Marie Curie
 | |
| Rođenje | 7. studenog 1867. Varšava, Poljska |
|---|---|
| Smrt | 4. srpnja 1934. Passy, Francuska |
| Narodnost | Poljakinja / Francuskinja |
| Polje | Kemija |
| Institucija | Sveučilište u Parizu (Sorbona) |
| Alma mater | Sveučilište u Parizu (Sorbona) |
| Akademski mentor | Antoine Henri Becquerel |
| Poznat po | Radioaktivnost Polonij Radij |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1903.) Nobelova nagrada za kemiju (1911.) |
| Skłodowska-Curie je jedina osoba koja je osvojila Nobelovu nagradu u dvije različite znanstvene kategorije. Samo je još Linus Pauling dobio dvije Nobelove nagrade (za kemiju i za mir). | |
Marie Curie, rođena kao Marie Salomea Skłodowska (7.11. 1867. - 4.7. 1934.) je poljska kemičarka poznata kao pionir radiologije i jedna od prvih žena-naučnica. Nakon odrastanja u Poljskoj otišla je na školovanje u Francusku gdje je postala nastavnik na Sorbonni i udala se za francuskog kolegu Pierrea Curiea s kojim je imala dvoje djece. Godine 1903. je dobila Nobelovu nagradu za fiziku, a godine 1911. za kemiju te je, uz Linusa Paulinga, jedina osoba koja je dvaput dobila to prestižno priznanje.
Maria Skłodowska je rođena u Varšavi u Poljskoj, koja je tada bila dio Ruskog Carstva. Njene prve godine života bile su ispunjene tugom, obilježene najprije smrću sestre i četiri godine kasnije smrću majke. Isticala se svojom marljivošću i radnim navikama, odbijala je čak i hranu i san da bi učila. Nakon što je završila srednju školu, doživjela je živčani slom. Zbog njenog spola i ruske odmazde Poljskoj, zbog Siječanjske bune, nije se mogla upisati na sveučilište i zato je morala nekoliko godina raditi kao guvernanta. Naposlijetku, uz novčanu pomoć starije sestre, preselila se u Pariz te je počela studirati kemiju i fiziku na Sorboni, gdje je kasnije postala prva žena - predavač.
Na Sorboni je upoznala i udala se za Pierrea Curiea, koji je tu također predavao. Zajedno su proučavali radioaktivne materijale, posebice uranij i uranijev smolinac, koji je bio radioaktivniji nego uran izlučen iz njega. Godine 1898. donijeli su logičan zaključak da uranov smolinac sadrži neku nepoznatu komponentu, radioaktivniju od urana. Dana 26. prosinca 1898. Marie Curie je objavila postojanje nove tvari.
Nakon nekoliko godina neprekidnog rada i pročišćavanja nekoliko tona uranovog smolinca uspjeli su, naposlijetku, izolirati dva nova kemijska elementa. Prvog su nazvali polonij po Poljskoj, a drugog radij zbog njegovog jakog intenziteta radioaktivnosti.
Marie Currie, Pierre Curie i Henri Becquerel podijelili su Nobelovu nagradu za fiziku 1903. godine. Obrazloženje Švedske akademije znanosti bilo je:
- "Kao priznanje za izuzetne zasluge koje su iskazali zajedničkim istraživanjem fenomena radioaktivnog zračenja, kojeg je otkrio profesor Henri Becquerel."
Marie Currie je bila prva žena koja je osvojila Nobelovu nagradu.
Osam godina kasnije, 1911. godine, dobila je Nobelovu nagradu za kemiju:
- "Kao priznanje za njene zasluge za unaprijeđenje kemije otkrivanjem elemenata radija i polonija, izolacijom radija i proučavanjem osobina i spojeva tog osobitog elementa."
Marie je napravila neobičan potez, naime, nije patentirala proces izolacije radija, i tako su ga znanstvena društva mogla neometano istraživati.
Bila je prva osoba koja je osvojila, ili podijelila dvije Nobelove nagrade. Jedna je od dvije osobe koja je dobila Nobelovu nagradu u dva različita područja (drugi je Linus Pauling) i jedina žena koja je dobila dvije Nobelove nagrade.
Nakon muževljeve smrti navodno je imala aferu s fizičarom Paulom Langevinom, oženjenim čovjekom koji je ostavio svoju ženu, što je rezultiralo novinskim skandalom, kojeg su izmislili i potaknuli Marienim akademski protvnici kako bi okaljali njen ugled. Unatoč njenoj slavi cijenjene znanstvenice koja je radila za Francusku, stav javnosti naginjao je ksenofobiji – ona je bila strankinja iz nepoznatog područja (Poljska se još uvijek promatrala kao zemljopisno područje pod vlašću ruskog cara), koje je bilo poznato po znatnoj židovskoj populaciji (Marie je bila ateist, odgajana kao katolik, no to izgleda, nije bilo važno). Francuska je u to vrijeme još uvijek osjećala posljedice afere Dreyfus, tako da je efekt skadala na javnost bio još uočljiviji. Kao čudna podudarnost pojavljuje se činjenica da je unuk Paula Langevina oženio unuku Marie Curie.
Tijekom Prvog svjetskog rata zagovarala je upotrebu mobilne radiografije u liječenju ranjenih vojnika. Odmah nakon početka rata unovčila je svoju i muževu zlatnu medalju Nobelove nagrade za ratne napore. Godine 1921. putovala je SAD-om, gdje je bila trijumfalno dočekana. Tu je željela prikupiti sredstva za istraživnje radija. U svojim kasnijim godinama, bila je razočarana velikim brojem liječnika i proizvođača kozmetike koji su koristili radioaktivne materijale bez opreza.
Marie Curie je umrla 1934. godine u lječilištu Sallanches pored Passyja. Uzrok smrti bila je leukemija, najvjerojatnije uzrokovana prevelikim izlaganjem radijaciji tijekom višegodišnjeg istraživanja.[1]
Godinu dana nakon smrti Marie Curie, njena starija kćer, Irene Joliot-Curie, osvojila je Nobelovu nagradu za kemiju.
Pepeo Marie Curie i njezinog supruga je 1995. godine premješten u pariški Panteon.
- Članak o Marie Curie na nobelprize.org (en)
- Sveučilište Marije Skłodowske-Curie u Lublinu (pl) (en)
- Bibliografija Arhivirano 2009-01-05 na Wayback Machine-u (en)
