Iz rjecnika

metodike

Generalizacija
Zdravko Kurnik

Generalizacija je jedna od osnovnih

znanstvenih metoda istrazivanja. Njezina suprotnost je specijalizacija. Rijec je nastala
od novolatinske rijeci generalisatio s to znaci
poopcavanje, uopcivanje, uopcenost i prema
rijeci generalis s to znaci opcenit, opci, sveopci, sveobuhvatan, glavni, vrhovni.
Ovu vrlo plodnu metodu u matematici
mozemo ukratko opisati ovako:
Generalizacija ili poopcavanje je prijelaz s razmatranja danog skupa objekata na
odgovarajuce razmatranje njegova nadskupa.
Polazi se od nekog pojma kojemu je pridru- skup objekata, njegov opseg i
z en odredeni
ustanovljava neko svojstvo svih elemenata
zadanog skupa. Zatim se promatra opcenitiji
pojam i svojstvo prenosi na sve elemente do- opcenitije
bivenog nadskupa ili se izgraduje
svojstvo. Buduci da odmah nije jasno hoce
li pri tome prenosenju svojstvo ostati sacuvano, to se ono za sve elemente nadskupa nuzno
mora dokazati. Prema tome, generalizacija
ili poopcavanje je metoda kojom se izgraduju
opcenitiji pojmovi i opcenitije tvrdnje.
Generalizacija je usko povezana s analogijom, analogija joj u pravilu prethodi, a
osnova joj je induktivni nacin zakljucivanja,
tj. zakljucivanje od pojedinacnog k opcem.
Ne treba pri tome zaboraviti ni ulogu anali4, 2000

ze.
Evo najcesc ih prijelaza u s kolskoj matematici iz skupa u nadskup: N Z,
N Q+ , Z Q, Q R, R C,
R skup kvadratnih matrica, jednakostranicni trokuti jednakokracni trokuti, pravokutni trokuti trokuti, kvadrati pravokutnici, kvadrati rombovi, pravokutnici
paralelogrami, paralelogrami trapezi,
trapezi c etverokuti, trokuti mnogokuti,
c etverokuti mnogokuti, pravilni mnogokuti mnogokuti, kocke kvadri, kvadri
paralelepipedi, tetraedri n-terostrane
piramide, trigonometrijske funkcije ostroga
kuta trigonometrijske funkcije bilo kojega
kuta.
Iz navedenog popisa lako se moze zakljuciti da se prijelaz obicno vrsi u najblizi
nadskup. On istovremeno ukazuje na poopc enja odredenih
pojmova. Na primjer, pojam
racionalnog broja poopcenje je pojma cijelog
broja, pojam paralelograma poopcenje je pojma pravokutnika, pojam kvadra poopcenje je
- se vidi da neki
pojma kocke itd. Takoder
pojmovi mogu imati vise poopcenja. Tako
su pojam pravokutnika i pojam romba poopc enja pojma kvadrata, a pojam kompleksnog
broja i pojam kvadratne matrice poopcenja
realnog broja.

147

Popis otkriva jos jednu vaznu cinjenicu. Naime, prijelazi trokuti mnogokuti
i tetraedri n-terostrane piramide mogu
se okarakterizirati kao zamjene broja 3 bilo kojim brojem n, a posljednji prijelaz u
popisu je zapravo odbacivanje ogranicenja
0 < < 90 za promatrani kut . Na temelju tih prijelaza izdvajaju se dva osnovna
nacina poopcavanja:
1) zamjena konstante varijablom;
2) odbacivanje ogranicenja.
Vec iz onog s to je gore receno dade se
zakljuciti da generalizacija ima s iroku primjenu u nastavi matematike. U nizim razredima osnovne s kole nastava matematike je induktivna: nastavnik pomocu konkretnih objekata uvodi nove pojmove, opisuje njihova
svojstva, a onda na temelju njih izvodi jednostavnije generalizacije. Kasnije generalizacije postaju sve slozenije. Na taj nacin
ova metoda postaje vazan i bogat izvor novih
saznanja.
Generalizacija, odnosno prijelaz s konkretnog i pojedinacnog k opcem, je slozen misaoni proces. U psihologiji se posebno ukazuje na cinjenicu da postoje ucenici koji tesko
svladavaju taj prijelaz. Zato je pred nastavnikom odgovorna zadaca da svojim metodickim pristupom i umjesnosc u ucenicima ucini
taj prijelaz s to laksim. Navest c emo neka od
mjesta gdje se u nastavi primjenjuje metoda
generalizacije.
Primjer 1. Izbor iz nastavnog gradi-

