Mavro Vetranović: Suzana čista

Usporedba s Biblijom:
Ova je drama nastala na biblijskome temelju. U Bibliji se priča o Suzani naziva: Daniel izbavlja
Suzanu. Suzana je bila kći Hilkijina i žena Jojakimova, a živjela je u Babilonu. Bila je vrlo
lijepa i bogobojazna. Njezin je muž bio bogat i uz kuću je imao vrt, u kojemu se Suzana rado
šetala. Te godine kada se sve zbilo, za suce su izabrana dva starca iz naroda. Bili su oni zli i
nisu se bojali Boga. Često su dolazili u Jojakimovu kuću i promatrali Suzanu. Željeli su je imati
za sebe. Kada su jedan drugome priznali svoje želje, čekali su na priliku da ona ostane nasamo.
Jednoga dana, Suzana je sa svojim sluškinjama ušla u vrt, kako bi se okupala. Starci su se sakrili
u vrt i čekali da sluškinje izađu i zaključaju vrata. Kada se to dogodilo, zaskočili su Suzanu i
rekli joj da mora biti njihova ili će oni slagati o tome da je ona bila u vrtu s nekim mladićem,
pa je zato poslala sluškinje da izađu i zaključaju vrata. Suzana je znala da će morati umrijeti
ako oni tu laž iznesu narodu, no nije željela popustiti starcima i tako povrijediti Boga i okaljati
svoju čistoću. Povikala je iza glasa i svi ukućani dotrčali su u vrt da vide što se dogodilo. Starci
su im ispričali svoju laž. Sutradan je Suzana sa svojom obitelji morala doći u sudnicu. Starci su
iznijeli ponovno optužbu protiv nje i odlučeno je da mora umrijeti. Suzana je u očaju molila
Boga da pogleda na njezinu pravednost i smiluje joj se. Tada je Bog prosvijetlio svetoga
mladića Daniela, koji je stao u Suzaninu obranu i rekao ljudima da ona ništa nije kriva. Naredio
je da se starci razdvoje, pa će ih on onda pojedinačno ispitati. Pitao ih je pod kojim su drvetom
pronašli Suzanu i mladića. Jedan je rekao da je to bila trišlja, a drugi da je u pitanju jasika.
Daniel je tako znao da lažu, a i svi su se ljudi uvjerili u to da su nepravedno Suzanu optužili.
Pogubili su starce, a sva je Suzanina obitelj bila sretna, jer se ona dokazala nedužnom.

Sadržaj drame:
Prigovor spjevaoca više Susane:
U osmercima se poziva vlastelu i puk da zastanu pred pričom o Suzani, kojoj su stari i mahniti
popovi učinili veliku nepravdu. Optužili su je, a da nije bila ništa kriva, i trebala je zato platiti
životom. Mladić Daniel obranit će je i optužiti popove, od kojih je nastalo sve zlo, himba i
nepravda. Božja će pravda stići sve koji nisu pravedni. Zato će puk popove dati ubiti, odnosno
ukopati u bunište (u Bibliji će ih pogubiti).

Skazanje prvo:
Donosi se dijalog dvojice popova i sudaca (u Bibliji su oni samo suci): Ilijakina i Izaka.
Zaljubljeni su u Suzanu nesretno, žele je iskoristiti i smišljaju način kako da to učine. Ovdje su
prisutni i elementi ljubavne lirike.
Govor prvi:
Starci izlaze iz Suzanina perivoja i govore kako je vrijeme da pođu na ručak.

