Hrvatski Jezik

For the past two decades, identity has been recognised as one of the key constructs in applied linguistics, and has taken a central role in different second language learning contexts (Block 2007). Following the poststructuralist paradigm, in contrast to essentialist and structuralist perspectives, identity is seen as a dynamic process, constructed discursively in language use (De Fina et al. 2006). Since identity and language are inseparable (Tabouret-Keller 2000), studying speakers’ identity in second language learning is of great significance, especially in the case of heritage language. Not only does knowing another language change the speakers’ view of the world (Burck 2008), in case of heritage language it also has a specific influence on constructing individual and group identity/ies. In this paper I will discuss the relationship between language competence and identity construction of heritage learners and speakers of Croatian. Heritage language learners differ greatly from other language learners in terms of their language needs and motivation (Cvikić et al. 2010). Hence studying the fragmented, complex, and dynamic quality of identity is crucial for understanding the process of language learning and identity construction of heritage language learners, as well as understanding the fluidity of personal and group identity/ies, positioning, and belonging.
Key words:  identity, heritage language, identity construction, Croatian as a heritage language

Unazad dvadesetak godina, identitet se u primijenjenoj lingvistici počeo promatrati kao jedan od ključnih konstrukta i kao takav je zauzeo važno mjesto u različitim kontekstima učenja stranog jezika (Block 2007). Slijedeći poststrukturalitsičku paradigmu, za razliku od esencijalističke i strukturalističke perspektive, identitet se poima kao dinamičan proces uvijek nanovo diskurzivno konstruiran u jezičnoj uporabi (De Fina et al. 2006). Budući da su identitet i jezik neodvojivi (Tabouret-Keller 2000), u kontekstu ovladavanja drugim ili stranim jezikom proučavanje je identiteta govornika neizostavno, a osobito je to važno u slučaju nasljednog jezika. Osim što ovladavanje novim jezikom utječe na poimanje svijeta (Burck 2008), u slučaju nasljednog jezika ono na specifičan način utječe i na konstrukciju individualnog/ih i grupnog/ih identiteta. U ovom radu bavim se pitanjem utjecaja razine jezične kompetencije na konstruiranje identiteta nasljednih govornika hrvatskog jezika. Nasljedni govornici ili učenici nasljednog jezika po svojim se specifičnim jezičnim potrebama i motivaciji razlikuju od ostalih učenika stranih jezika (Cvikić et al. 2010) stoga je proučavanje rascjepkanosti, složenosti i dinamičnosti identiteta ključno za razumijevanje procesa učenja nasljednog jezika i konstruiranja identiteta nasljednih govornika, kao i za shvaćanje fluidnosti osobnog/ih i grupnog/ih identiteta, pozicioniranja i osjećaja pripadnosti.
Ključne riječi: nasljedni jezik, identitet, konstruiranje identiteta, hrvatski kao nasljedni jezik

U ovome se radu donose jezični savjeti i prijedlozi rješenja za pravopisne dvojbe s kojima se susreću učitelji i nastavnici pri vođenju pedagoške dokumentacije. Iako zakoni, pravilnici i pedagoški priručnici propisuju i opisuju pedagošku dokumentaciju, oni se ne dotiču pitanja pravopisa odnosno standardnojezičnoga izražavanja kada je posrijedi, primjerice, upisivanje podataka u imenik ili pisanje zapisnika s roditeljskoga sastanka u dnevnik rada. Svrha je stoga ovoga rada ponuditi rješenja i savjete utemeljene na pravopisnim pravilima te načelima suvremenoga hrvatskoga standardnog jezika, a u cilju usustavljivanja školskoga administrativno-poslovnoga funkcionalnog stila. Razmatra se, primjerice, pitanje matičnoga broja učenika kao rednoga broja, kombiniranje pravopisnih znakova te imenovanje i pisanje izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti. Donose se jezični savjeti vezani uz pisanje zapisnika, daje se osvrt na sklanjanje imena čiji dativni oblik izaziva nedoumice, a razmatra se i sklanjanje ženskih prezimena koja završavaju na -a. Na kraju se upućuje na pravilne oblike riječi odnosno izraza koje učitelji i nastavnici često upotrebljavaju u praksi.