va.
1) Zakoni komutacije a + b = b + a,
ab = ba, asocijacije (a+b)+c = a+(b+c),
(ab)c = a(bc) i distribucije (a + b)c =
ac + bc u skupu prirodnih brojeva N uspostavljaju se na sljedeci nacin: na pocetku se
razmatraju konkretni primjeri, a onda se iz- se
vode navedene generalizacije. Takoder
metodom generalizacije ti zakoni postupno
iz skupa N prenose u s ire skupove Z, Q, R,
C.

2) Formula
k = (n 2) za zbroj
kutova n-terokuta generalizacija je formule
+ + = za zbroj kutova u trokutu.

148

3) Teorem o sredisnjem i obodnom kutu

= 2 generalizacija je Talesovog teorema
o obodnom kutu nad promjerom kruznice.
1 2
4) Formula v =
4b a2 za du2
ljinu visine jednakokracnog trokuta gene1
ralizacija je formule v = a 3 za dulji2
nu visine
jednakostranicnog trokuta, formula
d = a2 + b2 za duljinu dijagonale pravo
kutnika generalizacija je formule d = a 2
za duljinu
dijagonale kvadrata, a formula
d = a2 + b2 + c2 za duljinu dijagonale

kvadra generalizacija je formule d = a 3

za duljinu dijagonale kocke.
5) Potencija an s prirodnim eksponentom n definira se kao produkt n jednakih fak1
tora a a . . . a, jednakosc u an = n potena
cija se prosiruje na cjelobrojne
eksponente,

m
a jednakosc u a n = n am na racionalne eksponente. Svakim opisanim korakom pojam
potencije se generalizira.
6) Operacije s potencijama imaju sljedeca svojstva:
an am = an+m ,
an : am = anm ,
(ab)n = an bn ,
 a n
= an : bn .
b
Ova svojstva dokazuju se najprije za eksponente n i m iz skupa N, a zatim se pokazuje
da pri prijelazima N Z i Z Q svojstva
ostaju sacuvana.
7) Kosinusov poucak c2 = a2 + b2
2ab cos u skupu trokuta generalizacija je
Pitagorina poucka c2 = a2 + b2 u skupu pravokutnih trokuta.
b
8) Vi`eteove formule x1 + x2 = ,
a
c
x1 x2 = za kvadratnu jednadzbu ax2 + bx +
a
c = 0 mogu se lako dobiti iz prikaza kvadratne jednadzbe u obliku (x x1 )(x x2 ) = 0 i
usporedivanjem
koeficijenata. Vi`eteove formule za kubnu jednadzbu ax3+bx2 +cx+d =
0, (x x1 )(x x2 )(x x3 ) = 0 izvode se
4, 2000

analogijom. No slicne formule mogu se lako izvesti i za algebarsku jednadzbu n-tog

stupnja. Algebarska jednadzba n-tog stupnja an xn + an1 xn1 + . . . + a1 x + a0 = 0
je generalizacija linearne, kvadratne i kubne jednadzbe. Pomocu svojih rjesenja x1 ,
x2 , . . . , xn ona se moze zapisati u obliku
(x x1 )(x x2 ) (x xn ) = 0. Usporedivanjem
koeficijenata u oba zapisa slijedi
generalizacija Vi`eteovih formula:
an1
,
x1 + x2 + . . . + xn =
an
an2
,
x1 x2 +x1 x3 + . . . +x1 xn + . . . +xn1 xn =
an
........................
a0
x1 x2 xn = (1)n .
an