1
Govor drugi:
Ilijakin i Izak razgovaraju. Ilijakin vidi da je Izak nesretan i govori mu da ne treba tajiti svoj
ljubavni plan, ako ga to muči. Neka mu se povjeri. Izak kaže da ne zna što je uzrok tolikoj
njegovoj boli te da će izgubiti dobar glas ako kaže što ga muči. Ilijakin mu kaže da zna kako je
važno sačuvati čast i obećaje da neće nikome reći ono što mu on ispriča. Izak priznaje da se
zaljubio u Suzanu i da je to uzrok svih njegovih muka. Kaže da je lijepa kao Dijana, da ga je
zaslijepila, da mu srce gori od ljubavi prema njoj. Ilijakin mu se zakune da će čuvati njegovu
tajnu. Onda priznaje da je i on zaljubljen i da će se prije pretvoriti u kamen, negoli ugasiti
ljubav. Kaže da su ubojica upali u jednaku zamku, a uzrok toga je Suzanina ljepota. On bi sve
na svijetu dao, postao bi i rob za nju, samo da je može poljubiti. Kaže da im je bolje i umrijeti,
negoli trpjeti neuzvraćenu ljubav. On misli da je dobar plan ući u njezin perivoj i priznati joj
sve. Onda će vidjeti hoće li sama pristati biti s njima ili će je na to prisiliti. Prvo će joj obećati
blago, a onda će je ucijeniti. Ako ne bude s njima htjela biti, slagat će na sudu da su je vidjeli u
preljubu. Oni misle da će se Suzana tada prepasti i popustiti im. Znaju da se Suzana oko podneva
hladi u vrtu, zato sada idu tamo.
Govor treti:
Suzana govori svoji dvjema službenicama da će se sada umiti u vrtu, a one neka dobro zatvore
vrata, da netko ne bi ušao u vrt i vidio je. Već su tada starci bili unutra, skriveni. Njezine
službenice/djevojke izađu van i ona ostane sama u vrtu sa starcima.

Skazanje drugo:
Donosi se sukob između Suzane i staraca. Oni je žele napastovati, a ona ih odbija jer je vjerna
mužu. Poziva ih na kršćanski moral. Oni nju lažno optužuju pred ljudima, ali joj muž Joakim
vjeruje (u Bibliji se to ne spominje). Pojavljuje se i Cambri, Joakimov prijatelj (njega također
nema u Bibliji).
Govor prvi:
Suzana bježi od staraca i govori im neka odu ili se jave njezinome mužu, ako njega trebaju. Ona
je čestita i vjerna mužu, ali je starci ne puštaju na miru i govore joj da ne bježi, jer oni su došli
iz ljubavi. Došli su jo reći što im je na duši i mole je da ih ne ranjava takvim odbijanjem i ne
brani im svoju ljubavi. Zalete se prema njoj, a ona im govori jesu li zaboravili Boga kad se tako
ponašaju i pokuša se obraniti govoreći o Božjim zakonima. Ona želi sačuvati svoju čast, pa i
pod cijenu vlastitoga života. Bog će kazniti bludnike poput njih i nije pravedno da i nju uvlače
u svoj grijeh. U nevjerici dodaje kako nije mislila da će se Božji sluge ikada tako razvratno
ponašati. Odgovara ih od njihovoga nauma i kaže da nikada neće napraviti to što oni žele. Bog
će sačuvati njezinu čast i poštenje. Još ih jednom moli da odu. Izak je i dalje nagovara da im se
prepusti, ona opet odbija – prije će se ubiti, negoli pristati na nemoral. Podsjeća ih na Božji sud.
Ilijakin kaže da oni pate zbog njezinoga ponosa i nabacuju joj krivnju zbog toga. Kaže joj da
će se kajati, nastavi li biti tako tvrdoglava. Proširit će laži o njoj, da su je uhvatili u bludu, i puk
će je zato umoriti, ali Suzana neustrašivo odgovara kako joj je bolje doći nakon smrti u Božje
ruke, negoli se spustiti u krvavi jad i predati tijelo prokletoj ljubavi. Za nju je bolje da se rasrde
na nju ljudi, a da Bog bude zadovoljan s njezinom čistoćom. Starci su je htjeli silom pograbiti,
a ona je zazvala upomoć.