status je slogotvornoga r u fonemskom inventaru hrvatskoga jezika još uvijek prilično nejasan. U dijelu recentne jezikoslovne literature nije sasvim jasno treba li ga smatrati zasebnim fonemom (razlikovnim glasom), alofonom sonanta r ili slogotvornom inačicom fonema r. kao nositelj sloga pojavljuje se u gotovo svim vrstama riječi, izuzetak su zamjenice, veznici i čestice. U radu se opisuje sklonidbeni sustav 1643 imenice sa sonantom r kao nositeljem sloga i prikazuju glavne značajke tih imenica u trima hrvatskim imeničkim sklonidbama (a-sklonidbi, e-sklonidbi i i-sklonidbi).

It was thirty years in August 2014 since the Croatians in Australia founded the Croatian Studies Foundation. The Foundation was established with the purpose of providing
fi nancial support for the study of the Croatian language, Croatian literature and Croatian culture at Macquarie University in Sydney, as well as to promote the learning and
teaching of the Croatian language in Australia and possibly New Zealand. Today, thirty years later, we can comfortably say that the Foundation is successfully completing its business and
in accordance with its goals and purposes established three decades ago. If it were not for the Foundation, it is almost certain that today there would be no study of the Croatian language and no Croatian Studies Centre.
In addition to its primary purpose of fundraising and fi nancial support of the study of Croatian language, literature and culture in the late 1980s and early 1990s, and then of the Croatian Studies Centre from 1994 onwards, the Foundation has grown over the past thirty years into one of the largest and most infl uential Croatian institutions in this country/continent. The Foundation has become a bearer of cultural and social life of the Croatian community in a different way and at a special level. In addition, the Foundation has all this time persistently and successfully spoken out for recognition of the identity of the Croatian language and of the Croatian identity
in general, and often been compelled to refute negative and inaccurate information about the Croatian language, Croatia and Croatians that have – albeit presently somewhat less frequent than previously – appeared in the Australian media.

U članku se govori o širenju nastavka -i u genitivu množine e-deklinacije iz riječî sa suglasničkom skupinom na kraju osnove (kao što su majki ili Dalmatinki) i na primjere bez suglasnika (kao što su baki ili sezoni) u suvremenoj standardnoj ili standardu bliskoj štokavštini, o čemu se u literaturi dosad rijetko raspravljalo. Navode se primjeri iz živoga suvremenoga jezika za takve oblike genitiva množine (uglavnom s interneta) te se povijesno i strukturalno analizira širenje toga nastavka.

Članak predlaže  uvrštavanje zavičajnih sadržaja u Novi nacionalni kurikulum iz predmeta Hrvatski jezik (veljača, 2018.). Donosi prijedloge
metoda i ishode prema domenama i razradama ishoda u domenama iz predmeta Hrvatski jezik za srednju školu (četverosatni tjedni program).
Predlažu se suvremene metode poput projektne nastave, suradničkog učenja, igrivosti, terenske nastave, primjene digitalnih tehnologija i sl.
Zavičajni sadržaji ističu se kao identitetna sidrišta i poticaj razvijanju tolerancije drugog i drugačijeg.

Die vorliegende Arbeit befasst sich mit der Problematik der Kollokationen im Sprachvergleich. Zuerst wird die bisherige Kollokationsforschung dargestellt sowie wichtige Begriffe und die Aspekte, unter denen Kollokationen interlingual gegenubergestellt werden, erklart. Diesen theoretischen Grundlagen folgt die synchrone kontrastive Analyse von deutschen Kollokationen mit Farbadjektiven, Gefuhlssubstantiven und Korperteilen und ihren Aquivalenten im Kroatischen. Das Korpus wurde verschiedenen einund zweisprachigen Worterbuchern entnommen. Deutsch ist dabei die Ausgangssprache, Kroatisch die Zielsprache. Von einem vergleichenden Standpunkt aus mochte diese Untersuchung der Frage nachgehen, in welchem Mase bei nichtverwandten, jedoch kulturell und geographisch nahe beieinander liegenden Sprachen vergleichbare Bedeutungsund Strukturmuster im Bereich der untersuchten lexikalischen Felder beobachtet werden konnen. Physiologisch bedingte Universalitat der Farbwahrnehmung und der Gefuhlsausd...