Vazni dijelovi nastavnog gradiva su razlicita pravila za brojeve koja ucenici trebaju
pamtiti. Takva su ocito pravila navedena u
6) prethodnog primjera. U [3] razmatran je
niz takvih pravila i ukazano je na potrebu da
se nakon dokaza pravila iz metodickih razloga najprije analogijom prosire na vise od
- na primjenu.
dva broja, pa tek onda prijede
Daljnji korak u produbljivanju gradiva je poopcavanje tih pravila. Poopcenja u udzbenicima najcesc e nema. Medutim,
nedostajanje
poopcenja pruza nastavniku mogucnost da tu
ispolji svoju kreativnost, vodenjem
pomogne ucenicima da otkriju, pa mozda i dokazu,
poopcenja i tako doprinese razvoju njihovoga
stvaralackog misljenja.
Primjer 2. Pravila:

ab = a b,
(ab)2 = a2 b2 ,
(ab)n = an bn ,
am an = am+n ,

n
n
|ab| = |a| |b|,
ab = n a b,
loga (xy) = loga x + loga y,
z1 + z2 = z1 + z2 ,
z1 z2 = z1 z2 ,
|z1 z2 | = |z1 ||z2 |,
z1 z2 = r1 r2 [cos(1 + 2 ) + i sin(1 + 2 )]

Pogledajmo drugo pravilo. Analogijom

se ono prosiruje na tri broja ovako:


abc = (ab)c = ab c = a b c.
Na temelju toga lako se formulira sljedeca
generalizacija:
Neka je n prirodni broj veci od 1 i a1 , a2 ,
. . . , an pozitivni realni brojevi. Tada vrijedi
jednakost

a1 a2 an = a1 a2 . . . an .
Pogledajmo sedmo pravilo. Analogijom se ono prosiruje na tri broja ovako: loga (xyz) = loga [(xy)z] = loga (xy) +
loga z = loga x + loga y + loga z. U ovom
slucaju moze se iskazati ova generalizacija:
Neka je n prirodni broj veci od 1 i x1 , x2 ,
. . . , xn pozitivni realni brojevi. Tada vrijedi
jednakost
loga (x1 x2 xn ) = loga x1 + loga x2 +
. . . + loga xn .
Slicno se izvode generalizacije i ostalih pravila. Sve tako dobivene generalizacije
su istinite. Strogi dokazi provode se primjenom metode matematicke indukcije. Kada se
- na neko pravilo,
u nastavnom gradivu naide
treba se uvijek sjetiti analogije i generalizacije!

Slijede primjeri kojima je glavni cilj pokazati kako se otkrivaju generalizacije. Bilo
bi dobro da nastavnik matematike priprema
(bar za naprednije ucenike) ovakve probleme i tako uz redovnu nastavu dodatnim zadacima usmjerava misljenje ucenika na ovaj
vazan znanstveni postupak.
Primjer 3. Jedno svojstvo trapeza.

i dr.
4, 2000

149

Na crtezu su paralelogram i trapez. U

paralelogramu povrsine P1 i P2 su jednake.
Kako je paralelogram vrsta trapeza, prirodno
se pomislja da mozda i svi trapezi imaju to
svojstvo.
Generalizacija:
Neka je ABCD trapez i O sjeciste njegovih dijagonala. Tada su povrsine trokuta
AOD i BOC jednake.
Tvrdnja je istinita!

Primjer 4. Poopcenja Pitagorina poucka.

Pitagorin teorem c2 = a2 + b2 razmatrat

c emo u njegovom drugom obliku:
Povrsina kvadrata nad hipotenuzom jednaka je zbroju povrsina kvadrata nad katetama, tj. Pc = Pa + Pb .
Kako poopciti ovaj teorem? Imamo pravokutan trokut i nad njegovim stranicama
kvadrate. Kvadrati, moraju li biti bas kva- se ideja zamjene
drati? Ovim pitanjem rada
kvadrata nad stranicama pravokutnog trokuta
nekim drugim likovima. Medutim,
to ne mogu biti bilo kakvi likovi. Neka svojstva skupa
kvadrata trebaju ostati sacuvana. Uocimo da
su s jedne strane svi kvadrati slicni cetverokuti, a s druge strane su pravilni mnogokuti.
Te cinjenice ukazuje na tri pogodne zamjene kvadrati slicni c etverokuti, kvadrati
pravilni mnogokuti, kvadrati slicni mnogokuti.

