Unska pruga
Unska pruga je željeznička pruga na dionici Novi Grad (Bosanski Novi) - Bihać - Knin, ukupne dužine 179 km, koja od Sunje povezuje željezničku prugu Zagreb - Beograd sa Splitom. Kroz Bosnu i Hercegovinu prolazi 120 km, a kroz Hrvatsku 59 km. Ime je dobila zbog činjenice da između ovih krajnjih odredišta ide duž toka rijeke Une. Na sedam mjesta prelazi iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu i obrnuto.[1]
Izgradnja
urediAustro-Ugarska je relaciju Dobrljin - Bosanski Novi u dužini od 14 km. pustila u saobraćaj 24. juna 1879. Od Dobrljina pruga je preko Sunje produžena do Siska (47,7 km) i završena 10. aprila 1882. Izgrađeni dijelovi su dio željeznice od Banja Luke do Zagreba i dalje prema Beču.[2]
Prvi dio Unske pruge, između Bosanskog Novog (Novi Grad) i Bosanske Krupe u dužini 34 km, izgradila je Kraljevina SHS, a u saobraćaj je pušten 7. oktobra 1920. Nastavak do Bihaća (32 km) završen je 17. jula 1924. Trasiranje dijela prema Kninu počelo je 1936. Pred Drugi svjetski ratrat bilo je gotovo 4/5 pruge, kolosijek je bio položen od Bihaća do 25,8 km i od Knina prema Bihaću 24 km. Stanični kolosijeci sa skretnicama bili su položeni u stanicama Bihaću, Ripču, Loskunu, Kninu, Golubiću i Drenovcu. Za izgraditi ostalo je još 25 km tračnica i 12 km pragova. Izgradnju je prekinuo rat.
U saobraćaj je puštena 1948. i pripadala je Jugoslavenkoj državnoj željeznici (JDŽ), odnosno Jugoslavenskoj željeznici od 1953. Između Ličke Kaldrme i Knina, dužine 35 km. pruga je izgrađena trasom nekadašnje Štajnbas-Šipadove pruge. U potpunosti je elektrificirana 1987. god. pa su vozovi mogli dostizati brzinu od 120 km/h. Prolazi kroz 36 tunela ukupne dužine od 12 kilometara, sa nekoliko vijadukta i dva mosta preko Une.
Pruga je postala najvažnija i najbrža poveznica Zagreba i Splita. Bila je jedna od najvažnijih za čitavu Jugoslaviju (najviše za Hrvatsku i za BiH), otvarajući sjeverozapadnoj Bosni more i povezujući luke Split, Šibenik i Zadar sa srednjom Evropom, prevozeći pritom milion putnika i četiri miliona tona robe godišnje.
Sadašnje stanje
urediNakon raspada Jugoslavije promet ovom prugom je zamro. Tokom rata na pruzi su srušena 3 mosta (obnovu je platila Evropska unija) koje su obnovile jedinice SFOR-a. Kompletna pruga je razminirana (15 metara od kolosjeka sa svake strane), te su sanirana različita oštećenja. Također, ugrađene su signalne oznake. Samo je jedan putnički voz prošao 2001. godine od Zagreba do Knina. Dionicom je prošlo još nekoliko teretnih vlakova, a onda je dijelom prepuštena zubu vremena. Željezničkom infrastrukturom upravljaju tri željezničke uprave: Željeznice Republike Srpske, Željeznice Federacije BiH i HŽ Infrastruktura.[3]
Bosanska dionica do Bihaća još je u funkciji. Nakon završetka projekta sanacije kontaktne mreže na dionici Unske pruge Blatna – Bihać u dužini od 47 km, promotivni BH Voz za Bihać, sa Talgo garniturama, svečano je krenuo sa Željezničke stanice Sarajevo 02. jula 2018. godine. Realizacijom ovog projekta, Željeznice FBiH su ispunile svoj cilj da povežu sve veće bosanskohercegovačke gradove u jedinstvenu željezničku putničku mrežu. Uz sanaciju kontaktne mreže, uređene su i stanica Bihać, Cazin Srbljani, Bosanska Krupa i Bosanska Otoka.[4]
Galerija željezničkih stanica
uredi-
-
-
-
-
Loskun -
-
-
Reference
uredi- ↑ „Zbog Jugoslavije izgrađena a onda zbog njezina raspada zaboravljena”. www.jutarnji.hr. Pristupljeno 9. 2. 2021.
- ↑ „Bosanskohercegovačka željeznica”. www.zeno.orgć. Pristupljeno 9. 2. 2021.
- ↑ „Unska pruga, ili kako opet ‘Brzim preko Bosne’”. Krenuo BH Voz za Bihać. Pristupljeno 9. 2. 2021.
- ↑ „Krenuo voz za Bihać”. Krenuo BH Voz za Bihać. Pristupljeno 9. 2. 2021.
