističke partije bile Plaški, Lapat i Kunić. 6. travnja 1943. iz Plaškog odlaze i posljednji talijanski vojnici.
Povijesni važan događaj za Plaški dogodio se 12 - 15. listopada 1943., kada je u Domu kulture, nekada Domu ZAVNOH-a, održano II. zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. Predsjedao mu je pjesnik, i antifašist Vladimir Nazor. Na tom su povijesnom zasjedanju potvrđene odluke o priključenju. Istre, Rijeke (Julijske krajine) i grada Zadra. Spomenik ovom velikanu hrvatske povijesti srušili su srpski fašisti 90-ih, a oko njegovog ponovnog postavljanja digla se medijska prašina jer su to ponovno 2003. učinili SDSS i Radmila Medaković, bivša načelnica općine. Na tom zasjedanju je odlučeno da je Hrvatska država hrvatskog i srpskog naroda kao ravnopravnih (konstituitivnih) naroda.
1. siječnja 1944. od dotadašnjih partizanskih jedinica formirana je Plaščanska brigada Kordunskog korpusa, koja je pridonijela oslobođenju mjesta.
Pravoslavna saborna crkva, katedrala, Vavedenja Presvete Bogorodice obnovljena je 1906. kada je poprimila današnji izgled. 1733. godine izgrađeno je barokno svetište, a ikonostas je 1907. naslikao hrvatski slikar Ivan Tišov. Ubojstvom pravoslavnog vladike Save Trlajića, kojeg je SPC proglasila svetim mučenikom Savom Gornjokarlovačkim, od strane ustaša, Plaški je prestao biti središtem Eparhije.
U socijalizmu djelovala je u Plaškom tvornica sulfatne celuloze Simo Dimić. Bila je to jedina tvornica krajftjajner papira u Jugoslaviji. Djelovalo je i ugašeno kino Hum.
Nažalost, ni Plaški nisu zaobišla ratna zbivanja u Hrvatskoj. U Plaški nakon Oluje hrvatska država u prazne kuće nastanjuje bosanske Hrvate, ali i mnoge Hrvate koji su tako našli način da riješe svoje stambene probleme. Mnogi su otišli dalje trbuhom za kruhom, ali mnogi i danas, unatoč velikoj nezaposlenosti žive u Plaškom.
U posljednje vrijeme vratio se velik broj domicilnih Srba. Ovdje danas djeluje Srpski demokratski forum, pravoslavna crkvena općina, a Plaški od 1999. ponovno ima pravoslavnog svećenika.
Na žalost do danas se nastavlja s tuđmanovskom radikalnom nacionalističkom politiko tako da, iako Srbi čine pola stanovnistva, u državnim djelatnostima (školi, zdravstvu, željeznici, šumariji) uglavnom su zaposleni Hrvati (95%).
Plaški danas ima šest kafića, četiri prodavaonice prehrane i kućnih potrepština, knjižnicu i čitaonicu, pravoslavnu i rimokatoličku župu, nogometni klub, osnovnu školu i 2000 stanovnika.
Gospodarstvo je u kapitalističkoj Hrvatskoj katastrofalno, a naročito u Plaškom. Uz opskrbu drvom, tvornica nema. Ne radi i nekadašnja Tvornica papira i sulfatne celuloze Simo Dimić, nezaposlenost je velika i veći dio stanovništva živi od socijalne pomoći. Policija, državne službe ili tek pokoji privatni posao sve su što se radno sposobnim Plaščanima nudi.
Iz plaščanskog naselja Janja Gora potječe Omer-paša Latas, slavni turski vojskovođa koji je 1851. prenio vezirsku stolicu Bosanskog pašaluka iz Travnika u Sarajevo. On je slomio otpor bosanskih velikaša i ostao zapamćen kao vrstan turski velikodostojnik. Rođen je 1808. kao Mihajlo Latas, i završio vojnu školu u Gospiću. Potom se poturčio i dostigao čin paše u Turskom Carstvu.
Plaški je 12-15. listopada 1943. posjetio i pisac i antifašist Vladimir Nazor gdje je predsjedao II. zasjedanju ZAVNOH-a.
- Jelena Glišić, bivša Miss Universe Hrvatska i tv-voditeljica
- pravoslavna saborna crkva Vavedenja Presvete Bogorodice (1755)
- katolička crkva Svete Ane
U Plaškom od 1995. djeluje OŠ Plaški, koja se u socijalističkoj Hrvatskoj zvala Branko Latas. Sad ima dvjestotinjak učenika i dvadesetak nastavnika, a područna škola Saborsko također pripada plaščanskoj OŠ.
U Plaškom nema srednje škole, stoga učenici svakodnevno vlakom putuju u Ogulin ili borave u tamošnjem Učeničkom domu.
- Knjižnica i čitaonica Plaški
- KUD Dragan Žagar
- MNK Stari prijatelji iz plaščanskog naselja Vera
- NK Plaški
Nogometni klub okuplja igrače svih uzrasta i trenutno igra u Prvoj ligi Karlovačke županije.