150

Generalizacije:
1) Ako su c etverokuti nad stranicama pravokutnog trokuta medusobno
slicni, onda je povrsina c etverokuta nad hipotenuzom jednaka zbroju povrsina c etverokuta nad katetama.
2) Povrsina pravilnog mnogokuta nad hipotenuzom pravokutnog trokuta jednaka
je zbroju povrsina pravilnih mnogokuta
nad katetama.
3) Ako su mnogokuti nad stranicama pravokutnog trokuta medusobno
slicni, onda je povrsina mnogokuta nad hipotenuzom jednaka zbroju povrsina mnogokuta
nad katetama.
Jednostavna svojstva skupa kvadrata i
malo logickog misljenja omogucila su tri lijepe nove tvrdnje, i to istinite! Istinitost je
posljedica poucka o slicnim mnogokutima.
Naime, povrsine slicnih mnogokuta odnose
se kao kvadrati duljina odgovarajucih stranica. U sva tri nasa slucaja duljine odgovaraPc
c2
jucih stranica su a, b, c i vrijedi
= 2,
Pa
a
c2
Pc
= 2 , pa uvrstavanjem a2 iz prve jedPb
b
nakosti i b2 iz druge jednakosti u Pitagorinu
relaciju c2 = a2 + b2 odmah dobivamo traz enu jednakost Pc = Pa + Pb .

Primjer 5. Djeljivost zbroja kubova

triju uzastopnih prirodnih brojeva.
Tri uzastopna prirodna broja oznacimo
sa n, n + 1, n + 2 i promatrajmo izraz
f (n) = n3 + (n + 1)3 + (n + 2)3 . Analizirajmo taj izraz promatrajuci neke konkretne
trojke.

(1, 2, 3)

f (1)=13 +23 +33 =36,

(2, 3, 4)

f (2)=23 +33 +43 =99,

(5, 6, 7)

f (5)=53 +63 +73 =684,

(11, 12, 13) f (11)=113 +123 +133 =5256 itd.

1) Uocimo da se brojevi na desnim stranama mogu pisati kao produkti 36 = 9 4,
99 = 9 11, 684 = 9 76, 5256 = 9 584.
4, 2000

Nakon ove jednostavne analize slijedi prva

generalizacija:
Zbroj kubova triju uzastopnih prirodnih
brojeva uvijek je djeljiv sa 9.
2) Brojevi na desnim stranama mogu se
pisati i kao produkti 36 = 6 6, 99 = 9 11,
684 = 18 38, 5256 = 36 146. Njihovi prvi
faktori su oblika 6 = 1+2+3, 9 = 2+3+4,
18 = 5 + 6 + 7, 36 = 11 + 12 + 13, dakle
zbrojevi polaznih uzastopnih prirodnih brojeva! Nakon ove slozenije analize slijedi druga
generalizacija:
Zbroj kubova triju uzastopnih prirodnih
brojeva uvijek je djeljiv sa zbrojem tih brojeva.
Nije tesko opravdati obje tvrdnje.
Nakon kubiranja f (n) se moze pisati
u obliku f (n) = 3n3 + 9n2 + 15n + 9 =
3n(n2 + 5) + 9(n2 + 1). Za prvu tvrdnju treba jos samo pokazati da je izraz n(n2 + 5)
djeljiv sa 3. Nova tvrdnja! Svaki prirodni
broj n moze se zapisati na jedan od sljedeca
tri nacina 3k, 3k 1, 3k 2. Ako je n prvog
oblika, djeljiv sa 3 je prvi faktor, a ako je n
drugog ili treceg oblika, djeljiv sa 3 je drugi
faktor.
Izraz f (n) moze se razloziti na faktore. Razlaganje se provodi ovako f (n) =
3n3 +9n2 +15n+9 = 3n3 +3n2 +6n2 +6n+
9n+9 = 3n2 (n+1)+6n(n+1)+9(n+1) =
3(n + 1)(n2 + 2n + 3). Ovaj produkt djeljiv
je sa 3(n + 1), a to je upravo zbroj brojeva n,
n + 1, n + 2.

Primjer 6. Izraz n(n + 1)(n + 2)(n +

3) + 1.
se moze reci o zbroju umnoska cetiri
Sto
uzastopna prirodna broja i jedinice? Anali-

4, 2000

zirajmo taj izraz:

1 2 3 4 + 1 = 25 = 52 ,

2 3 4 5 + 1 = 121 = 112 ,

6 7 8 9 + 1 = 3025 = 552 ,

10 11 12 13 + 1 = 17161 = 1312

itd.

