Podaci o clanku:

S. Varosanec, Neke metode pribliznog korjenovanja

Zbornik radova 2. kongresa nastavnika matematike, Zagreb, 30.6.-2.7.2004.
1
NEKE METODE PRIBLI

ZNOG KORJENOVANJA
prof. dr. sc. Sanja Varosanec,
PMF-Matematicki odjel, Zagreb
Prema sadasnjem nastavnom planu i programu nastave matematike kva-
dratno se korjenovanje obraduje u osmom razredu osnovne skole, netom
nakon obrade kvadriranja. Kvadratno korjenovanje opisujemo kao postu-
pak nalazenja broja kojemu je poznat kvadrat, a kvadratni (drugi) korijen
deniramo na sljedeci nacin.
Denicija. Drugi ili kvadratni korijen iz pozitivnog broja a je pozitivan
broj ciji je kvadrat jednak a. Drugi korijen iz nule je nula.
Dakle, korjenuju se iskljucivo nenegativni brojevi, a rezultat je opet nene-
gativan broj. Nastavnim je planom predvideno obraditi neka osnovna svo-
jstva korjenovanja, graf funkcije korjenovanja te opisati priblizno izracunavanje
korijena. Proucimo ovdje detaljnije neke metode pribliznog izracunavanja ko-
rijena.
Metoda tablica. U vecini udzbenika dana je tablica drugih korijena
nekog skupa brojeva, na primjer od 1 do 20 ili od 1 do 100. Od se ucenika
ocekuje da uvjezba koristenje te tablice, pa i da nauci procjenjivati pribliznu
vrijednost korijena onih brojeva koji nisu dani u tablici.
Upotreba racunala. U danasnje vrijeme dzepno je racunalo postalo
uobicajeno, svakodnevno pomagalo. Velika vecina racunala imaju u sebi
ugradenu funkciju korjenovanja, koju pokrecemo pritiskom na tipku s oz-
nakom korijena

. Algoritam korjenovanja koji je ugraden u racunalo
obicno se zasniva na metodi tangente koja ce biti opisana malo kasnije.
Metoda pronjenja. Ovom metodom pronalazimo donje i gornje aproksi-
macije broja

a koristeci deniciju drugog korijena, te svojstva monotonosti
funkcija kvadriranja i korjenovanja. Ilustrirajmo je na primjeru pronalazenja
nekoliko aproksimacija broja

2. Buduci da je 1 < 2 < 4, slijedi 1 <

2 < 2.
U sljedecem cemo koraku ocjenu

2 1, 2 proniti promatrajuci brojeve

1.1, 1.2, . . . , 1.9 i njihove kvadrate. Napisimo tablicu kvadrata brojeva tih
brojeva.
x 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 1.8 1.9
x
2
1.21 1.44 1.69 1.96 2.25 2.56 2.89 3.24 3.61
i pronadimo dva uzastopna kvadrata izmedu kojih se nalazi broj 2. Sad je
ocito da je 1.4 <

2 < 1.5. Sljedeci je korak odrediti znamenku stotinki.

Drugim rijecima trazimo donju d i gornju g aproksimaciju broja

2 tako da
2
je g d = 10
2
. Opet proucavamo tablicu kvadrata, ali ovaj put brojeva
1.41,1.42, . . ..
x 1.40 1.41 1.42
x
2
1.96 1.9881 2.0164
Dakle, 1.41 <

2 < 1.42. U sljedecem koraku trazimo donju i gornju

aproksimaciju cija je razlika 10
3
. To cemo postici promatranjem kvadrata
brojeva 1.411, 1.412, . . . , 1.419. U tablici redom ispisujemo njihove kvadrate
dok na naidemo na broj veci od 2.
x 1.41 1.411 1.412 1.413 1.414 1.415
x
2
1.9881 1.990921 1.993744 1.996569 1.999396 2.002225
Sad je 1, 414 <

2 < 1.415.

Zelimo li odrediti sljedecu decimalu pro-
matrat cemo kvadrate brojeva 1.4141, 1.4142, itd. i ukljestiti broj 2 izmedu
dva susjedna kvadrata. Ovim postupkom stvaramo niz donjih i niz gornjih
aproksimacija broja

2 pri cemu je razlika odgovarajucih gornjih i donjih

aproksimacija oblika 10
n
.
Pismeno korjenovanje. Ova metoda se zasniva na prikladnom za-
pisu kvadrata n-teroznamenkastog broja. Opisimo je na primjeru kvadrata
cetveroznamenkastog broja. Neka je abcd cetveroznamenkasti broj. Tada je
abcd
2
= (10
3
a + 10
2
b + 10c + d)
2
= a
2
10
6
+ b
2
10
4
+ c
2
10
2
+ d
2
+ 2ab10
5
+2ac10
4
+ 2ad10
3
+ 2bc10
3
+ 2bd10
2
+ 2cd10
= a
2
10
6
+ b 10
4
(2a 10 + b) + c 10
2
(2 (10a + b) 10 + c)
+d(2 (a 10
2
+ b 10 + c) 10 + d)
= a
2
10
6
+ (2a)b b 10
4
+ (2ab)c c 10
2
+ (2abc)d d. (1)
Dakle, kvadrat cetveroznamenkastog broja moze se zapisati u tom ob-
liku. Pokazimo sada kako odrediti abcd ako je poznat njegov kvadrat abcd
2
.
Postupak cemo ilustrirati na konkretnom primjeru.
Primjer 1. Izracunajmo