The article deals with the syntactic descriptions of the Croatian language in the 20th century grammar books. The first half of the century was marked by the two books- Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga jezika by Tomo Maretić and Gramatika hrvatskoga jezika by Josip Florschutz. The paper analyzes authors’ approach to syntax as well as the method of syntactic descriptions used in the mentioned books. The last traditional grammar book, Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika (Ivan Brabec, Mate Hraste and Sreten Živković) was written on the trail of the two grammars. A coherent syntactic description of the Croatian language was given by Radoslav Katičić in his Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Besides from being coherent, it is also the first approach to syntax in the realm of the new linguistic tendencies, with the transformational grammar of Noam Chomsky laying the foundation for describing syntaxes of various languages. The group of authors, members of the Institu...

U radu se obrađuje povijest glagolske akcentuacije u štokavskom, tj. njezin razvoj od praslavenskoga do suvremenih dijalekata. Uz nešto manje detaljâ govori se i o glagolskoj akcentuaciji u čakavskom i kajkavskom. Naglasak je na rekonstrukciji i razvoju naglasnih paradigama u njihovu međuodnosu s kompleksnom glagolskom morfologijom. Glagoli su podijeljeni po prezentsko-infinitivnim vrstama i razredima te su unutar njih obrađeni svi glagolski oblici.

The paper looks into emotion verbs complementation in Croatian with the help of the methodological apparatus of Cognitive Grammar. The authors set off from the psychological research into categorization of human emotions which, next to the main division of emotions into positive and negative, proposes intensity and degree of their activation potential as basic categorization criteria. The authors try to make clear and unambiguous the connection between, on the one hand, highly schematic concepts based on the dynamics of spatial relations which unify specific case meanings (the concept of origin for the genitive, the concept of directedness for the dative, the concept of target for the accusative and the concept of parallelism for the instrumental), and case marking of emotion verb complements, on the other. In order to achieve that, they analyse and explain, in particular, the close connection between encyclopedic knowledge and the concept of origin, and the genitive marking of verb complements in examples such as stidjeti se koga/~ega (to be ashamed of something/somebody). Furthermore, in the examples such as ponositi se kim/~im (to be proud of something/somebody) they establish the motivation for the instrumental coding of the complement in the correlation of different affective experiences with the scheme of parallelism. With the analysis of these and other examples the authors point out to the fact that case marking of verb complements in this group is semantically motivated, deeply rooted in the encyclopedic knowledge and everyday experiences, and thus, deeply connected with spatial concepts.

All the terminology related to hair dressing in the Croatian language is derived from a galicism friseur, for two reasons: (1) the concept of hair dressing didn't exist in widely spoken language, thus there was no need for related terminology; and (2) when the concept appeared, it was inherited from the higher social groups, so the lower groups took the already adopted, yet foreign, vocabulary for it. Since the phonetic structure of the adopted semantic system is unnatural to any Slavic language, here we derive the hair-dressing terminology from a Croatian word kòsa, the root of which (kos-) can be found in all the Slavic languages and was derived by apophony from the common Indo-European root *kes-.
We show that the formation space of this root is free and therefore it is the best choice among the 3 different possibilities (kòsa, vlȃs and šíšati). Consequently we form a completely new semantic-formation system from it, even introducing new terms which haven’t evolved due only to the mentioned phonetic barriers, and concepts of which have been expressed only descriptively. Moreover, we derive an equivalent system from an analogous Old Slavonic root kosmъ. These systems do not only indicate the formation possibilities of substitutions for some loanwords in Croatian, they also reveal the new dimension of the concept-formation relation (1-2 above) which we prove to be particularly fruitful for the formation of native substitutes.