Generalizacija:
Zbroj umnoska c etiri uzastopna prirodna broja i jedinice kvadrat je nekoga prirodnog broja.
Valjanost tvrdnje osniva se na identitetu
n(n + 1)(n + 2)(n + 3) + 1 = (n2 + 3n + 1)2 .
Ovaj identitet korisno je pamtiti.

Primjer 7. Broj dijelova F2 (n) na koje

n pravaca ravnine u opcem polozaju dijele
ravninu.
Pravci su u opcem polozaju ako medu
njima nema paralelnih pravaca i ako nikoja
tri ne prolaze istom tockom
Promatranjem crteza nalazimo da je
F2 (1) = 2, F2 (2) = 4, F2 (3) = 7, F2 (4) =
11. Brojevi 2, 4, 7, 11 sami jos nam nista
ne kazu o nekoj pravilnosti. Medutim,
ako
ih razlozimo na zbrojeve 1 + 1, 1 + 2 + 1,
1 + 2 + 3 + 1, 1 + 2 + 3 + 4 + 1, onda vidimo
da se gornje jednakosti mogu pisati
12
F2 (1) =
+ 1,
2
23
F2 (2) =
+ 1,
2
34
+ 1,
F2 (3) =
2
45
+ 1.
F2 (4) =
2
Generalizacija:

F2 (n) =

n2 + n + 2
n(n + 1)
+1=
.
2
2

151

Valjanost ove formule temelji se na rekurzivnoj relaciji F2 (n) = F2 (n1)+n koju

citatelji mogu sami lako opravdati.

U sljedecem primjeru lako je uocljiva

pocetna pravilnost, ali ona vodi na prebrz zakljucak. Pogledajmo.
Primjer 8. Broj dijelova F3 (n) na koje
n ravnina prostora u opcem polozaju dijele
taj prostor.
Ravnine su u opcem polozaju ako medu
njima nema paralelnih ravnina i ako nikoje
cetiri ne prolaze istom tockom.
Jedna ravnina dijeli prostor na dva dijela, dvije ravnine na cetiri dijela, tri ravnine
na osam dijelova, pa je

F3 (1) = 2 = 21 ,
F3 (2) = 4 = 22 ,
F3 (3) = 8 = 23 .
Prirodno se namece generalizacija: F3 (n) =
2n .
No, ova jednakost nije tocna. Naime, u
narednom slucaju cetvrta ravnina c e razdijeliti samo 7 od 8 prethodnih dijelova na po dva
dijela i time povecati ukupni broj dijelova za
7. To znaci da je
F3 (4) = 8 + 7 = 15
(a ne 16 kako bi slijedilo prema gornjoj formuli). Podrobnija analiza problema i primjena metode rekurzije pokazale bi da je ispravna formula
F3 (n) =

n3 + 5n + 6
.
6

Primjer 9. Na stranicama BC, CA, AB

jednakostranicnog trokuta ABC dane su tocke A1 , B1 , C1 takve da je |BA1 | = |CB1 | =
1
|AC1 | = |AB|. Pravci AA1 , BB1 , CC1 odre3
- jednakostrani
duju
cni trokut KLM i za povr1
s ine vrijedi jednakost p(KLM) = p(ABC).
7

152

Ovo je sam po sebi lijep i ne bas jednostavan dokazni zadatak. Medutim,

necemo se
zadrzavati na dokazivanju ove tvrdnje. Nastavit c emo nasa razmatranja u smjeru istraz ivanja opcenitijih tvrdnji. Ovdje mozemo s
1
jedne strane konstantu zamijeniti varijab3
1
lom (n prirodan broj veci ili jednak 3), a s
n
druge strane jednakostranicni trokut zamijeniti bilo kojim trokutom.
Generalizacije:
1) Neka je ABC jednakostranicni trokut i
1
|BA1 | = |CB1 | = |AC1 | = |AB|. Tan
da je KLM jednakostranicni trokut i za
povrsine vrijedi opcenitija jednakost
n2 4n + 4
p(ABC).
n2 n + 1
1
2) Neka je ABC trokut i |BA1 | = |BC|,
3
1
1
|CB1 | = |CA|, |AC1 | = |AB|. Ta3
3
da za povrsine ostaje sacuvan odnos, tj.
vrijedi
1
p(KLM) = p(ABC).
7
1
3) Neka je ABC trokut i |BA1 | = |BC|,
n
1
1
|CB1 | = |CA|, |AC1 | = |AB|. Tada
n
n
za povrsine vrijedi opcenitija jednakost
p(KLM) =