14 175 225.
Rjesenje. Dakle, trazimo znamenke a, b, c, d takve da vrijedi 14 175 225 =
abcd
2
. Zapisat cemo broj 14 175 225 u obliku (1). Prvo odredimo znamenku
a: 14 175 225 = 9 10
6
+ 5 175 225. Dakle, a = 3. Zatim odredujemo redom
znamenke b, c, d.
3
14 175 225 = 9 10
6
+ 5 175 225
= 9 10
6
+ 67 7 10
4
+ 485 225
= 9 10
6
+ 67 7 10
4
+ 746 6 10
2
+ 37 625
= 9 10
6
+ 67 7 10
4
+ 746 6 10
2
+ 7 525 5
= 3 765
2
.
Ovaj se postupak shematizira ovako:

14|17|52|25 = 3765
9
517 : 67 = 7
469
4852 : 746 = 6
4476
37625 : 7525 = 5
37625
0
Heronov postupak. Ovaj se postupak zasniva na geometrijskoj inter-
pretaciji kvadrata broja. Naime, ako je duljina stranice kvadrata jednaka a,
tada je njegova povrsina P = a
2
. Na taj je nacin kvadriranje brojeva usko
vezano s izracunavanjem povrsine kvadrata zadane stranice. Pri korjeno-
vanju nalazimo se na neki nacin u obratnoj situaciji: poznata nam je povrsina
kvadrata, a trazimo njegovu stranicu. Ideja Heronovog postupka jest formi-
rati niz pravokutnika jednake povrsine ciji clanovi sve bolje aproksimiraju
kvadrat iste povrsine. Duljine stranica tih pravokutnika su aproksimacije
duljine stranice kvadrata. Opisimo detaljnije taj postupak pri odredivanju
priblizne vrijednosti kvadratnog korijena iz broja a, a > 0. Prvo uocimo
prvu aproksimaciju x
0
broja

a za koju je (x
0
1)
2
< a x
2
0
, te denirajmo
y
0
=
a
x
0
. Brojevi x
0
i y
0
su duljine stranica (duljina i sirina) pravokutnika cija
je povrsina P = x
0
y
0
= a. Ako je x
0
= y
0
, modiciramo pravokutnik tako
da mu malo smanjimo duljinu i povecamo sirinu tako da novi pravokutnik
opet ima povrsinu a. Najjednostavnije je za novu duljinu uzeti aritmeticku
sredinu prethodnih stranica, tj. x
1
=
x
0
+ y
0
2
. Tada je y
1
=
a
x
1
. I ovaj pra-
vokutnik ima povrsinu P = a, a nesto bolje aproksimira kvadrat od prvog
4
pravokutnika. Ovaj postupak nastavimo dalje: duljina novog pravokutnika ce
biti x
2
=
x
1
+ y
1
2
, a sirina y
2
=
a
x
2
, itd. Postupak zavrsavamo kad dobijemo
aproksimacije trazene tocnosti. Provedimo Heronov postupak za odredivanje
priblizne vrijednosti kvadratnog korijena nekog konkretnog broja.
Primjer 2. Odredimo

15 koristeci Heronov postupak s tocnoscu na 5

decimala.
Rjesenje. Buduci da je 3
2
< 15 < 4
2
, za prvu aproksimaciju uzimamo
broj 4, tj. x
0
= 4. Tada je y
0
=
15
4
= 3.75. Njihova aritmeticka sredina je
druga aproksimacija:
x
1
=
x
0
+ y
0
2
=
4 +
15
4
2
=
31
8
= 3.875,
y
1
=
15
31
8
=
120
31
3.870967.
Postupak nastavljamo dalje:
x
2
=
x
1
+ y
1
2
=
31
8
+
120
31
2
=
1921
496
3.872983,
y
2
=
15
x
2
=
7440
1921
3.872982.
Buduci da smo trazili aproksimaciju na 5 decimala ovo je i zavrsna iteracija
postupka. Dobili smo da je

15 3.87298.
n x
n
y
n
1 4 3.75
2
31
8
= 3.875
120
31
3.870967
3
1921
496
3.872983
7440
1921
3.872982
Metoda tangente. Problem odredi kvadratni korijen broja a mozemo
preformulirati ovako: Odredi pozitivno rjesenje jednadzbe x
2
a = 0. Pos-
toji nekoliko metoda odredivanja rjesenja jednadzbe f(x) = 0. Spomenimo
metodu raspolavljanja, sekante, tangente, iteracije i dr. Ovdje cemo opisati
metodu tangente poznatu i pod nazivom Newtonova metoda. Ova se metoda
5
koristi u IBM-ovom softveru medu ostalim i za izracunavanje drugog kori-
jena. Neka je c jedino rjesenje jednadzbe f(x) = 0 u intervalu [t
1
, t
2
], te neka
su f

i f

neprekidne funkcije koje na tom intervalu ne mijenjaju predznak.