2
Govor drugi:
Okupljaju se dvorani, kojima nije jasno što se to u vrtu događa. Izak im govori da se Suzana
sastala s nekim mladićem i optužuju je za grijeh bluda. Kažu da će se sutra sve saznati pred
pukom na sudu.
Govor treti:
Ilijakin poziva puk, da se svi okupe. Pođoše zajedno i starci i puk na Suzanine dvore.
Govor četvrti:
Dvorani izvedoše Suzanu pred starce i puk. Ona je imala koprenu preko lica, a Ilijakin joj se
izrugivao, govoreći da zašto se pokrila, kada svi već dobro znaju kako je ona himbena lisica.
Makne joj koprenu, a ona upravi pogled k nebu. Zaziva Boga. Povedoše je sa sobom, a za njom
je išao njezin muž Joakim, sinovi, kćeri i ostali ljudi.
Govor peti:
Na putu Joakim zaziva Boga, žali se zbog toga što ga odvajaju od Suzane, njemu je to kao da
je zakopavaju u grob, zato što je silno voli. Htio bi i on umrijeti, samo da ne mora ovo podnositi.
Uvjeren je da je ona krivo optužena. On želi primiti smrt, da Suzanu oslobodi muke, a njihovu
djecu tuge, dok gledaju kako im je majka u smrtnoj nevolji. Zna da Bog sve vidi i zato se nada
Njegovoj pomoći. Puku bi dao sve blago što ima na svijetu, da samo može promijeniti ovo što
se događa. Njegov prijatelj Cambri kaže da nema koristi od plača i želje da bude drugačije, jer
se osuda ne može poništiti. Ako kažu da je kriva, mora platiti životom, kakva god istina bila.
Starci su glavni. Jedino mu Bog može pomoći, ako Ga zaziva i daje Mu hvalu. Joakim se obraća
Suzani i govori joj da je draga i mila golubica, njegov izbrani cvijet, uvijek mu je bila vjerna,
bila je zrcalo svih djevica i žena, gizdava hvala, a sada je pala u ruke zlim popovima koji je
nepravedno optužuju. Kaže da će ona za njega ostati jedina žena, sve dok ga smrt ne stavi pod
zemlju. Žali se zbog djece koja će ostati bez majke. Suzana mu odvraća jednako tužno i s
ljubavlju, da ako se dogodi da joj Bog ne pomogne, on neka zna da mu je uvijek bila vjerna i
ostavlja mu djecu, dom, stoku i sve što su posjedovali. Kaže mu neka moli Boga za nju, a onoga
tko ih je rastavio Bog neka sudi i taj neka u sve vijeke plače.

Skazanje tretje:
Donosi suđenje Suzani. Obje strane iznose svoje priče. Spominje se i Suzanin odvjetnik Fanuel,
Nakor, jedan od puka, suci Ezer i Dizion te glasnik (nema ih u Bibliji). Mladi prorok
Danio/Daniel vjeruje da Suzana nije kriva. To se potvrdi kada se vidi kako se priče popova
razlikuju.
Govor prvi:
Stigli su na polje, predvorje s prijestoljem od suda, tu je bio i zbor puka, pred kojim je stajala
Suzana s vezanim rukama. Starci su joj postavili ruke na glavu. Izak poziva puk da poslušaju
što se jučer dogodilo u Suzaninome vrtu. Nastavlja lažno svjedočiti o njezinome bludnome činu.
Kažu da je Suzana otpravila svoje djevojke, zatvorila vrata vrta i oni su tako ostali sami s njom.
Potom je besramno općila s nekim mladićem. Oni su ga željeli uhvatiti, ali pobjegao im je. kada