p(KLM) =

n2 4n + 4
p(ABC).
n2 n + 1

Razmotrimo sada problem u kojem se

prirodno ispreplicu razne ideje generaliziranja i metode rjesavanja.
4, 2000

Primjer 10. Odredivanje

konacnih suma (k ide od 1 do n)
 
a)
k, (2k 1),
 


b)  k2 , (2k)2
, (2k 1)2 , k(k +1),
k(3k + 1), k(2k 1),
 3 


c)  k , (2k)3
, (2k1)3, k(k+1)2,
k2 (k + 1), k(k + 1)(k + 2),
 4
d)
k ,
 5
e)
k ,

1
,
f)
k(k + 1)

1
,
(2k 1)(2k + 1)

1
,
(3k 2)(3k + 1)

1
g)
,
k(k + 1)(k + 2)

k
,
(2k 1)(2k + 1)(2k + 3)

1
h)
.
k(k + 1)(k + 2)(k + 3)
U mnogim zbirkama zadaci iz ovog podrucja formuliraju se rijecima Dokazite da
za svaki prirodni broj n vrijedi jednakost. . . .
Desna strana je zadana i trazi se samo dokaz.
Medutim,
pokazat c emo da se problem moz e razmatrati raznovrsnije. Dio suma mogu
istrazivati i ucenici osnovne s kole.

Sumu prvih n prirodnih brojeva
k=
n(n + 1)
ucenici obicno
1 + 2 + ... + n =
2
dobro poznaju. Suma (2k1), kao i druge
slicne sume iz grupe a) u kojima je opci pribrojnik prvog stupnja, moze se odrediti
razla
ganjem na sumu suma. Tako je (2k 1) =


n(n + 1)
2 k 1=2
n = n2 . Uce2
nicima osnovne s kole mozda je ovakav rad
sa sumama isuvise apstraktan. Bolje je da
njima pruzimo mogucnost naslucivanja rezultata preko konkretnih primjera. Ovako:
1 = 1, 1 + 3 = 4 = 22 , 1 + 3 + 5 = 9 = 32 ,
1 + 3 + 5 + 7 = 16 = 42 , 1 + 3 + 5 + 7 + 9 =
25 = 52 itd.
Generalizacija:

Suma (2k 1) prvih n neparnih prirodnih brojeva jednaka je kvadratu broja n.
4, 2000

Prijedimo
na grupu suma b). Kako odrediti
sumu kvadrata prvih n prirodnih brojeva
k2 ? Ovdje c emo potraziti novu ideju. Primijetimo da su opci clanovi suma u
grupi a) prvog stupnja, a desne strane drugog stupnja. Opci clanovi suma u grupi b)
su drugog stupnja. Nije daleko pomisao da
su desne strane tada treceg stupnja. Ako je
tako, sve se one mogu obuhvatiti opcim zapisom An3 + Bn2 + Cn + D s neodredenim
koeficijentima A, B, C, D. Za odredenje tih
koeficijenata potrebna su cetiri uvjeta. Njih
dobivamo promatranjem
konkretnih suma za
n = 1, 2, 3, 4. Za sumu k2 dobivamo sustav jednadzbi
A + B + C + D = 1,
8A + 4B + 2C + D = 5,
27A + 9B + 3C + D = 14,
64A + 16B + 4C + D = 30.
1
1
Rjesenje ovog sustava je A = , B = ,
3
2
 2
1 3
1
k = n +
C = , D = 0, pa je
6
3
1 2
1
1
n + n = n(n + 1)(2n + 1). Pozelj2
6
6
no je jos da se dobivena jednakost provjeri za n = 5. Zatim se jednakost dokazuje metodom matematicke indukcije. Ostale
- odrediti
sume u grupi b) mogu se takoder
primjenom metode neodredenih koeficijenata. Brzi nacin je i ovdje razlaganje na sumu suma
i uporaba prethodnih
 rezultata.
 Na
primjer,
k(3k + 1) = 3 k2 +
k =
1
n(n + 1)
3 n(n + 1)(2n + 1) +
= n(n + 1)2 .
6
2
Razmatranja u grupama suma c), d) i e)
provode se analogno. Pogledajmo sada grupu f). Prva suma je jednostavna i omogucuje
naslucivanje rezultata. Zaista

itd.