ACCENT IN THE MANUSCRIPT DICTIONARY BY BARTOL KAŠIĆ
(1599)
The article provides a description of the accent system in the manuscript dictionary by Bartol Kašić. The article is aimed at determining which sign system was used by Kašić to record the prosodic system and at determining the nature of the system itself (the number of prosodemes and their distribution). Moreover, the article provides descriptive-comparative remarks on the accent in individual lexemes and on the
accent paradigms and features that can be noticed within morphology and word formation.

JULIJE BENEŠIĆ IN THE DOCUMENTS OF THE CONSULATE GENERAL OF THE REPUBLIC OF POLAND IN ZAGREB AND THE YUGOSLAV MINISTRY OF EDUCATION (1930-1938)

During his eight-year stay as a delegate of the Ministry of Education of the Kingdom of Yugoslavia in Warsaw (1930-1938), Julije Benešić distinguished himself by promoting Croatian as well as other South Slavic cultures in Poland. This is evidenced primarily by his pioneering work on starting and editing the Yugoslav Series, but also by teaching at the University of Warsaw, holding a series of language courses and popular lectures on South Slavic cultures and generally connecting cultural circles from the Kingdom of Yugoslavia and the Republic of Poland.
The paper presents the archival documents of the Consulate General of the Republic of Poland in Zagreb and the Ministry of Education of the Kingdom of Yugoslavia produced in the period from 1930 to 1938, which are kept in the Central Archives of Modern Records in Warsaw and the Archives of Yugoslavia in Belgrade. Among other things, the report of the Consulate General of the Republic of Poland in Zagreb on Benešić’s appointment to the position of delegate and Benešić's reports sent to the Ministry of Education have been presented. The presented documents shed good light on this very important period of Julije Benešić's activity in terms of Croatian-Polish ties.

Poučavanje hrvatskoga jezika u Brazilu uvijek je bio većinski pothvat naše iseljeničke zajednice, kao što je već navedeno u tekstu „Poučavanje hrvatskog jezika u Brazilu“, objavljenom u Hrvatskome iseljeničkom zborniku 2019. Tada sam već naveo kako je rijetko bilo prilike dobiti službene podrške (od države) kako bi postojala stalna ponuda tečajeva i kako bi se poučavanje jezika moglo razvijati kao samostalno područje nastave i znanosti. U spomenutom tekstu, ali i u znanstvenome članku „Hrvati u Brazilu kao nevidljivo iseljeništvo“ također 2019. godine u Časopisu za suvremenu povijesti, sažeto je objašnjena povijest i razlozi relativnog nepoznavanja situacije naših ljudi u ovoj zemlji, a time i jezične situacije. Imajući navedeno u vidu, ovdje će biti riječi o budućnosti hrvatskoga jezika u najmnogoljudnijoj zemlji Latinske Amerike i jednoj od vodećih ekonomija svijeta pa će se tako predstaviti sada postojeće aktivnosti i rezultati te mogućnosti razvoja i napretka za koje se nadam(o) da će biti sluha i suradnje. Time će se govoriti o nastavi i tečajevima hrvatskoga jezika, njihovoj transformaciji za vrijeme pandemije bolesti COVID-19, pripremi i objavljivanju prvog (multimedijalnog) udžbenika za govornike portugalskoga jezika te ostalim popratnim aktivnostima kojima je cilj njegovati i razvijati pisanu i govorenu hrvatsku riječ u Brazilu.

Novi srpski zakon 'Zakon o kulturnom nasleđu', kojeg je Skupština Srbije usvojila 23. prosinca 2021.godine svojata dubrovačku književnost tvrdeći da ona jednako 'pripada i srpskoj i hrvatskoj kulturi' Nije im bilo dovoljno prisvajati Držića i Gundulića pa sada prisvajaju čitavo dubrovačko književno stvaralaštvo do 1867. godine.