Neka je x
n
[t
1
, t
2
] bliska aproksimacija rjesenja c, tj. c = x
n
+h
n
. Koristeci
razvoj funkcije f u Taylorov red oko tocke x
n
imamo
f(x) f(x
n
) + f

(x
n
)(x x
n
)
Stavimo li x = x
n
+h
n
i iskoristimo li da je f(c) = f(x
n
+h
n
) = 0 dobivamo
0 f(x
n
) + h
n
f

(x
n
)
h
n

f(x
n
)
f

(x
n
)
Stoga za sljedecu aproksimaciju stavljamo
x
n+1
= x
n

f(x
n
)
f

(x
n
)
(2)
Time je dan jedan niz brojeva (x
n
) koji tezi k broju c, tj. k rjesenju
jednadzbe f(x) = 0. Opisimo geometrijsku interpretaciju ovog niza iz koje
ce biti jasniji razlog naziva ove metode. Pretpostavimo da je f

(x) > 0 za
x [t
1
, t
2
] i f(t
1
) < 0 < f(t
2
). Za x
0
izaberimo upravo desni kraj intervala
[t
1
, t
2
], tj. x
0
= t
2
. U tocki (x
0
, f(x
0
)) povucimo tangentu na graf funkcije
f. Jednadzba te tangente glasi
y f(x
0
) = f

(x
0
)(x x
0
)
i njezin presjek s osi apscisa je tocka
x
1
= x
0

f(x
0
)
f

(x
0
)
Sad u tocki (x
1
, f(x
1
)) povucimo tangentu na graf funkcije f. Jednadzba te
tangente glasi
y f(x
1
) = f

(x
1
)(x x
1
) ,
a njezin presjek s osi apscisa je tocka
x
2
= x
1

f(x
1
)
f

(x
1
)
.
6
Ponavljanjem tog postupka na x-osi dobivamo niz tocaka x
1
, x
2
, x
3
,... opisanih
rekurzijom (2) koje teze tocki c. Da se stvarno radi o konvergentnom nizu
slijedi iz cinjenice da se radi o omedenom i monotonom nizu. Ovi dokazi se
mogu naci u udzbenicima iz matematicke analize i numericke matematike.
Primijenimo Newtonovu metodu na specijalnu jednadzbu x
2
a = 0.
Tada je f(x) = x
2
a, f

(x) = 2x, f

(x) = 2. Rekurzija (2) sada ima oblik

x
n+1
= x
n

x
2
n
a
2x
n
(3)
i niz (x
n
) tezi broju

a.
Ilustrirajmo ovu metodu na trazenju kvadratnog korijena broja 15.
Primjer 3. Koristeci Newtonovu metodu izracunajmo

15 s tocnoscu
na 5 decimala.
Rjesenje. Ocito je 3 <

15 < 4, pa promatramo funkciju f(x) = x

2
15
na intervalu [3, 4]. Stavimo da je x
0
= 4. Tada je
x
1
= x
0

x
2
0
15
2x
0
= 4
1
8
=
31
8
= 3.875
x
2
= x
1

x
2
1
15
2x
1
=
31
8

(
31
8
)
2
15
2
31
8
=
31
8

961 960
496
=
1921
496
3.8729838
x
3
= x
2

x
2
2
15
2x
2
=
1921
496

(
1921
496
)
2
15
2
1921
496
=
1921
496

1
21921496
=
=
7380481
1905632
= 3.8729833 .
Dakle,

15 3.872983.
Povezimo Heronov postupak i Newtonovu metodu u slucaju funkcije f(x) =
x
2
a. U Heronovom postupku (n + 1)-vi clan niza (x
n
) ima oblik
x
n+1
=
x
n
+ y
n
2
=
x
n
+
a
xn
2
=
x
2
n
+ a
2x
n
.
S druge strane, (n + 1)-vi clan niza (x
n
) u Newtonovoj metodi ima oblik
x
n+1
= x
n

x
2
n
a
2x
n
=
2x
2
n
x
2
n
+ a
2x
n
=
x
2
n
+ a
2x
n
.
Dakle, u oba se postupka radi o istom rekurzivnom nizu.
7