1
1
= ,
12
2
1
1
2
+
= ,
12 23
3
1
1
1
3
+
+
= ,
12 23 34
4

153

Generalizacija:

n
1
=
.
k(k + 1)
n+1
Jednakost se moze dokazati primjenom metode matematicke indukcije, ali i primjenom
1
=
rastava na parcijalne razlomke
n(n + 1)
1
1

. Uocimo da je desna strana pron n+1

matrane sume kvocijent polinoma prvog
stupnja. Takve c e biti desne strane i ostalih
suma u ovoj grupi. Sve se one mogu obuhAn + B
vatiti opcim zapisom
.
Cn + D
Sva daljnja razmatranja temelje se, kao i
ranije, na cetiri metode: metodi neodredenih
koeficijenata, metodi matematicke indukcije,
metodi parcijalnih razlomaka i metodi gene
ralizacije. Citateljima
preporucujemo da dovrse ovo malo istrazivanje o konacnim sumama. Vise detalja o konacnim sumama moze
se naci u lijepoj knjizici [4].

Protuprimjer: Vrijednost funkcije f (41)

ocito nije prost broj, jer je f (41) = 412 +41+
41 = 41 43. Medutim,
ni f (40) nije prost
broj. Ovo je s kolski primjer opovrgavanja.
n
2) Fermatovi brojevi F(n) = 22 + 1.
Imamo redom F(0) = 3, F(1) = 5, F(2) =
17, F(3) = 257, F(4) = 65 537. Sve su ovo
prosti brojevi.
Generalizacija:
Svi Fermatovi brojevi su prosti brojevi.
Protuprimjer: Euler je pokazao da Fermatov broj F(5) = 4 294 967 297 nije prost
broj, jer se moze napisati u obliku produkta
641 6 700 417.
Fermatovi brojevi vazni su u teoriji geometrijskih konstrukcija.

Osnovni cilj clanka i opisanih primjera

u njemu bio je ukazati na znanstvenu metodu generalizaciju (posredno i specijalizaciju kao obratan postupak) i mogucnosti primjene te metode u nastavi matematike. Teziste
razmatranja bilo je na idejama koje mogu
pomoci nastavniku pri razvijanju i usmjeravanju misljenja ucenika prema generalizaciji. Zato su svjesno ispusteni dokazi nekih
tvrdnji ili potpuno rjesavanje nekih problema. Dokazi i rjesavanje provode se drugom
metodom, sintezom, ali to je vec druga matematicka prica.

Na kraju istaknimo jos jedanput: poopc avanjem se dolazi do izreka koje nisu samim
time i dokazane. One ne moraju biti niti istinite kao s to pokazuje vec generalizacija u
primjeru 8. Takve izreke ipak imaju veze
s realnosc u jer su istinite za velik broj posebnih slucajeva. Samo dokazivanje cesto je
vrlo tesko provesti. U svrhu opovrgavanja
neke takve tvrdnje obicno se pronalazi bar
jedan protuprimjer.

Literatura

Primjer 11. Protuprimjeri.

1) Eulerova funkcija f (x) = x2 +x +41.
Promatrajmo vrijednosti funkcije f za nenegativne cijele brojeve. Imamo redom f (0) =
41, f (1) = 43, f (2) = 47, f (3) = 53,
f (4) = 61, f (5) = 71, f (6) = 83. Sve
te vrijednosti su prosti brojevi.
Generalizacija:
Vrijednost funkcije f (x) prost je broj za
svaki nenegativni cijeli broj.
Prosti su jos brojevi f (7), f (8), . . . ,
f (39).

[1] V. GORSKI, Generalizacija i specijalizacija u nastavi matematike, Diplomski

rad, Zagreb 2000.
[2] Z. KURNIK , Analiza, Matematika i s kola
2 (1999), 54. 64.
[3] Z. KURNIK , Analogija, Matematika i
s kola 3 (2000), 101. 109.
[4] A. MARIC , Konacni zbrojevi, Element,
Zagreb 1998.
[5] G. POLYA , Matematika i pravdopodobnye rassuzdenija (prijevod s engl.), Moskva 1957.

154

4, 2000