Monografija "Jezične posebnosti peljeških govora. Fonologija" Marijane Tomelić Ćurlin objavljena je u Splitu 2019. godine u izdanju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Knjiga sadrži 259 stranica problematizirajući fonološko jezično stanje mjesnih govora poluotoka Pelješca, čija je dijalekatska slika, iako na razdjelnici štokavskog i čakavskog narječja s potencijalima podrobnijega dijalektološkog uviranja, dugo bivala zaustavljena na oštrom jezično-geografskom određenju zapadnoga dijela poluotoka Pelješca kao čakavskoga područja, a njegovu istočnom dijelu pripisivala su se obilježja štokavskog narječja. M. Tomelić Ćurlin prepoznala je istraživački jaz o pitanju problemske jezične situacije na poluotoku Pelješcu, a time i važnost sustavnog bilježenja, opisivanja i analiziranja pojava u "peliškoj riči". Tematikom se jezičnih specifičnosti peljeških govora Tomelić Ćurlin kontinuirano bavi gotovo desetljeće i pol, stoga ova monografija predstavlja dogradnju, odnosno nastavak njezina istraživanja obuhvaćenog u doktorskoj disertaciji u kojoj je obrađivala fonološka i oblikotvorna obilježja peljeških govora s usmjerenjem na središnji dio poluotoka Pelješca, točnije govore mjesta Kuna, Pijavičino i Potomje, a govori mjesta Brijesta, Kućište i Ston obrađeni su manjoj mjeri. U ovoj monografiji navedenom se korpusu pridružuju govori četiriju mjesta, Donja Vrućica, Janjina, Lovište i Putniković, stoga ona nastaje kao rezultat dugogodišnjega terenskog istraživanja od 2005. do 2018. godine.

The allophone of the phoneme /j/ – the phone [i̯] that occurs in the intervocalic position adjacent to a front vowel – coincides with the phone [i̯] that emerges from a non-phoneme between two vowels (of which at least one is a front vowel). The sameness of those two phones, however, is questionable and their possible differences have not been thoroughly explored in Croatian phonetics, especially not experimentally. Determining the quantitative differences between those two phones is therefore the fundamental research problem, which was to be resolved with an experimental acoustic analysis. The hypotheses of the experiment were that the phone [i̯] is realized from the phoneme /j/ in intervocalic position (adjacent to [e] or [i]) and that the same phone emerges from a non-phoneme in the same intervocalic environment. The results have showed that in spontaneous Croatian speech there is a strong tendency towards complete acoustic (and possibly articulatory) reduction of the intervocalic J. The second part of the results showed a complete statistical sameness of these two types of the intervocalic J. The value of the first formant in the final stable point of the preceding vowel, however, showed that there is a cognitive anticipation of the phoneme /j/, which triggers the articulatory gesture of the palatal glide during the articulation of the preceding vowel. Despite the fact that the acoustic characteristics of the (allo)phone [i̯] (from the phoneme /j/) have been completely reduced, the phoneme /j/ nonetheless influences the preceding vowel, thus confirming its presence at the level of speech planning. Such coarticulatory pressure of the intervocalic J from the phoneme /j/ on the preceding vowel was described by Recasens’ degree of articulatory constraint model and is the key characteristic that discriminates those two phones.

Dominance of one language as a prime means of communication worldwide and too frequent usage of its words loan in many offi cial languages has been causing disputes among linguists and mother tongue experts especially in European countries. The process of globalisation through which one language has evolved into a global or world language has lasted for decades. In the paper the authors have tried to state their opinion regarding the topic of English as a lingua franca and its acquired label of being a language killer. The authors will also provide the comment on the infl uence of English on Croatian. English has been a widely taught and learnt foreign language in Croatia for decades. It is being taught in kindergartens, primary, secondary schools, in a large number of private schools for foreign languages and at faculties. Globalisation in the economic domain enabled many foreign companies the expansion of their business in Croatia. All of these companies require from their employees a good command of English. A fair knowledge of English has become a prerequisite for a professional and social promotion in Croatia. The fact that English has become a global language is not the only effect of globalisation when the language issue is analysed. Globalisation has fostered the promotion of some regional or minority languages in Europe as well as the promotion of some offi cial languages in European countries. Therefore, it seems that there are not enough arguments to support the fear of English as a language killer or as a global threat.