3
su pitali Suzanu tko je to, ona nije htjela reći. Nisu ni potrebni drugi svjedoci, jer starci tvrde
da govore istinu. Kažu da se Suzana mora osuditi na smrt kamenovanjem.
Govor drugi:
Suzanin odvjetnik Fanuel kaže da Suzana mora iznijeti svoju stranu priče, ako žele da suđenje
bude pravedno. Suzana gleda u nebo, obraća se nebu i Bogu, govori da ona nije ništa učinila i
da nije sposobna za takvo zlo, a svejedno mora umrijeti. Govori narodu da popovi lažno
svjedoče protiv nje. Izak nahuška puk da krenu udarati Suzanu, govoreći da laže, no u tome
trenutku pred njih izađe Danio.
Govor treti:
Danio staje na Suzaninu stranu. Nakor, čovjek iz puka, pita ga tko mu daje za pravo da tako
govori u njezinu obranu. Sudac Ezer govori glasniku neka smiri puk i neka nitko ne dira Suzanu
dok ne bude konačno osuđena. Glasnik ga posluša. Sudac Dizion kaže da se vraćaju na suđenje.
Ezer kaže Danijelu da zna kako je izabran od Boga. Postavio ga je na prijestolje i dao mu šibu,
kako bi mogao suditi. Kaže mu da po Božjoj ljubavi svakome presudi. Danio je odlučio da će
suditi starcima odvojeno, kako ne bi mogli utjecati jedan na drugoga.
Govor četvrti:
Doveli su prvo Izaka pred Dania. Danio ga je pitao pod kojim je stablom pronašao Suzanu i
mladića. Izak kaže da je to česvina (za razliku od Biblije). Danio potom zove Ilijakima.
Govor peti:
Danio Iilijakima pita isto pitanje. On kaže da su bili pod trišljom. Danio tada shvati da ima
dokaz za krivnju popova. Odgovorili su različito na isto postavljeno pitanje. On im govori kako
su krivi i govori ljudima kako je dobro da se nije prolila nevina Suzanina krv. Starci će biti
vječno kažnjeni, a Danio hvali Boga koji se smilovao Suzani. Cambri, jedan čovjek iz puka,
kaže da popove treba ubiti.

Skazanje četvrto:
Donosi raspravu o tome što će biti s popovima. Jedni su za oprost, a drugi za kaznu. Fanuel
progovara o popovima, ukazuje na Dubrovnik i nepoštenje popova u gradu. Konačno se
odlučuje za smrtnu kaznu. Spominje se Batuel, odvjetnik popova (nema ga u Bibliji).
Govor prvi:
Danio pita ostale suce što da se učini s popovima. Nakon želi da ih se ubije.
Govor drugi:
Batuel govori milosrdno, on je odvjetnik popova. Kaže da je moguće da oni postanu bolji, da
se promijene i da im Bog grijehe oprosti. Poziva se na Bogu i pravdu, na Njegovu krjepost,
ljubav i milost. Kaže da je teško odoljeti ljubavi, oni su zato sagriješili i pokajali su se, zato bi
ih sudac trebao pomilovati.

4
Govor treći:
Fanuel govori da bi se popovi trebali kazniti. Kaže da takvi popovi kolju i deru grad, a time
zapravo daje društvenu kritiku i aludira na tadašnju stvarnost. Kaže da svatko svoju jamu sam
kopa. Danio odlučuje da će se popove dati ubiti.
Govor četvrti:
Danio i Suzana razgovaraju. Ona je zahvalna i njemu i Bogu na tome što je spašena.
Govor peti:
Danio naredi piscu da piše osudu. 20. travnja osuđuje ih na smrt kamenovanjem zbog onoga
što su učinili. Dvoranima naredi da uzmu konope i svežu popovima ruke na leđima te ih dovedu
pred njega.
Govor šesti:
Danio naredi piscu da proglasi osudu. Ispituje popove zašto su Suzanu lažno optužili. Oni
priznaju da su krivi i da s pravom dobivaju smrtnu osudu. Danio im nabroji njihove grijehe, a
onda dade naredbu da se popove odvede ondje gdje imaju biti ubijeni. Kaže da ih ne zakopaju,
nego neka im tjelesa raspljuju muhe i vrane neka im raskljuju meso.

Svršetak