Hrvatska su prezimena najprije potvrđena u dalmaciji, no kako je od prvih potvrda prošlo više od 800 godina i kako su se prezimena proširila izvan gradskih zidina primorskih gradova do duboko u unutrašnjost, vrijeme je da zavirimo u dalmatinski prezimenski fond. Budući da sam o osobnim imenima u ovoj rubrici pisao često te zbog ograničenosti prostora u časopisu Hrvatski jezik, usmjerit ću se na prezimena nadimačkoga postanja, prezimena nastala po nazivima zanimanja i prezimena uvjetovana podrijetlom prvotnih nositelja jer se u njihovoj razredbi najbolje razabiru smjerovi doseljavanja te svakodnevni život. kako u Dalmaciji po popisu pučanstva iz 2011. živi više od 850 000 stanovnika, izbor sam suzio na prezimena koja su bila među deset najčešćih u 130 dalmatinskih gradova i općina po rezultatima toga popisa. vjerujem da je riječ o dovoljno velikome uzorku na temelju kojega će se moći utvrditi trebaju li se i komu se, ako se trebaju, dalmatinci ispričavati poput jednoga od njihovih gl...

Velikosrpska ideologija, talijanski iredentizam i nesposobna hrvatska politika, nametnule su Hrvatskoj sustav provedbe prava manjina, koji kao takav ne postoji u svijetu Takav sustav opasan je po suverenitet i integritet Republike Hrvatske Na pisanje ove analize potaklo me inzistiranje zastupnika manjina u Hrvatskom Saboru Milorada Pupovca i Furia Radina, da i predstavnici manjina sudjeluju u popisu stanovništva, kao popisivači , što poznavajući manjinsku problematiku i političko djelovanje njihovih zastupnika smatram veoma opasnim po suverenitet i integritet Republike Hrvatske. Uvod Ustavom je Republika Hrvatska definirana kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Madžara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnog svijeta. Nacionalne manjine koje stalno traže veće i veća prava od hrvatskog naroda su srpska i talijanska. Romi imaju poseban tretman kao manjina s obzirom na njihov

Fra Gašpar Vinjalić svoje je djelo "Principi della grammatica" napisao u razdoblju između 1766. i 1770. godine. Unatoč brojnim radovima posvećenima jeziku franjevaca, njegovo je djelo ostalo neistraženo, u rukopisu čuvanome u arhivu Svetišta i Župe Gospe Sinjske. U ovomu će se radu prikazati sklonidbeni sustav zabilježen u njegovoj gramatici koji pokazuje da, unatoč vrjednovanju svojih prethodnika kao i suvremenika, Vinjalić razvija i vlastiti stav o normativistici. Time će se dobiti upotpunjenija slika o franjevačkim gramatičarskim promišljanjima i dosezima hrvatske normativistike 18. stoljeća.

Svrha je ovoga rada analizirati vokativ u hrvatskim dopreporodnim gramatikama kako bi se ustvrdile smjernice njegova razvoja u hrvatskim gramatikama na morfološkoj, sintaktičkoj i semantičko-pragmatičkoj razini. Rezultati upućuju na prevladavajuću morfološku usmjerenost s kontinuiranim kolebanjima vokativnih gramatičkih morfema. Iako u znatno manjoj mjeri, prisutni su i sintaktički opisi vokativa, a pregled sintagmatskih modela vokativnih izraza otkriva odstupanja u sročnosti imenice i njezina atributa ili apozicije. Semantičko-pragmatički pregled razgovornih obrazaca upućuje na prisutnost različitih vokativnih komunikacijskih funkcija pri čemu se očituje polisemičnost vokativnih izraza.